Inauguracija Aleksandra Srpskog ili Sa reči na jela

0
871

Na inauguraciji Aleksandra Srpskog čitana je njegova Zdravica a da za to Ršumovića nisu ni pitali. Da jesu, sigurno je da bi i on došao do onog kila mesa namenjenog svakom od 6.000 zvanica. Ukupno šest tona. Ovako su, bez pomoći sa strane, makar i suprotne, zvanice morale da se kupaju u znoju lica svoga kako bi savladale toliko mesište jer je, zbog neefikasnog rada uređaja za rashlađivanje, pretila opravdana opasnost da se na inauguraciji sve pokvari. Čak i meso

meso-bunic
„Čiko, je l’ ovo meso sve tvoje?“

U Čačak se stiže kada se krene za Lazarevac pa se još malo zagazi u dublju srbijansku provinciju. Da stigne u rodni kraj, Bora Čorba je svojevremeno koristio „Voz za Čačak“, a Velja, napredniji i proeuropski orijentisan, više voli autoput preko Obrenovca. Nada se da u sledećem osvajanju Beograda više neće lomatati noge po Ibarskoj magistrali i da će rudare Kolubare zameniti električarima TE Nikola Tesla.

Tako će budući prevrat, umesto na ćumur, biti na struju što je sa ekološkog gledišta mnogo evropskije.

Čačak je, pored Veljinog puta, na kome je prva saobraćajna žrtva trebalo da bude sam Kusturica, ali se izvukao jer je lični prijatelj sa Vladimirom Putinom, slavan i po pesničkim bardovima. Iz Čačka je Branko Radičević, poznat po tome što nije napisao „Đački rastanak“ zbog čega je svom imenu morao da doda jedno V! Brančilo, Brana Petrović, bio je takva pesnička veličina da bi mu zavideo i sam Dis da se na vreme nije udavio.

U Čačku se nije samo pevalo, nego se i igralo. Čačak i Moravac su igre bez granica. Užice se ne računa budući da su Užičani ipak ograničeni.

Čačani su kivni na Užičane zbog Užičke Republike koju su Ere preuzele iako se ona stvarno desila u Čačku. Zbog toga je sasvim razumljivo što Užičanin Ršumović nije mogao da dogura dalje od dečijeg pesnika. Doduše, na inauguraciji Aleksandra Srpskog čitana je njegova Zdravica a da za to Ršumovića nisu ni pitali. Da jesu, sigurno je da bi i on došao do onog kila mesa namenjenog svakom od 6.000 zvanica. Ukupno šest tona. Ovako su, bez pomoći sa strane, makar i suprotne, zvanice morale da se kupaju u znoju lica svoga kako bi savladale toliko mesište jer je, zbog neefikasnog rada uređaja za rashlađivanje, pretila opravdana opasnost da se na inauguraciji sve pokvari. Čak i meso.

Da Vas podsetimo:  Stefan Savkić: Peti oktobar – najjači trip građanske Srbije

Da bi se osvetili za nelojalnu revolucionarnu konkurenciju, Čačani su izdejstvovali da se sa beogradskog trga Slavija ukloni spomenik Užičaninu Dimitriju Tucoviću i da se, umesto njegovog poprsja, na istom mestu, na opšte nezadovoljstvo demokratske opozicije, izgradi zvučna fontana na vodu. I to baš u vreme kada čitav Zrenjanin, kako bi rekla fina gospa Čomić, nema dovoljno vode „ni za popiti“, ne zaboravljajući da, pri tom, navede i mudru poentu svakog svog izlaganja koja glasi: „Kako god“!

Da bi napakostili finoj dami iz Novog Sada, prosti beogradski pisci grafita su ovu misao oskrnavili prevodeći je na prepoznatljivu poru(g)ku: „Kad ja tamo, a ono međutim“!

Pored prevelikog arčenja vode, najzdravijeg pića iz ukrštenih reči, fontana u ranu zoru, oko devet sati, počinje sa emitovanjem muzike koja radni narod prestonog grada budi iz prvog sna ne dozvoljavajući nekima od njih da dosanjaju slatke snove o povratku na vlast. Zbog takvog fontanskog muzičkog programa preti opasnost da napredni deo građanstva omrzne i samog Pavarotija pa svaki svoj radni dan, solidarišući se sa ovim Rimljaninom, kao nekad Marko Porcije Katon stariji, započinju opomenom. „Uostalom, smatramo da bi Fontanu trebalo razoriti“! Iliti Ceterum censeo Fontanem esse delendam.

Neki se pribojavaju da će fontana, kada počne da duva beogradska košava, potpuno uprskati nevine prolaznike, pretežno one iz opozicije, a vlast računa, oslanjajući se na diktaturu nad medijima, da se to, zbog medijskog mraka, neće ni videti. Videćemo!

Dok se vode u fontani nekontrolisano prelivaju, a Savom i Dunavom otiču u nepovrat, u Skupštini i na političkoj sceni Srbije tekla je diskusija o novoj predsednici Vlade. Jedan od aktera u politici, inače korisnik bračnih usluga od tri žene istovremeno, ne slaže se sa predlogom da Predsednik vlade bude žena sumnjivog opredeljenja. Da su u pitanju tri žene, ne bi imao ništa protiv.

Da Vas podsetimo:  Samo sebi da odnesem lek

Profesor srpskog jezika, naravno iz Čačka, tvrdi da se običan svet u svakodnevnoj komunikaciji koristi fondom reči od oko hiljadu i po do dve hiljade. Osrednji pisci koriste oko tri i po hiljade, a oni jači idu čak i do osam hiljada. Samo je Šekspir koristio trideset hiljada reči. Zato je Viktor Igo tvrdio da je na zemlji, posle Boga, najviše stvorio upravo Šekspir. Španci dodaju i Servantesa, ali se oni ne pitaju izuzev kad je u pitanju Solana.

Analizirajući ekspoze predsednice Vlade, profesor je našao da u njemu nema reči: sloboda, dijaspora, ljudsko pravo, natalitet, makar šta to značilo, ili kako god (opet Čomić), Kosova u Srbiji i, naravno, Serbie uber alles.

Usled tolikog nedostatka reči, opozicija smatra da predsednica Vlade neće moći sa reči da pređe na dela pa je zato nije podržala.

Nasuprot tome, na svečanoj inauguraciji se, i uz prisustvo stranih svedoka, vrlo lako moglo preći sa reči na – jela.

Dragoslav Pakić

www.stanjestvari.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime