Istinska apstrakcija

1
134

Šta li je mislio pre 10 godina, onaj kome je Tadić tako “učtivo” predao vlast? Da ima kapacitet da ostvari neostvarivo? Da poseduje šarm kojim će očarati već odavno trasiran put, kome je i on lično doprineo koje čime, pa ga skrenuti?

Dosta je tužno, setiti se “pobede” pre 10 godina, onoga što su neki nazivali pobedom.

Hajde odmah da skratim: nije tada trebalo veliko političko umeće, ni znanje, da bi se znalo, da će se posle 10 godina vratiti na istu tačku. Ne on, on nije mrdnuo ni posle 30 godina, koliko god da je odela presvlačio.

Svako ko ima zrno mozga, pre 10 godina, samo zrno, mogao je da shvati da ćemo uzalud izgubiti godine.

On je hteo da očara i mislio je da može da se presvlačenjem poigra, da dobije na pokeru.

Pa zajebao se, al’ je zajebao i nas kojima ni tada nije trebala kladionica, koji smo ostali tu i mislili da on ne može da nas zajebe. Da je sitan da nas toliko zajebe. “Veliki” igrač na ograničenom polju, takvih ima koliko hoćete.

Uopšte se neću baviti proteklih 10 godina.

Odletelo, nestalo u oblacima.

Siromašniji smo za obrazovane i “neobrazovane” ljude, koji su se raspršili negde po belom svetu, pa ostala gamad kojom možeš da komanduješ kako hoćeš. Gamad je i obrazovana, ona koja čuva svoje pozicije zarad plata koje se uvećavaju i neobrazovana, koja misli da siromaštvom i bedom čuva nacionalne interese. Sve u svemu, ostala je gamad, koju prosto žrtvuješ za tvoj politički eksperiment. Samo i toj gamadi se “puni kufer”, kako bi se izrazila moja tetka, kojoj je nešto ostalo od predratnog rečnika.

Da Vas podsetimo:  SRBIJA U PROMENAMA ILI: KAKO REČIMA VRATITI NJIHOVO PRAVO ZNAČENJE

„Kolika je moja cena“, pitao se pre 10 godina.

Pa nula druže, to smo znali i pre nego što si sebi postavio to pitanje. I da te častimo sa nulom, da nisi u minusu. A jesi. Nije 10 godina kratak period u nečijem životu. A nije ni u državnom, u današnjem ubrzanom svetu, da se poigravaš i kockaš tuđim životima i državom koju nisi nasledio, iako ti je Boris onako “džentlmenski” predao, kao lopticu u tenisu. Sve što je postignuto je strah.

I šta sad?

Kad je petorka zakucala na vrata? Iscureo peščani sat, koga su okrenuli pre 10 godina? Možda neću biti tu još dugo, ili, možda ću biti tu još neko vreme?

Teško je rešavati teška pitanja. Bolje da odmah ne budeš tu. Sad je predugačko i do ponedeljka. Odavno je predugačko.

PIŠE: Jelena ĆIROVIĆ

1 KOMENTAR

  1. Zanimljivo je koliko je veliki strah da se dodje do samog izvora , tj. početka problema iliti VELEIZDAJE
    Ne razumijem čemu se bilo tko mogao nadati, ako Amerikanci organiziraju i financiraju drzavni udar,
    tzv. petooktobarski prevrat. Da li je ikom normalnom palo na pamet, da će se “ pitomci “ tog drzavnog udara boriti sa Drzavu Srbiju i Srpski Narod……….. ili za “ GAZDU “ koji ih je postavio na vlast ??? Ukoliko ima budaletina, kojima to onda nije bilo jasno, pa valjda im je sad jasno !!!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime