Izvještaj Međunarodne komisije otkriva zločine snajperista tzv. Armije RBiH u Sarajevu

0
90

Snajpersko naoružanje i snajperske aktivnosti oblast su u kojoj je tzv. Armija RBiH imala izrazitu superiornost nad Voskom Republike Srpske, navedeno je u Izvještaju Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu, u proteklom ratu.

Prema navodima Komisije, kojom predsjedava izraelski strušnjak Rafael Izraeli, nekoliko streljačkih klubova postojalo je u Sarajevu prije rata, tako da je za ARBiH bilo relativno lako mobilisati kvalifikovane strijelce.

Komisija otkriva da su se među snajperistima tzv. ARBiH nalazili i plaćenici iz Zapadne Evrope. Tako je Odjeljenje sigurnosti 1. korpusa tzv. ARBiH zabilježilo prisustvo njemačkog snajperiste Rafaela Šmida.

– Prema riječima generala ARBiH Stjepana Šibera, u ranoj fazi rata Glavni štab ARBiH uzeo je 450 snajperskih pušaka iz fabrike „Zrak”, koja se bavi proizvodnjom optičkih i optoelektronskih uređaja, i rasporedio ih u brigade 1. sarajevskog korpusa. Fabrika „Zrak” je u Sarajevu, dok je trajao rat, radila i izrađivala optičku opremu za snajperske puške. Takođe, VRS nije imala 12,7 mm snajperske puške do kraja 1994. godine, dok se 1. sarajevski korpus ARBiH ovom puškom služio 1993. godine. Snajperisti ARBiH imali su i puške sa snajperskim nišanima. Sve visoke zgrade u gradskom dijelu Sarajeva (Izvršno vijeće, Elektroprivreda, „Loris”, „Momo i Uzeir” i dr.) bile su u rukama ARBiH, a korištene su kao osmatračnice i snajperske pozicije- piše u ovom dijelu obimnog izvještaja.

Komisija citira riječi jednog od komandanata tzv. ARBiH, Kerima Lučarevića, koji je u svojoj knjizi o aktivnostima snajperista napisao: „Čekali smo da dođe ponoć. Instalirali smo ,sove’. Ovo je snajperska puška PASP sa teleskopskim nišanom za noćno osmatranje. ‘Sova’ u tami opaža razdaljinu od 150 metara. To je poput dnevne svjetlosti. Da su ‘četnici’ znali šta imamo, nikada to ne bi probali. Međutim, iza ponoći četnici se u paru kreću prema leševima mrtvih (Srba ostavljenih) na bojnom polju. Moje ‘sove’ su djelovale precizno i u tišini. Četnici su likvidirani bez ikakve buke, u potpunoj tišini.“

Da Vas podsetimo:  Bolesti koje su mučile Beograđane pred Drugi svetski rat

Prema Kerimu Lučareviću, snajperisti tzv. ARBiH su u ranoj fazi rata bili pozicionirani u sobama hotela „Bristol“ i pucali po „četnicima”, ubijajući dvadesetoro ljudi svaki dan. Na kraju, tenkovi VRS su pucali u hotel i zapalili ga.

– Oprezne procjene govore da je 1. korpus imao do 500 snajpera – piše u izvještaju.

Jedna od prvih međunarodnih žrtava snajperista tzv. ARBiH bio je američki novinar Dejvid Kaplan, kojeg je muslimanski snajperista teško ranio 13. avgusta 1992. godine. Kako je navela Komisija, umro je u bolnici UNPROFOR nekoliko sati kasnije.

Kaplan je bio u pratnji jugoslovenskog premijera Milana Panića tokom mirovne misije u Sarajevu, a upucan je u stomak kada je Panićev konvoj dospio pod vatru tzv. ARBiH. Vatra je očigledno imala cilj da ubije Milana Panića.

Zloglasne “Ševe”

– Snajperske aktivnosti nisu bile ograničene na 1. korpus ARBiH. Prema intervjuu Sefera Halilovića za časopis „Svijet“, 1998. godine, na lični nalog Alije Izetbegovića, SDB RBiH (Služba državne bezbjednosti) formirala je posebnu grupu „Ševe”, „koja je bila tijelo paralelno sistemu” pod Nedžadom Ugljenom, a on je direktno izvještavao generala Fikreta Muslimovića. Operativci SDB prošli su kurs za obuku u Iranu. „Ševe“ su stvorene u okviru SDB RBiH, a pod kontrolom Asima Dautbašića. Posebno su imale dvije misije: obezbjeđenje VIP-osoba i tajna ubistva. Grupa je počinila brojne zločine. U maju 1992. godine članovi grupe su strijeljali šest vojnika JNA. Prema nekim izvještajima, snajperisti „Ševa” ubijali su Srbe na ulicama grada Sarajeva. Sarajevski mediji prikazali su žrtve kao „one koje su ubili srpski snajperisti” – piše u izvještaju Nezavisne međunarodne komisije.

FOTO: ARHIVSKA FOTOGRAFIJA/CASOPIS.INFO

Nedžad HerendaMuslimanski snajperisti tokom rata čak su ubijali i vojnike međunarodnih mirovnih snaga UNPROFOR. Komisija podsjeća da je u februaru 2013. godine, govoreći kao svjedok sudija MKSJ, oficir SDB takozvane ARBiH Edin Garaplija potvrdio je da je Nedžad Herenda ubio francuske vojnike UNPROFOR u Sarajevu, maja 1995. godine.

Da Vas podsetimo:  Kako je manastir prvog srpskog svetitelja postao albanski

– Snajperista „Ševa” Nedžad Herenda 18. maja 1993. godine ubio je mladi par na Vrbanja mostu – srpskog mladića Boška Brkića i djevojku Muslimanku Admiru Ismić, koji su rasprodali stvari iz stana i pokušali da pobjegnu iz „Izetbegovićevog multietničkog i demokratskog raja”. Oboje su imali po 25 godina. Zapadni mediji su odmah prebacili krivicu na srpsku stranu. Svjedok je rekao da je „srpska strana okrivljena za ubistvo para, kao i za većinu snajperskih operacija“. Na saslušanju u Hagu, Garaplija je izjavio da je Herenda dobio hiljade maraka za ovo ubistvo. Mnogo godina kasnije, analitičar CIA Džon Robert Šindler potvrdio je da su ih ubile „Ševe“ – piše u izvještaju.

Izvor: Crni bombarder

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime