Istorija pod briselskom cenzurom

2
1184

Na vest da je ministar Šarčević promovisao
zajedničke regionalne priručnike novije istorije

12-700x329Ministar prosvete Mladen Šarčević je 20. decembra učestvovao u promociji dva nova priručnika za nastavu istorije u osnovnim i srednjim školama, koji obrađuju period Hladnog rata i jugoslovenske krize.1) Reč je o priručnicima koji su nastali u okviru projekta „Zajednička istorija Jugostočne Evrope” koji finasira Evropska unija, a kojim rukovodi Centar za demokratiju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi. Na priručnicima je radilo 25 istoričara iz različitih zemalja, a u projekat pisanja zajedničke novije istorije uključeni su, pored država nastalih na području bivše Jugoslavije, i Albanija, Kipar, Grčka, Turska, Rumunija i Bugarska. Ovi istorijski priručnici napisani su izvorno na engleskom jeziku i ubrzo će, po rečima priređivača, biti prevedeni na jednaest jezika, od srpskog do japanskog.2)

Tako će balkanski narodi dobiti oktroisanu istorijsku svest, kodifikovanu na engleskom jeziku, u štivu koje svojim metodom, sadržajem i imenom-priručnik, otvoreno manifestuje zapadni rasistički i neokolonijalni pogled na balkanske narode, razbaštinjene od svega, pa i od sopstvenog istorijskog sećanja. Cilj izdavanja ovih priručnika je sprečavanje formiranja autentičnog istorijskog predanja o skorašnjim događajima, na čijem temelju bi se, uz kritičku obradu nacionalno odgovorne istorijske nauke, formirala verodostojna nacionalna istorijska svest. Ovakvu nameru ne krije ni rukovodilac ovog projekta, Zvezdana Kovač, tvrdeći kako je glavni cilj zajedničkih udžbenika istorije da se spreči da srpski đaci svoju istorijsku svest samostalno formiraju na neuređenom prostoru interneta.3)

Kakav će biti sadržaj srpske istorijske svesti formirane na oktroisanim briselskim priručnicima istorije, diskretno je pred ministrom Šarčevićem obznanila UDI-jeva agitpropovka Dubravka Stojanović. Tako se, prema njenim rečima, hrvatska akcija „Oluja“ u ovim priručnicima ne ocenjuju isključivo ni iz srpskog, ni iz hrvatskog ugla, već iz oba istovremeno.4) Ova simetrija briselskog bratstva i jedinstva, na kojoj će se formirati istorijska svest budućih srpskih đaka, u drugom tomu priručnika izgleda, primera radi, ovako: „Tokom rata za nezavisnost Hrvatska je pridobila simpatije međunarodne javnosti”; Hrvatska je pridobila simpatije i zbog srpske „okupacije Vukovara”; „U maju 1995. godine vojska Hrvatske je porazila srpske snage u operaciji Bljesak i tada je Zapadna Slavonija vraćena pod kontrolu Hrvatske…”; Prema priručniku u ratu je „poginulo 13 233 Hrvata, ranjeno 33 043 Hrvata”, dok je broj srpskih žrtava „približno 7 000”; „Na hrvatskoj strani najviše izbeglica je bilo krajem 1991. godine, a na srpskoj strani posle završnih operacija u 1995. godini” (str. 38-39).5) Da ne idemo u dalju analizu, već upotreba termina „vojska” (army) za hrvatske jedinice i nasuprot tome upotreba reči „snage” (forces) za označavanje srpskih jedinica, šalje jasnu poruku pisaca priručnika da oni jedino hrvatske jedinice smatraju regularnim, dok su jedinice RSK za njih pobunjeničke snage.

Da Vas podsetimo:  NAJSTARIJI SREMAC živi u Grgurevcima: DEDA-BRANKO napunio 98 GODINA!

Kada je u pitanju ratu u BiH srpski nastavnici i đaci će iz briselskih priručnika istorije morati da usvoje sledeće aksiome politike pomirenja: „Faktori koji su najviše doprineli završetku rata su zločini, kao što je masakar nad preko 8 000 Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine, koji je priznat kao genocid od strane Međunarodnog suda pravde i drugi zločini, kakvi su i masakri u Sarajevu, koje je bilo pod opsadom Srba preko 1 000 dana” (str. 39-40).6)

Pri tom, jugoslovenska kriza je po autorima priručnika započela tako što je Slobodan Milošević došao na čelo pokreta koji su organizovali srpski intelektualci-nacionalisti, koji su želeli da realizuju projekat „Velike Srbije” (str. 37). U skladu sa simetrijom briselskog bratstva i jedinstva autori priručnika u isti rang stavljaju separatističku albansku tzv. Deklaraciju nezavisnosti iz 1990. i Ustav Srbije iz iste godine, te preporučju nastavnicima da uporede položaj tzv. Kosova po jednom i drugom dokumentu (str. 27).7)

Novinar hrvatskog „Jutarnjeg lista” nije mogao da sakrije zadovoljstvo sadržinom nova dva toma priručnika zajedničke istorije, primećujući da su autori priručnika kao primer ranog srpskog nacionalizma iz sedamdesetih godina prošlog veka naveli čuveni govor profesora beogradskog Pravnog fakulteta, Mihaila Đurića.8) Zar treba uverljiviji dokaz od ovog, da je Dubravka Stojanović, jedan od ključnih autora ovih priručnika novije istorije, nastavljač (ne)dela nacionalnog samoporicanja Latinke Perović.

Majkl Devenport je pred ministrom Šarčevićem izjavio kako će navedeni priručnici istorije pomoći srpskim đacima da „kritički misle“ i da se među njima u budućnosti formiraju „lideri širokih vidika“, jer će od njihovih vidika „zavisiti dobrobit regiona.“9) Tako smo od jednog predstavnika EUropske birokratije saznali šta se prema kriterijumima EUropskih neoliberala smatra reprezentativnim primerom kritičkog i naučnog mišljenja. To je komesarski priručnik novije istorije, koji su pod prismotrom i uz finansijsko „podmazivanje” Brisela, sastavili lokalni EUropski agitpropovci. Dokaz „naučne” kritičnosti, po svemu sudeći, je to što se u priručnicima, zloupotrebom metoda kontradiktornosti, svaka istorijska činjenica relativizuje do besmisla, dok se osnovni politički aksiomi o uzrocima i načinu uništenja jugoslovenske države, prevedeni iz NATO strategije u istorijsku nauku, uzdižu u rang neproverljive dogme.

Da Vas podsetimo:  Stiže odgovor na nasrtaje sa Zapada – Srbija se neće predati!

Međutim, predmet brige potpisnika ovih redova nije sadržaj navedenih istorijskih priručnika, jer šta se može i očekivati od istoričara čija naučna savest funkcioniše prema harmonikaškom merilu iz jedne posleratne dragačevske krčme: „Sviram Titu, sviro sam i Draži, kome treba, neka me potraži”.10) Pošto se radi o naručenim političkim pamfletima, oni i ne ispunjavaju nikakav uslov da budu tretirani kao ozbiljan naučni rad, a kamoli kao nastavno sredstvo.

Srpske poreske obveznike interesuje za čiji račun radi ministar prosvete koga oni plaćaju, kada u društvu Devenporta i Stojanovićeve ushićeno izjavljuje da će ove knjige „doprineti razgradnji stereotipa i predrasuda“ kod naše dece. Valjda su po ministru za predrasude i stereotipe krivi srpski istoričari. Otuda umesto radova koji, rečju ministra, nude „montirane slike i nacionalističku verziju prošlosti”, srpskim đacima treba dati briselske regionalne priručnike. Sledstveno, čovek koji je na ministarsko mesto došao kao predstavnik interesa grobara srpskog obrazovanja – privatnih škola i fakulteta (pri tom ni slučajno ne mislimo da je u načelu oblik svojine izvor problema), postao je u međuvremenu i zastupnik interesa raznoraznih NVO koji rade na „dekontaminaciji“ srpske nacionalističke istorijske svesti, ali i njene od navodnog nacionalizma obolele društvene nauke.

Tako se pokazalo da u Vladi Srbije sedi još jedan protestantski reformator. Pri tom, ne zna se šta je degutantnije, da li to što lekcije o istorijskim stereotipima drži ministar prosvete koji je potpuni anonimus u krugovima srpske nauke; ili to što briselske istorijske priručnike hvali onaj koji je svoju privatnu prosvetnu imperiju stekao u godinama u kojima je Brisel razarao pravni, privredni i obrazovni sistem Srbije.

Zar odluka ministra Šarčevića da zajedničke regionalne priručnike istorije uvrsti u nastavna sredstva ne pokazuje da je sadašnja Vlada Srbije preuzela politiku Čedomira Jovanovića? Oktroisani EUropski priručnici za istoriju Jugoistočne Evrope, koji kvalifikuju kao „genocid” navodni „masakar nad preko 8 000 Bošnjaka u Srebrenici” i novo krivično delo negiranja ili umanjivanja genocida i drugih zločina protiv čovečnosti, predstavljaju dva lica iste pojave. Njih institucionalno povezuju Centar za demokratiju i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi i REKOM. Procesija „lustracije šestog oktobra”, kojoj treba da se podvrgne svaki neutihnuli srpski glas, popularisana od strane ovih „nevladinih” obaveštajnih punktova, očigledno je dobila svoje žrece i u Vučićevoj vladi. Zbog opravdanog straha da nam se u liku Jeremića, Jankovića, Radulović and company ne ponovi avet novog DOS-a, ne vidimo da nam ka ministarskim mestima ubrzano marširaju Dubravka Stojanović, Borka Pavićević i Nataša Kandić ili njihovi „eksperti“ za dekontaminaciju Srba. Šarčević i njegov šef im već uveliko pripremaju teren, ostavljajući im u nasleđe krivičnopravno i udžbenički zaštićenu hašku „istinu” o srpskoj krivici i srpskim zločinima.

Da Vas podsetimo:  Albanska golgota najveća je podvala Srbima koja je do danas proslavljena kroz udžbenike.

Ono što je u slobodi očiglednost, u okupaciji nije, jer okupator ima moć (=strah) da realnom da izgled uobrazilje, a da imaginarno predstavi kao stvarno. U tome je možda i glavna snaga okupacije, a njoj se možemo uspešno odupreti jedino ako sva dela vlasti i opozicije proverimo na gustom situ, Lomparovom rečju, „srpskog stanovišta”.

Zato se na kraju pitamo, kojim to real-političkim i nacionalno-egzistencijalnim argumentom se može opravdati činjenica, da Vučićev ministar prosvete proglašava obaveznim nastavnim sredstvom u Srbiji propagandno smeće u kome piše: „Faktori koji su najviše doprineli završetku rata su zločini, kao što je masakar nad preko 8 000 Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine, koji je priznat kao genocid od strane Međunarodnog suda pravde i drugi zločini, kakvi su i masakri u Sarajevu, koje je bilo pod opsadom Srba preko 1 000 dana”.

Zoran Čvorović

www.fsksrb.ru

_____________________

1) www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=291888
2) www.dnevnik.rs/svet/u-ep-promovisane-knjige-o-zajednickoj-istoriji-drzava-jugoistocne-evrope; udieuroclio.wordpress.com/2016/11/30/%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B0%D1%9A%D0%B5-%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85-%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B8%D1%85-%D1%87%D0%B8%D1%82%D0%B0/
3) www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=285423
4) www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=291888
5) cdrsee.org/pdf/jhp/WARS-DIVISIONS-INTEGRATION_LR.pdf
6) cdrsee.org/pdf/jhp/WARS-DIVISIONS-INTEGRATION_LR.pdf
7) cdrsee.org/pdf/jhp/WARS-DIVISIONS-INTEGRATION_LR.pdf
8) www.dnevnik.rs/svet/u-ep-promovisane-knjige-o-zajednickoj-istoriji-drzava-jugoistocne-evrope
9) www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=291888
10) V. Dimitrijević, Ogled o „harmonikaškom” moralu, www.catenamundi.rs/vidici/harmonikaski-moral-1-deo/

2 KOMENTARA

  1. Zanima me nacionalnost ministra Šarčevića. Mogao bi biti Srbin ali isto tako i Hrvat.
    Koji su njegovi motivi da učestvuje u ovako nečasnom poslu? Možda mu i nije mnogo zameriti, jer čak i izvrsni srpski intelektualci poput jednog Slobodana Jovanovića su izgubili i razum i čast u vražjem kolu. Jer u vražjem kolu se kolovođa ne vidi. No svakako treba razmotriti kontra-mere ovom najnovijem potezu pseudoliberalne diktature.

  2. Tako nam i treba kad se stidimo svojih slavnih predaka. Srbi na ovim prostorima zivimo preko 7000 godina, naj stariji narod i sami sebe gazimo i guramo tamo gde nikada nismo bili. Od nasih slavnih boraca, vitezova kraljeva i careva pravimo zlocince za saku bednih dolara i evrica. Ni jedan narod nema tako pokondirene i bezdusne izdajnike kao mi. Umesto da vlada i SANU osude kvaziistoricare i sude im zbog izdaje drzave i drzavnih interesa, zbog pljuvanja po sopstvenoj istoriji, oni im jos aplaudiraju. Ne mislite da ce ovo trajati, covek vrti Bog okrene, a tada tada tesko bezdusnicima.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime