Jahači izborne apokalipse

0
1045

euNemačka, koja je svojom rezervnom valutom evrom pokorila Evropu efikasnije nego svojevremeno Hitler tenkovima, a iz koje, da bi izbegla sličnu sudbinu, brže bolje “bregzitira” Engleska, kao da se opet sprema za rat. I to na dva fronta. I protiv Putinove Rusije i protiv Trampovih SAD.

Već je puštena u promet u medijima zapada analiza EU “ropskih” geostratega u kojoj se, u ime članica unije, zahteva od Bundesvera da „preuzme od NATO vodeću ulogu u zaštiti Evrope.“ I, pri tom, naglašeno pominje opasnost za EU, ne samo od Moskve, već i Trampove Amerike.

Kao da se istorija ipak vraća, kroz prozor, ako već ne kroz trijumfalnu kapiju, nastojanjem neoliberalizma, poraženog nedavno u matici SAD na predsedničkim izborima, da se definitivno pretvori u lošu beskonačnost. Već potvrđenu na Balkanu, u Aziji i Africi, i samo kao našminkano naličje pljačkaške ideologije novih firera i glasnogovornika gebelsovskog “spinovanja“.

A sve zarad vrlog novog poretka u kome se “lažnim vestima” i “false flag“ operacijama, nameštaljkama tipa Srebrenica, postižu brži i veći uspesi u osvajanju država i njihovih resursa nego barutom. Ili, ne daj bože, plutonijumom, koji je korišćen ne samo u Srbiji, već, do nedavno, i u Siriji.

Iz samog vrha EU, iz Brisela, zvoni na uzbunu i Mogerinijeva. Ona je na dosadašnjim pregovorima bez pregovora između Beograda i Prištine, korak po korak, iznudila odstupanja Srbije pred ultimatumima i uspešno uteruje priznanje Kosova kao legalizovane narko države.

U stvari, ništa drugo nego proširene NATO fantomske države, baze Bondstil, koja se maskira kao još jedna država Albanaca. A sve uz naziv kolevke srpske državnosti. Kakva ironija, kakav cinizam veberovske praktičnosti i protestantskog uma.

Mogerinijeva je, inače, političko čedo globalizma klintonizma i bivši stipendista Maršalovog instituta. Posle uspešne karijere u Italiji stavljena je na šine EU kao pristrasni proalbanski mentor pregovora o Kosovu.

Zapravo, ona je najvidniji egzekutor briselskog sporazuma koji se jednostrano sprovodi podrškom atlantista klintonističke provenijencije samoproglašenoj državi Kosovo, a srpskoj teritoriji, čije je otimanje decenijama pripremala titoistička klika jugoslovenskih trockista.

Da Vas podsetimo:  Pred put u Beograd

Među njima su najsramniju ulogu odigrali baš srpski komunisti i još je igraju njihovi uspešni, kako “demokratski”, tako i “pročetnički“, napredni potomci. Preko noći promenjene svesti i savesti. Svi oni, ama baš svi svi… po potrebi mentora smenjuju se na kormilu kao vlast i opozicija, i to već više od deceniju i po. A odlaze ka rajskim skloništima za multimilionere, puni kao brod, a zaštićeni od zakona.

To je u poslednje vreme, gotovo nehotično braneći sebe, načeo kao dežurnu temu predsednik Nikolić, očito nevoljni sagovornik Mogerinijeve u Briselu, kome se od nedavno u soroševskim medjima naglašeno pripisuje „moskovska veza“.

A portal “Sputnik”, kao da na tu temu dodaje kredibilitet ovim glasinama, najavio je da će se Nikolić, neočekivano (za sve Vučićeve “analitičare”) i spin mašinu “deliveri junits” 80 timova Kler Kembel, pojaviti kao predsednički kandidat na izborima.

Srbija je, dakle, već na startu 2017. opet u dilemama od 27. marta 1941. Da li da ucenjena ovoga puta ipak uđe u savez fašističke osovine i izbegne neposrednu opasnost da je napadnu iz okruženja ustaše, balije i arnauti, ili da na kraju proklintonovske avanture Berlina, bude najverovatnije među poraženima.

Baš kako se osovini i saveznicima događalo u dva rata. Ali ne i da deli sudbinu Hrvata, vazda političkih dobitnika i u Prvom, Drugom svetskom i prošlom balkanskom ratu, koji su, po ko zna koji put, mada na pogrešnoj strani istorije i pravde, nagrađeni za svoje genocide. Koje sada lepe Srbima. Vazda sa punom podrškom Vatikana.

Otvorenim svrstavanjem uz Berlin i Brisel kao izvršioce testamenta Obame, srpska kukavna elita bi, navodno delujući u ime naroda, izgubila podršku “matuške”, pravoslavne Rusije, to je jasno. Jedinog potvrđenog istorijskog saveznika Srba, što će se dogoditi ako pritešnjena i ucenjena priđe kao partner NATOu u ulozi najamničke pronemačke pešadije i tako poveri komandu nad sudbinom svog naroda proverenim neprijateljima iz prošlih ratova i razaranja.

Da Vas podsetimo:  SRBI JOŠ UVIJEK UČE IZ KOMUNISTIČKIH UDžBENIKA: Zapostavljena ili izbrisana slavenosrbska tradicionalna književnost!

To bi mogla biti nepredviđena tema, za sad još pod vodom ledenog brega još predstojeće predizborne kampanje, koja će neočekivanim ulaskom Nikolića možda otvoriti, i bez direktne namere aktera, lavinom zbivanja do sada potiskivana pitanja, oko kojih bi se postavljajući ih kandidatima vlasti okupila suverenistička Srbija.

Kuda i kako dalje Srbi uz otvaranje i preispitivanje moralnosti i svrsishodnosti ulaska u savez sa dokazanim krvnikom. A bez ikakvih garancija da neće domovina završiti kao zalogaj nikada promenjenih kolonijalnih apetita. Germana pre svih.

Šta god uradi ova vlast u teškim izazovima najnovije istorije neće valjati, ali pitanje je koju od loših odluka ćemo preživeti kao nacija. I da li ćemo pored istorije i teritorija izgubiti i obraz i pravo na opstanak za sva vremena. A upravo se takve namere jasno učitavaju iz dosadašnjih ucena “na putu bez alternative”, ali i budućnosti roblja, galiota, zadatu protestanstkom strogošću klintonističko merkelovskih mentora ove vlasti.

U međuvremenu, Čedomir Antić, istoričar koji se polako osvešćuje od oktobarskog DOS-ovskog zanosa, u Politici predlaže monarhizam. Da li je to možda nova podvala Engleza za trošenje vremena i energije u sudnjem času i još jedna igra masonerije kao tvorca versajske Jugoslavije, koja bi Srbiji da nameni istu ulogu kandidata za žrtvovanje i podelu.

A Dačić, koji je nedavno „doručkovao“ kod Trampa. Da li su mu tom prilikom sugerisali, makar, da uceni Vućića izlaskom na vetrometinu izbora. On je iznenađen, gle, i uvređen vaskrsavanjem Nikolića, spremnog očito da se bori za novi mandat.

A u tom nadmetanju lečke (kobajagi) sigurnog favorita Vučića dočekuju kao protivkandidati ne samo Acin politički otac, Nikolić, već deda, skandal majstor Šešelj. Učitelj svim političkim nepočinstvima ove škole osvajanja vlasti i guranja Srbije očitim provokacijama u najgorim trenucima na slepi kolosek istorije.

A on bi, da upozorimo do prebrojavanja glasova, što je po Staljinu ključno, a ne samo glasanje, prepušteno podmićivanju, mogao da opet promeni ploču. Baš kako je uradio kada je sa DOS-om obarao Miloševića, dvehiljadite.

Da Vas podsetimo:  Koji su to Srbi “krivi“ što su spaljene mošti Svetog save

Ako je u Beogradu od 2012. bilo glumljeno napredno, ponovo je istinski radikalno. Sa prevagom tri jahača apokalipse. Od kojih, po Bibliji nijedan ne donosi dobro. Četvrti po istoj Bibliji predstavlja samo neizbežni rezime dosadašnjeg delovanja ove trojice – “spaljenu zemlju” u nestajanju.

Sve do iznenadne kandidature Nikolića, upornim talambasanjem u medijima za opstanak proverene neoliberalne pljačke, vlast je opadala novog predsednika Amerike i izražavala skepsu prema Putinu, a usput je gazila Nikolića kao “Tomu diplomu” i samo ćutljivi privezak Vučićeve politike. I gle, Toma je progovorio. Baš na simbolično Sretenje. Da li baš slučajno na taj dan.

Sada, pak, nastupa neizvesnost kod samuraja svih prosoroševskih i propetreusovskih pisanih i elektronskih medija koji su u neprekidnoj potrazi za onim šogunom koji najbolje plaća njihove prljave “ratničke” usluge.

Očigledno je, za sada, jedno. Umesto prognoziranja raspleta, u toku su lomovi na svetskom nivou sa neizvesnim ishodom u nadmetanju između sloja biznismena, pristalica realkapitalizma, ruski analitičari smatraju čak “konzervativnog socijalizma“, ugovora između radnika i kapitala, protiv špekulanata, štampača novca, bankara. Čiji je plen, pored ostalog, srpska ekonomija. A saradnik korupcijom privezana elita i nevladin sektor, kao ona istinska vlast, mada u senci već deceniju i po. Ona prava nevidljiva vlada koja precizno upravlja (bar do sada) srpskom propašću. Novi razmeštaj figura na izbornoj ploči koji bi mogao doneti i velika iznenađenja, u središnjici i konačnici pogotovo, da li opet sa lauferom u ulozi kraljice, samo je logični refleks već potvrđene istine da Srbi niti biraju svoju sudbinu, niti svoje političke elite. Ali kada treba, za njih ginu u milionima ili makar podmeću grbaču da bi bili pljačkani do gole kože. Ćutke. I dokle tako? I mora li zaista tako?

Dragan Milosavljević

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime