SVAKE godine u mjesecu januaru i februaru mnogim Sokolčanima stižu poruke zahvale sa različitih strana svijeta od Hrvata koji su 1993. godine bježeći pred vojskom Armije BiH spas pronašli u humanitarnom centru Brezjak kod Sokolca.
Svake godine u mjesecu januaru i februaru mnogim Sokolčanima stižu poruke zahvale sa različitih strana svijeta od Hravata koji su 1993. godine bježeći pred vojskom Armije BiH spas pronašli u humanitarnom centru Brezjak kod Sokolca. Sukob Armije BiH i HVO, odnosno Muslimana i Hrvata započeo je polovinom 1992 godine a eskalirao je početkom 1993. godine. Sukob je značio bježanje iz domova desetine hiljada ljudi koji su živjeli u opštinam Vareš, Kiseljak, Travnik, Zenica…
Kako su muslimani sve više napadali tako je jedini izlaz za hrvatski narod bilo povlačenje prema Sokolcu, koji je kontrolisala Vojska Republike Srpske. Milovan Cicko Bjelica, aktuelni načelnik Sokolca, priseća se te 1993. godine.
– Na hiljade hrvatskih civila bježalo je pred naletom tzv. Armije BiH. Spas su pronašli na lokalitetu Brezjak kod Sokolca. Mate Boban, tadašnji vođa Hrvata u BiH, zamolio je predsednika Radovana Karadžića da garantuje sigurnost hrvatskim civila koji su bježali. Karadžić je to prihvatio, i na lokalitetu Brezjek je napravljen veliki humanitarni centar. Ubrzio je počelo da stiže na hiljade civila. Hrvati jesu bili većina ali je bilo i Muslimana i jedan dio Srba. Kroz Brezjak je za par mjeseci prošlo oko 25.000 hrvatskih i muslimanskih civila, kaže Bjelica.
Prema njegovim rijčima opština Sokolac je odmah obavjestila UNHCR, Crveni krst i sve moguće međunarodne organizacije da je u Brezjaku napravljen humanitarni centar.
– Rukovodstvo opštine Sokolaca je po naredbi predsednika Karadžića prihvatlo i smještalo izbjeglice. Nismo gledali da li su to Hrvati ili Muslimani. Obezbjedili smo odmah vodu i struju i policiju da čuva Brezjak. Aktivirali smo i doktore iz Doma zdravlja da budu na usluzi ljudima koji su stigli u kako bi imali 24 sata zdravstvenu pomoć, ističe Bjelica.
Iako nisu znali koliki će priliv ljudi biti to se promjenilio za par dana kad je samo u jednoj grupi stiglo 5000 izbjeglih.
– Crveni krst i druge međunarodne organizacije su stigle u Brezjak. Dopremljeni su šatori. Gradili su se objekti. Taj humani odnos Sokolčna nikada neće biti zaboravljen od ljudi koji su bili u Brezjaku tih mjeseci. U pružanju pomoći pored opštine Sokolac uključila se i crkva i tadašnji mitropolit Nikolaj koji je crkvenim vezama obezbeđivao velike količine hrane i sredstav za higijenu., prisjeća se Bjelica.
Ono što mu je ostalo posebno u sjećanju da za tih nekoliko mjeseci nije bilo nijednog incidenta u Brezjaku iako su na jednom mjestu našlo nekoliko hiljada Hrvata, Muslimana i Srba.
– Sokolac je postao tranzitno mesto za izbjeglice u BiH te 1993. Kao rezultat je došla i izgradnja je dalo za rezultat da se ovde izgradi u prihvatni centar koji i danas ima 50 objekata, ističe Bjelica.
Načelnik Sokolca kaže da su te 1993 godine sklopljena mnogobrojna prijateljstva između ljudi koji su bili u Brezjaku i građana Sokolca.
– I danas se ljudi često čuju. Sokolčani primaju pozdravi sa svih strana svijeta. A ono što je posebno zanimljivo jeste da su hravtski civili iz Brezjka otišli dalje u Srbiju, pa onda u treće zemlje. Ono što se ne zna jeste i da je iz Srbije te godine konstantno stizala pomoć za Brezjak. Tada strani moćnici nisu pričali o snakcijama Srbiji, poručuje Bjelica.
Inače sukob Hrvata i Muslimana u ratu u BiH je zapaočeo u drugoj polovini 1992. godine i trajao je do početka 1994 godine. Sukob je okončan potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma u februaru 1994. godine kada je Franjo Tuđman tadašnji predsjednik Hrvatske dobiop ultimatum od Amerike da hrvatska vojska prekine sa ratnim aktivnostima u BiH ili će Hrvatska dobiti sankcije. Tuđman je pristao i muslimani i Hrvati su prestali sa sukobima. To je značilo da će se zajedno krenuti protiv srpskog naroda i Vojske Republike Srpske. Ovo se obistinilo 1995. godine kada su tzv Armija BiH, HVO i regularna vojska hrvatske napali položaje Vojske republike Srpske u 13 zapadnokrajiških opština. Uz pomoć NATO hrvatsko-muslinske snage su u agresiji na srpske položaje pobili više od 1600 civila i protjerali preko 120.000 Srba sa vjekovnih ognjišta.
