Izborne bruke

1
1192

srbija-izbori-2016Do izbora je ostalo manje od dve nedelje, a brojni skandali već ih dovoljno kompromituju.

Prvi skandal dogodio se kada je Ministarstvo državne uprave objavilo da u Srbiji ima 7.000.095 birača. To je tek oko 120.000 ljudi manje od zvaničnog broja stanovnika Srbije, zabeleženog na popisu 2011. godine (7.120.666). Pošto je po njemu u Srbiji oko 400.000 maloletnih lica bez prava glasa, postavilo se pitanje – otkuda se pojavio „višak“ od 280.000 duša.

Ministarstvo je odgovorilo da je reč o „grešci službenika“, koji je, navodno, u birače uračunao i Albance na Kosovu (gde Srbija, 2011. godine, nije mogla da upriliči popis). Republička izborna komisija je, sa svoje strane, izašla s „konačnom“ cifrom od 6.737.808 birača.

Ta brojka već deluje kao znatno bliža broju punoletnih građana Srbije. Ali, ona je i dalje previsoka. Naime, procenjuje se da bar milion ljudi sa zvaničnog biračkog spiska više ne živi u Srbiji, nego da se iselilo u inostranstvo.

Moji sestra i zet su otišli u Kanadu 1994. godine, a i dalje uredno, za svaki od izbora u protekle 22 godine, dobijaju pozivne listiće za glasanje. I uvek kada se glasanje završi, zapitam se da li su, možda, brojevi ispred njihovih imena zaokruženi, a oni „glasali“ za nekog od kandidata.

I zaista, činjenica da se na biračkim spiskovima i dalje nalazi nekih milion „mrtvih duša“ – glasača koji već decenijama nisu u Srbiji, niti su uopšte u prilici da ovde glasaju – dovoljno govori o nesposobnosti naše državne uprave, ili pak o zloj nameri njenih političkih naredbodavaca.

Drugi ozbiljan skandal bila je izjava Ministra policije „da će formirati posebne timove policije u civilu, čiji će jedini zadatak biti suzbijanje izborne krađe“. „Možda im čak neće ličiti na policajce“, rekao je Stefanović, „ali kada im budu stavili lisice na ruke i te kako će da im liče na policajce“.

Da Vas podsetimo:  Srbija, država koja to odavno nije i kako da je ponovo uspostavimo

Priznajem da u prvi mah nisam mogao da shvatim kome to tačno Stefanovićevi potajnici treba da stave lisice na ruke? Članovima Izborne komisije? Ali, kako će se neovlašćeni civili uopšte naći na izbornom mestu, kada Komisija bude brojala glasove? No, onda sam se dosetio da Stefanovićevi policajci prvenstveno treba da spreče kupovinu glasova od strane opozicije. To je ono: evo ti već zaokružen listić, ti ga ubaci, a nama donesi svoj prazan, pa ćeš dobiti 10 evra.

Ali, da li bilo ko može da poveruje da su Stefanovićevi policijski „timovi“ sklopljeni zato da bi se predupredili akcije „ubeđivanja glasača“ koje sprovode, na primer, ekipe Zvonka Veselinovića, ili pak kakvog drugog vehementnog „SNS-preduzetnika“? Ne. Oni služe samo zato da zastraše konkurenciju. I tako, kada Stefanovićevi policajci u civilu, na primer, budu uhapsili SNS napadače na aktiviste DSS koji su u Kruševcu, 7. aprila 2016, lepili plakate, onda će Stefanovićeva policija biti istinski „neutralna“. Ali, ko u Srbiji danas još veruje da je to moguće?

Poseban skandal jeste pojava i zvanična registracija do sada nepoznatih „posmatrača izbora“, koji, najednom, navodno, otkrivaju da je „nemoguće utvrditi izborne nepravilnosti“, zbog čega su, jel` tako, ovi izbori zapravo okej.

Na primer, niotkuda se pojavila izvesna organizacija koja se zove „Crta“ (Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost), a koja je saopštila – a režimski mediji uredno preneli i ponavljali:

da je stranka koja je „najčešće bila na udaru negativne kampanje – SNS“ (?!);
da je „govor mržnje prisutan najviše u kampanji SRS i Koalicije Dveri–DSS“ (?!);
da, „iako postoje širom rasprostranjeni navodi o slučajevima kupovine ‘sigurnih glasova’ – odnosno slučajeva davanja novca i paketa hrane biračima u zamenu za ‘siguran glas’, pritisaka, fizičkog nasilja ili zastrašivanja od strane različitih političkih partija – naši posmatrači u ovom periodu nisu prikupili dovoljno dokaza da bismo sa sigurnošću mogli da tvrdimo da su ovi incidenti rasprostranjeni i organizovani u meri u kojoj se o njima govori“.

Da Vas podsetimo:  U Srbiji završilo 90 odsto struje izvezene iz Republike Srpske

E pa lepo. Za predstojeće izbore sve je super, hojla-hojla! Nema realnih razloga za sumnju da postoje bilo kakve neregularnosti. Izbori su slobodni i pošteni – ura za SNS i vladu!

Sledeći skandal, koji se režimski mediji prave da ne primećuju, jeste iznenadna proliferacija posve anonimnih ili potpuno bizarnih lista koje, neznano kako, (ali očigledno lako), uspevaju da prikupe navodno 10.000 sudski overenih potpisa, te da se tako nađu na izbornom listiću.

I dok „Dosta je bilo“, Saše Radulovića – lista koja je u režimskom Informeru, uz DS, svakako najnapadanija (jer je ozbiljno na ivici cenzusa), od RIK-a dobija „ostav“, te mora da dorađuje svoju izbornu aplikaciju – dotle anonimne ili bizarne liste, poput Izborne liste Dijalog – mladi sa stavom – Stanko Debeljaković, ili Izborne liste Srpsko ruski pokret – Slobodan Dimitrijević, ili Izborne liste Republikanska stranka – Republicánus párt – Nikola Sandulović, ili Izborne liste Ruska stranka – Slobodan Nikolić, ili pak Izborna lista Grupa građana za preporod Srbije – prof. dr Slobodan Komazec, bez mnogo muke uspevaju da sakupe 10.000 sudski overenih potpisa i da dospeju na glasački listić.

Naravno, ne mislim da možemo znati – kao što neki komentatori tvrde – da su potpise za narečene liste obezbedili naprednjaci, kako bi, ispod linije cenza, potopili svoje mnogo ozbiljnije suparnike (DSS–Dveri, ili DJB). Ali, ono što je jasno, jeste da bi priznanje većini od ovih lista statusa nacionalne manjine (navodno ruske[1] ili tobože mađarske[2]) bilo ravno pretvaranju izbora u cirkus. Na izborima 2012, sa NOPO-m, to se možda i moglo shvatiti kao štos koji je trebalo da pokaže iracionalnost sistema. Ovo sada, pak, najezda je političkih skakavaca koji žele sebi da obezbede skupštinsku sinekuru (jer svako poslaničko mesto donosi stranci oko 300.000 dinara mesečno).

Da Vas podsetimo:  Srbima ruše temelje: Posle decenija tišine, odgovor dobijaju - guslama

Najzad, mučan utisak u ovoj predizbornoj kampanji ostavlja stvaranje Premijerovog kulta ličnosti. On je, ne samo uverljivo najhvaljeniji političar u vestima glavnih televizija, već su i objave poput: „Srbija ima sreću što ima Vučića, vanserijskog talenta za unutrašnju i međunarodnu politiku“ (Marko Đurić), ili pak Vučićevi ktitorsko-kim-il-sungovski portreti, sa sve svetiteljkama i novonajavljenim/otvorenim proizvodnim pogonima, možda najbolja slika regresije u kojoj se našlo srpsko društvo pod vladavinom naprednjaka.

Iako lista izbornog brukanja još nije završena, ovde ću ipak stati. Čini mi se da će ovi izbori, najverovatnije, biti ispod nivoa koji je neophodan da se dostigne rang elementarne „izborne demokratije“. To je, naravno, žalosno – pogotovu što je prošlo čak 26 godina od obnavljanja višestranačja u Srbiji. Ali, Srbija danas nije slobodna zemlja. Ona je pod teškim igom kartela domaćih političara i tajkuna, kao i političara/tajkuna iz SAD i EU.

Ipak, nadam se da će srpski birači biti dovoljno razumni i iskusni kako bi izbegli neke od klasičnih izbornih zamki i manipulacija. Zamki (polu)autoritarnog režima kome se ubrzano izmiče tlo pod nogama i kome ove, ili narednih godinu-dve, sledi kraj.

Slobodan ANTONIĆ

FSK

___________________

[1] Izborna lista Srpsko ruski pokret – Slobodan Dimitrijević i Izborna lista Ruska stranka – Slobodan Nikolić.

[2] Izborna lista Republikanska stranka – Republicánus párt – Nikola Sandulović.

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime