Izbori u Bosni – pravci i pouke

0
930

dodikNešto se čudno dogodilo sa Bosnom u izbornoj noći, a posebno sa Republikom Srpskom. Nakon duge i prljave kampanje koja je najavljivala razna moguća scenarija destabilizacije, mnogi su strahovali kako će izgledati sudar velikih geopolitičkih koncepcija na jednom malom prostoru bremenitom problemima svih vrsta (od nacionalnih do socijalnih). Kako će izgledati ta noć brojanja glasova, koja je po svim savremenim globalističkim koncepcijama idealna za otpočinjanje “više matematike” koja izbornoj utakmici obično daje po Zapad očekivani rezultat, bez obzira kako glasači bili raspoloženi?! I hoće li se zora dočekati na ulicama …?

Ali, dogodilo se nešto što niko nije očekivao. Noć je bila pre dosadna nego burna, kandidati više umorni nego napeti, a izborni štabovi verovatno i sami sebi neuverljivi sa selektivnim izbornim uzorcima koje su saopštavali javnosti. Da stvar bude čudnija i jedni i drugi oči su upirali u CIK, kao da ne veruju sopstvenim predstavnicima na izbornim mestima. A kada se, oko tri izjutra, pred kamerama pojavio Dodik da objavi kako ništa sa sigurnošću ne može da objavi, na Srpsku se spustila tišina. I ta TIŠINA ostala je i sutradan kada je manje-više sve postalo jasno. Nigde slavljeničke euforije, nigde slavobitnih izjava “pobednika”, niti vapaja “poraženih” na neregularnost i izbornu krađu. Kao da se, bože me prosti, radilo o pregovaračkom a ne o izbornom procesu, u toj noći kada su se brojali glasovi. Istina, Tadić se oglasio poznatom “izbornom” pričom o sumnjivo velikom broju nevažećih listića (ovoga puta preko 32.000), a Dodik se javno zapitao kako je neko mogao glasati za Ivanića, ali to je više bilo tek reda radi. Uostalom, neka tema mora da zameni sve one “lopove” i “izdajnike” koji su odjednom nestali sa dnevnog menija, bar dok ne počnu priče o koalicijama.

No, bez obzira šta stoji iza neočekivano tihog izbornog procesa (zrelost političkih elita sigurno nije u pitanju) verovatno je da su građani Srpske zadovoljni ovakvim razvojem događaja. I treba da budu, jer bi bilo kakve turbulencije, bez obzira kako bi se završile, dodatno oslabile Srpsku kao entitet. A izborni rezultati (čak i ako ih je neko malo “izbrušio”) ukazuju na određene tendencije u daljem razvoju političkih događaja, i pouke na koje politički akteri moraju obratiti pažnju. Najvažnije od njih obradićemo u daljem tekstu.

Da Vas podsetimo:  Pucajte po centru sela, ovde nema više niko živ!

Opšti pokazatelji

Ukupna izlaznost birača u Srpskoj iznosila je 53,15 %, što je više nego u Federaciji gde je na izbore izašlo 48,27 % upisanih glasača. Ovo je verovatno posledica veće mobilizacije biračkog tela na čemu je insistirala opozicija, usmeravajući kampanju na način koji je izbore profilisao prema referendumskom izjašnjavanju “za” i “protiv” Dodika, što je proverena zapadna metoda u napadu na liderske stranke.

U svim entitetima pobedile su nacionalne stranke, s tim što je pobeda HDZ-a Dragana Čovića najubedljivija (preko 52 % entitetskog biračkog tela). Njegov rezultat kao i fijasko SDP-a, Zlatka Lagumdžije, pokazuje da bilo kakve građanske opcije nemaju šanse da ozbiljno zažive u Federaciji.

Uprkos fronta koji je protiv njega stvoren i izdašno finansiran od strane Zapada, Dodik je zadržao mesto predsednika Srpske, a njegov SNSD ostao najuticajnija stranka u parlamentu, najviše zahvaljujući nedvosmislenoj podršci koju je dobio od Vladimira Putina. Ipak, tesna pobeda nad jednim osrednjim političkim protivnikom, koga su jedva naterali da se prihvati kandidature, ne daje mu previše razloga za zadovoljstvo. Evidentno je da njegova ekonomska i socijalna politika moraju doživeti ozbiljne promene.

Opozicija u Srpskoj i njeni mentori mogu biti zadovoljni i činjenicom da SNSD neće moći samostalno vršiti vlast a pravljenje koalicija, bez obzira kako Dodik bio vešt, suziće njegov manevarski prostor.

Položaj Republike Srpske u okviru BiH i u okruženju

Pobeda Milorada Dodika, kao i najavljene ruske investicije u Srpsku koje je čine nezavisnom od zapadnog kapitala dva su stuba koja garantuju očuvanje Srpske u izvornom dejtonskom formatu. Tome u prilog svakako treba dodati i jačanje političkih pozicija hrvatskog lidera Dragana Čovića koji će predstavljati Hrvate u tročlanom predsedništvu BiH i koji se može smatrati istomišljenikom Dodika u odnosu prema federalizaciji Bosne. On dobija na težini činjenicom da je Hrvatska sada članica EU i time što je ona uvek nedvosmisleno podržavala svoj entitet u Bosni, čak i kada je zbog toga trpela pritiske.

Da Vas podsetimo:  Banjska je Račak-2 – koliko još treba da ih bude da shvatimo da sa Šiptarima moramo drukčije?

Sa druge strane, ulazak u tročlano predsedništvo Mladena Ivanića, čoveka koji Zapadu dosta duguje po raznim osnovama, otvara sigurno prostor za špekulacije oko širenja federalnih ingerencija na entitete, posebno ako se gleda na duži rok. Činjenica da on i Bakir Izetbegović imaju iste nalogodavce sigurno nije dobra vest ni za Dodika, ni za Srpsku. Sa te strane ne treba imati iluzija da će se Ivanić ponašati nacionalno odgovorno, ali ni strahovati da će smoći hrabrosti da se u ograničavanje atributa državnosti Srpske upusti frontalno kako se, recimo, Vučić upustio u odricanje od Kosmeta. Ovde svakako ne treba potceniti ni trajnu lociranost Gorana Svilanovića, generalnog sekretara Saveta za regionalnu saradnju, u Sarajevu.

Dakle, pritisaka na Srpsku će i dalje biti ali komplikovana procedura donošenja i sprovođenja političkih odluka predviđena Dejtonskim sporazumom garantuje državnu stabilnost Srpske sve dok Dodik kontroliše Vladu i parlament. Sa druge strane ne treba previše očekivati ni od njegovih najava referenduma o samostalnosti, pre svega zbog evidentne nespremnosti Srbije da na bilo koji način podrži ovakav scenario.

Valja istaći da državotvorni ststus Srpske ostaje i dalje velika prepreka uspostavljanju „zelene transfelzale“ koja bi praktično povezala muslimane, od Bosne do Turske.

Bez obzira na sve napred rečeno, ono što će najviše odredititi budućnost Dodikove Srpske jeste projekat „Južni tok“ i geopolitički interesi Rusije u ovom delu Balkana.

Mogućnost prevrata kroz „obojenu revoluciju“

Iskustvo Republike Srpske, računajući i ove izbore, pokazalo je da tzv. „obojene revolucije“ nisu svemoćne. Blagovremena i sinhronizovana akcija nekoliko faktora, otkrila je javnosti glavne plaćenike ovog projekta instalisane u Srpskoj krajem 2013. i njihovu mrežu sa političarima i NVO sektorom, kao i pravce njihovog delovanja, pa se od planiranih aktivnosti, vezanih za nepriznavanje izbornih rezultata, evidentno odustalo.

Matična ćelija predviđenog obojenog puča, koja je bila na direktnoj vezi sa beogradskim KANVAS-om, nosila je zvučno ime „Slobodna Republika“, što je pažljivo odabran naziv koji ciljnim grupama, sa jedne strane, implicira Dodikov režim kao diktatorski a sa druge ukazuje na spremnost da se ide do kraja (korespondira sa već prepoznatljivom podignutom pesnicom, vešalima i sloganom „Gotov je!“). Ćelija je po ustaljenoj metodologiji registrovana kao NVO, a njen vođa Nikola Dronjak prošao je svu neophodnu obuku, koja ga je kvalifikovala za predviđene aktivnosti. Međutim, suočen sa mrežom ogledala koja je oko njega postavljena i „ogoljen“ u javnosti delovao je pre komično nego „revolucionarno“.

Da Vas podsetimo:  Ponos dijaspore: Imaju osam sinova!

No, njegov fijasko ne bi smeo da zavara i ne treba se zanositi mišlju da je ideja nasilnog obaranja, ili bar ozbiljnog slabljenja, Dodika ovom metodologijom definitivno napuštena. Naprotiv. Sva priopremljena kadrovska i infrastruktura sačekaće drugu, za njih povoljniju priliku. Jedna od karakteristika „obojenih revolucija“ jeste njihova fluidnost. Kada se jednom instalira „mreža“ osnovni principi delovanja mogu biti primenjeni bilo kada i bilo gde na prostoru koji „mreža“ pokriva. Druga karakteristika je upornost. Može se pokušavati koliko god hoćete puta. Jednog Nikolu Dronjka jednostavno zamenite drugim i čekate novu priliku. Dok god ima para (a za te namene Zapad ih još uvek ima u kesama) biće i muzike, a i „muzičara“ kakav je pomenuti Dronjak.

Otuda se na mogućnost izazivanja usmerenog bunta mora gledati kao na stalnu opasnost po legalno izabranu vlast u Republici Srpskoj.

Umesto zaključka

Pravu sliku o rezultatima izbora u Bosni i Srpskoj steći ćemo tek kada se uspostave post-izborne koalicije. Zanimljivo je da Ustav BiH ne limitira vreme za koje se moraju formirati državna tela i organi, pa se ovaj posao može otegnuti u nedogled i pored požurivanja koja se već čuju iz EU. Koncipirana tako da bude protektorat Zapada evidentno je da BiH sigurno još dugo, a možda i nikada neće moći biti autohtona država. Evidentno je i to da vreme nije afirmisalo ideju multietničke Bosne niti doprinelo vraćanju među-nacionalnog poverenja što se jasno vidi i iz rezultata ovih izbora. Otuda je Dodikova pobeda, ma kako tesna, veoma značajna za zaustavljanje daljeg rastakanja srpskog nacionalnog bića.

Dragan Milašinović

Dragan Milasinovic

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime