Izmedju Srbije i Švedske (1)

0
1385

svedska_srbijaAko živiš šezdeset godina u Srbiji kao Srpkinja i zaradiš srpsku penziju jedne nastavnice srpskog jezika, dalja sudbina tvog života je izvesna. To ti je što ti je, više se neće ništa značajno desit u tvom životui; starićeš polako, zaradićeš, mo\da, senilnost i tu je kraja do kraja života razmišljaćeš na srpskom.

Ali postoji i ono što ti Bog odredi, ono što se nekad kod nas zvalo premeždanije(preokret), ono što ti piše u knjizi ”Večiti kalendar” gde se kaže da ćeš u toj i toj godini imati to premeždanije, u životu, a desilo se i meni jer Posle šezdesete godine živim tri i po godine u Švedskoj. Tamo sam ponela Andrićevu knjigu ”Na Drini ćuprija” i Bibliju. U početku su mi te knjige služile kao molitvenik posebne vrste. Kažem sebi: Ne ideš u crkvu da se pomoliš Bogu, molićeš se na ovaj način – uzmeš svesku i prepisuješ redove Biblije prvo na švedskom, a onda to isto na srpskom, danima, sve do polaska na kurs švedskog jezika. Prvi dan i prvi kontakt sa učiteljicom švedskog jezika, Ing-Britt Rydstedt u Stenforsaskolan u Sibbhultu (kod Kristijanstada) kada jedna drugoj pružamo ruke i ona meni postavlja jednstavno pitanje: ”Varifrån har du kommit?” Bio je to za mene interesantan susret gde pokušavam da razumem osobu koja mu govori. Nešto kasnije kada sam savladala švedski i kada ulazim u jednu naučnu,

Za Srbe veoma važnu oblast, vidim da je taj pozdrav đaka koji je stariji od učiteljice bio eksperimentalan trenutak, trenutak koji se dešavao u davnoj prošlosti, tenutak koji u sebi sadrži mehanizam za ”proizvodnju” novih reči. To je trenutak kada se uključuju sve moguće kombinacije asocijacija. Gledam upitni osmeh učiteljice, pun iščekivanja da ja uzvratim reči na njeno pitanje. Shvatam da treba da kažem nešto, ali šta? Nisam u stanju da razumem šta je ona rekla. Govorna pauza je isuviše duga. Pomoć pristiže od onih iza mene. To su Bosanke koje mi sugeriraju: ”Kaži: från Serbien!“ Prihvatam njihovu sugestiju i izgovaram:“Från Serbien.“ Kontakt je uspostavljen, ali moja zbunjenost još se ne sleže, još mi odzvanja reč: „kommit“. Moja svest markirala je tu reč: komit i o nju se „obesila jer mi je ona odnekud poznata. Zašto je učiteljica upotrebila reč „komit?“ Da li je ta reč u vezi rata kod nas jer je to 1997.godina. Samo je dve godine otkako je potpisan Dejtonski sporazum. U Srbiji komit, komiti označava borce protiv Turaka. Ali ja živim u vreme rečnika i knjiga i brzo razrešavam problem. Švedski rečnik kaže:

Da Vas podsetimo:  Ponos dijaspore: Imaju osam sinova!

komer/ kom/ kommit/ kom(gl) – doći

kommit (radni gl.pridev) – došao, došla

Pitanje je bilo: ”Varifrån har du kommit?”Odakle si došla? Ja zaključujem da sam ja u Švedskoj kommit, ali da su oni kod nas dole na Balkanu takođe komitidošljaci. Vrlo brzo će se pokazati da je takav zaključak bio potpuno ispravan. To: kom je i u nemačkom (kommen) i u engleskom ( to come; izgovor. kAm) jeziku, a u grčkom jeziku postoji: κόμηςgrof, plemić (koji je došao), a ta grčka reč: κόμηςgrof, plemić u srpskom jeziku prisutna je u reči: komisija.

To opet kazuje da je komisiju sačinjavala grupa viđenijih ljudi – plemića.

Turski, srpski, bugarski, makedonski, crnogorski, bosanski: komšija = švedski: kom sia ili kom sy ja.

komdođi

siar/ siade/ siat/ sia!(gl) – proricati, pretkazivati

sy šiti

Reč: komšija kazuje baš oni što se svakodnevno radi po komšiluku – pije se kafa i proriše se iz sudbina iz kafinog taloga ili se možda ide kod nekog ko šije za pare.

Na Balkanu smo svi jedni drugima komšije, sve do Hrvatske gde smo susedi, ali i tu reč izrekao je neko od nordijskih ljudi ili žena kada se uzdisalo zaklinjao (na vernost).

sus, susen; susar(im) – uzdah

ed, eden; edar(im) – zakletva, kletva, proklinjanje; prisega

Tako je tog prvog časa, tog prvog dana u švedskoj školi u mojoj glavi „instaliran“ offis assistant koji uspešno alarmira moj mozak kad god se ispred mene nađu jezičke zavrzlame. Taj „asistent“ je i dan danas u mojoj glavi ne zato što ja to hoću, nego zato što je on moj pomoćnik u radu na istoriji našeg jezika i verovatno je nemoguće “demontirati“ ga jer on, ustvari, vraća čoveka nazad u prošlost ka Vavilonu i ka Adamu i Evi. Na taj način samo možemo da upoznamo svoje praroditelje i one sa kojima su naši praroditelji živeli i od kojih su usvajali nove reči, sakupljali ih kao pčela med čak su u stanju da zbog različitih reči mrze i vode međusobne ratove.

Da Vas podsetimo:  Rat moguć i van granica Izraela

Tu istoriju jezika, odnosno reči lingvistička nauka naziva etimologijom (poreklom), ali nauka nije našla pravi put do tog porekla reči jer u poreklo gledamo samo su rečnike našiš balkanskih i mediteranskih suseda, odnosno komšija a po nekad zavirujemo u persijake rečnike ili u rečnike indijskog sanskrita. Niko na Bakanu i ne sanja da su nekada živeli nordijski narodi možda još pre Grka ili Rimljana i da se oni nisu vratili nna Skandinaviju već su se pretopili asimilovali u narode koji su sa njima živeli.

U Švedsku sam pošla sa znanjem svih južnoslovenskih jezika, sa znanjem ruskog jezika, sa školskim znanjem latinskog i francuskog jezika; sa izvesnim znanjem šiptarskih reči i skromnim znanjem grčkog. Engleski i nemački nisam znala, tek sam kasnije bila primorana bliže da se upoznam sa ovim jezicima. Za početak moga rada bilo je dobro što nisam znala ove jezike, ako može da se kaže tako, da je dobro kad se nešto ne zna. Polaznici kursa švedskog jezika koji su znali engleski lakše su se snalaze u učenju švedskog jer su umeli da na engleskom postavljaju pitanja. Ali da sam znala engleski, možda bih, posumnjala da su moja zapažanja o vezi srpskog i švedskog jezika tačna. Prvo što sam uočila u vezi švedsko engleskog jezika je da naš jezik prihvata izgovor engleskih reči onako kako te zajedničke reči izgovaraju Šveđani pa je kasnije usledio zaključak da nije tačno ono što piše u enciklopedijama da iz engleskog jezika potiču nordijski jezici već je obratno. Ta konstatacija je onemogućila rad na poreklu jezika. Putokaz ka radu na etimologiji okrenut je naopako. Druga prepreka za rad na poreklu jezika je preterano isticanje važnosti sanskrita, da nam jezici indoevropski jer zajednički izvor je u Mesopotamiji koju zahvata potop i preživeli stanovnici te oblasti cepaju se i odlaze u dva pravca – ka Indiji i ka Evropi.

Da Vas podsetimo:  Nestali za 46.800 sekundi

Onda kada je učiteljica švedskog primetila da su moja etimološka objašnjenja o srpsko-švedskom jeziku ispravna, pitala me je šta ja mislim o engleskom izgovoru koji je i nju znači zbunjivao. Kao potpuni amater za engleski ja sam rekla da je neko u davnoj prošlosti, neko ko je bio važan za englesku naciju, imao govornu manu. Nekoliko godina kasnije, gledala sam film „Kraljev govor“ koji govori o engleskom kralju Džordžu VI-om (oca današnje engleske kraljice Elizabete) koji je zbog abdikacione krize njegovog starijeg brata Edvarda morao da se prihvatiti kraljevske krune iako je nije hteo. Razlog zbog kojeg on nije hteo krunu je njegova urođena govorna mana. U filmu se spominje i jedan predak ove kraljevske loze koga su zvali Mutavi upravo zbog iste govorne mane.

Nastavak sledi…

Za www.koreni.rs

Jela Mitrović, Vranje

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime