Izbori 2017.

O predsedničkim kandidatima

0
1203

Vučić će biti novi predsednik Srbije. Uistinu, niko od njega nije sposobniji da osvoji i zadrži vlast. Posle četvrt veka u politici, Vučić je dobro naučio kako se nametnuti, kao najbolji kandidat, kolonijalnim gospodarima, ali i kako se upravlja radikalskim „krilom“ tzv. patriotske Srbije.

izbori840x420Ono što dosovski političari, koji su vladali Srbima od 2000. do 2012., nisu znali jeste da se veleizdaja i pljačka moraju kompenzovati „rodoljubljem“. Mogu misliti koliko je siroti Tadić mislio kako da KiM i Srbe na njemu, bezbolno, preda Šiptarima. Mislim, bezbolno po njega, ne po Srbe. Međutim, on nije znao ono što zna Vučić, kao bivši radikal, jer kao bivši radikal Vučić je znao kako funkcioniše najveći deo onoga što nazivamo „rodoljubivom Srbijom“, njeno radikalsko „krilo“. Umesto da prosto ode u Brisel i potpiše sve što se od njega traži, bez ikakve galame i drame, Vučić napravi galamu i dramu, provoza našarani voz od Beograda do Raške i nazad, prošeta žandarmeriju po Srbiji, „zapreti“ zapadnim ambasadorima, pa tek onda ode u Brisel i potpiše sve što treba.

Pre neki dan, neko pametan se upitao, zašto se navijači, kao veliki „rodoljubi“ tuku međusobno, zašto svoje sposobnosti ne koriste da Srbiju oslobode prisustva ove belosvetske rulje koja lunja po Srbiji, naseljava se po Srbiji, košta Srbe, pljačka i bode ljude noževima? Ali ne, navijači svoj patriotizam dokazuju time što rašire neki transparent ili tako što nešto skandiraju. To je dovoljno za većinu srpskih „rodoljuba“. Onih radikalskih. Oni koji kontrolišu navijače to najbolje znaju.

Napomena: da ne bude zabune, kad napišem „radikalsko rodoljublje“ ili „radikalsko krilo“, ne mislim isključivo na ljude koji su glasali ili glasaju SRS i SNS, u prošlosti i SPS, mislim na stanje svesti jednog dela javnosti koje se najbolje može razumeti proučavajući ideologiju, politiku i javni nastup Srpske radikalne stranke.

Nije mi poznato, da je u srpskoj istoriji, neka vlast ukinula institucije države na delu svoje teritorije u mirnodopskim uslovima i da je, čak, sopstveno stanovništvo isporučila nekoj kvazidržavi koja se na toj teritoriji pravi. Ili, ne znam u koliko zemalja u svetu je moguće, kao „investitor“, dobijati 10 hiljada evra od države za svako otvoreno radno mesto. Bez sumnje, spisak Vučićevih nepočinstava je beskonačan, ali to je sve već poznato. No, uprkos tome, Srbi će ga glasati za predsednika.

Da Vas podsetimo:  Balkanski Medeljin

Gledajući srpsku istoriju od pada komunizma na ovamo, vladanje Srbima možemo porediti sa nuklearnom reakcijom. Režim troši Srbiju, kao nuklearno gorivo, dok ga ne potroši, a onda dolazi drugi režim, koji pronalazi novi izvor goriva. Iza svakog režima Srbija je sve slabija, sve manja i Srbi su sve malobrojniji. Tako je Milošević vladao do 2000., pa onda DOS i dosovske mutacije do 2012. i sada vlada Vučić. To šta vlast radi i kakve su posledice njene vladavine po sudbinu zemlje nema nikakvog uticaja na čvrsto opredeljenje dobrog dela javnosti da sledi vođu i zvaničnu politiku. Taj deo javnosti nije uvek većinski, ali je sasvim dovoljan za održavanje „nuklearne reakcije“ u ovom kriminalnom sistemu koji, još uvek, nazivamo „demokratijom“. Srbija se troši, kao što se zvezda troši, sagorevajući prvo vodonik, pa onda helijum itd., u određenim vremenskim ciklusima i na kraju, nema zvezde. Vučićeva vladavina je, možda, poslednji proces koji vodi u nestanak. Teško mi je da zamislim da će imati smisla, pustoš koja će iza njega ostati, nazvati Srbijom.

Drugi briselski kandidat, na ovim izborima, biće Vuk Jeremić. Kao visoki funkcioner vlasti, koja je vodila politiku veleizdaje, desrbizacije Srbije i sveopšte pljačke, Jeremić se, kao i Vučić, može nazvati ubicom države i nacije, ali njegov sasvim drugačiji nastup, pokriva onaj deo biračkog tela koje se gadi radikalskog „patriotizma“, Vučića i celokupne njegove bande. Uprkos svemu što je Jeremić radio, kao deo vlasti, ma koliko to neverovatno izgledalo, Jeremić će „pokriti“ i jedan deo tzv. rodoljubive javnosti. Slobodan Antonić smatra da njemu treba da „ostanu otvorena vrata demokratske i patriotske Srbije“ [1], a Sanda Rašković-Ivić, sa novom „rodoljubivom“ ekipom u Skupštini Srbije, dala mu je otvorenu podršku. [2] Nije bitno šta je Jeremić radio i u kakvim nečasnim, antisrpskim rabotama je učestvovao, bitno je šta je on, tu i tamo, rekao, „braneći Kosovo“. Potpuno ista stvar kao sa Vučićem. No dobro, to mnogo više govori o srpskim rodoljupcima, onom delu tzv. rodoljubive javnosti koji nije radikalski. Čak je, izrazito, antiradikalski. O njima nešto kasnije.

Da Vas podsetimo:  Protesti građana Srbije protiv nasilja i mrvice sa biračkog stola naprednjaka

Treći briselski kandidat biće Saša Janković. Meni je teško da zamislim mentalni profil čoveka čije radno mesto se nazivalo „zaštitnik građana“, kao što mi je teško da razumem činjenicu da, sve ove godine, srpski rodoljupci nisu pokrenuli medijsku kampanju za ukidanje ove besmislene funkcije. Kako bilo, Saša Janković je dokazao svju lojalnost briselkskom aparatu uredno „silujući“ Srbe pederima, Ciganima i ilegalnim imigrantima. Analitičari bi rekli da će Saša Janković biti kandidat tzv. Druge Srbije. On će, nesumljivo, biti pravi kandidat one nekolicine koja redovno prati Peščanik i pederske sajtove i koja je tako nesretna što (samo rođenjem) pripada srpskom narodu, ali Saša Janković će imati još jednu ulogu. Pored njega, Vučić i Jeremić će izgledati kao vrhunski „rodoljubi“. Po logici koju sam gore objasnio, a koja kaže da tzv. rodoljubiva Srbija prihvata da se politika pljačke i veleizdaje kompenzuje „patriotskim“ izjavama, gledajući u Sašu Jankovića, srpski rodoljupci, radikalski i antiradikalski, učvrstiće se u uverenju da treba da glasaju za Vučića, odnosno, Jeremića.

Četvrti kandidat biće Vojislav Šešelj. On je jedini kandidat koji, u stvari, nije kandidat, već radi isto ono što je radio za vreme Miloševića. NJegov posao jeste da daje podršku režimu i, u ovom slučaju, samom Vučiću i da nastavi sa kompromitacijom ideje nacionalne slobode svojim vulgarnim i prostačkim javnim nastupom. On je suviše pametan da bi, na svoja pleća, stavljao teret kakav je jedna razvaljena i propala zemlja, ali zna da svoje „bavljenje plitikom“ može da iskoristi i iskoristiće ga. Kada se uzme u obzir šta je taj čovek sve uradio od izlaska iz Haga, celokupna priča o njegovom izbacivanju iz Haga, jer navodno, više nisu znali šta bi sa njim, postaje vrlo malo verovatna. Mnogo verovatnije izgleda neki dogovor na relaciji, Hag, Beograd, Šešelj. Kako bilo, Šešelj je profesionalac. Uvek bio na političkoj sceni Srbije, jedino ne znam tačno kako se ta profesija zove.

Peti kandidat biće Boško Obradović. Koliko sad mogu da vidim, Obradović neće biti briselski kandidat, ali neće biti ni srpski. Više je nego očigledan dverjanski hod od „pokreni se Srbine za život Srbije“ do „interesa građana“, od „ukidanja autonomije Vojvodine“ do „funkcionalne autonomije“, od protivljenja pederskom paradiranju do „gej parada je nebitna i nametnuta tema“ itd. Dveri su, na političkoj sceni, zamenili umiruću DSS. Što bi rekli „umerena desnica“ [3], čvrsto na putu „umerenosti“, bez obzira šta se oko nje dešava. Za Obradovića će glasati oni koji i dalje veruju u „demokratsku i nacionalnu“ Srbiju, po uzoru, na primer, na Švedsku iz pedesetih godina prošlog veka, kao i oni koji još uvek veruju u nekakvu „posebnost“ Dveri i šuplje priče o „porodičnim vrednostima“, zanemarujući, pri tom, očiglednu činjenicu da pored svake teme koju Dveri pokrenu, postoji jedna, mnogo važnija, o kojoj gromoglasno ćute. Kako bilo, uvek će biti nekoliko procenata antiradikalskih rodoljuba koji će verovati u jalovu DSS-ovsku ideologiju. Za predsedničke izbore nevažno, ali bitno za cenzus na parlamentarnim izborima.

Da Vas podsetimo:  Zapad hiljadu godina – od Velike šizme – deli Srbe i od Drine pravi granicu

Šesti kandidat …, zar je više, uopšte, važno?

Srpska Srbija, kojoj se gadi radikalski vulgarizam i „pragmatizam“ i DSS-ovsko i Dverjansko licemerje, koja je spremna da poruši sve ograde političke korektnosti i traži pravu Srpsku Srbiju, Srbiju za Srbe, one, kako ih je Sv. Vladika Nikolaj nazvao, po krvi arijevce, po duhu hrišćane, ta i takva Srbija nema svog kandidata jer nije uspela da ga iznedri za dve po decenije. Za to je sama kriva i zbog toga i ne treba da bude relevantan politički faktor, kao što i nije.

Bojkot

Bojkota, naravno, neće biti, jer nema političke snage koja će ga organizovati. Svaka odluka o neizlasku na izbore biće pojedinačna. Postoje situacije u životu kada čovek, jednostavno, neće da učestvuje u nečem što smatra nečasnim ili mu vređa inteligenciju. To nije glas protesta ili pokušaj da se utiče na prilike u društvu. To je sebična odluka, način na koji osoba štiti samu sebe i ništa više, jer ništa drugo nije moguće. Uostalom, ako hoćemo da budemo krajnje iskreni, ima neke logike i nadasve pravde u činjenici da će Srbiju sahraniti radikalski „patriotizam“.

Vladimir Čeleketić

www,svitanjeblog.wordpress.com

_________

[1] http://srpskaakcija.com/2014-04-12-22-33-52/3434-pr-r-ic

[2] http://www.nspm.rs/hronika/sanda-raskovic-ivic-o-novom-poslanickom-klubu-i-podrsci-vuku-jeremicu.html

[3] https://svitanjeblog.wordpress.com/2017/01/27/umerena-desnica/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime