Jedan anesteziolog, jedno razočaranje

0
910
Milenko Vasović / Foto: printscreen ( bizlife.rs )

Za jednu jedanaestogodišnju devojčicu 6. avgust je bio dan nade i povratka u normalni život. Verovala je da će moći ponovo “da trči, vozi bicikl i skejt koji toliko voli”. Bila joj je zakazana operacija na Institutu za ortopedsko-hirurške bolesti „Banjica”.

Pripremila se i fizički i psihički da izdrži. Nije bilo suza, a bila je vrućina, meteorolozi su pominjali temperature do 38 stepeni. Nje se to nije ticalo, nije ništa jela, ni pila, kao što pravila nalažu, čekala je operaciju. Oko šest popodne uvedena je u operacionu salu, javila je i mami. Uzbuđenje je raslo, majka kreće iz Smedereva, put, dug kao godina.

I ovde se završava ljudska priča a počinje priča o nama, o našim naravima, našem haosu koji živimo. O našoj bedi, moralnom posrnuću, o bezobrazluku koji se ne da izmeriti. O odsustvu svake vrste empatije, odgovornosti, čovečnosti. O sistemu srpskog zdravstva.

Zabrinuta majka Jelena V. stiže u bolnicu, traži dete, nailazi na načelnika IV odeljenja dr Slavkovića koji joj kaže: „ Dugujem Vam izvinjenje, ona nije operisana, anesteziolog nije hteo da ostane prekovremeno, ništa nisam mogao.“

Neoperisana devojčica vraćena je kući , a u otpusnoj listi pisalo je „otpušta se iz porodičnih razloga“? Njeno bezbrižno trčanje odloženo je za neko drugo vreme.

Razočarana, povređena i zabrinuta majka napisala je pismo načelniku IV odeljenja u kome između ostalog kaže : I sada, doktore Slavkoviću, objasnite jedanaestogodišnjoj devojčici šta se dogodilo. Taj zadatak ste ostavili meni. Možda ja Vama treba da zahvalim. Dali ste mi odličan primer da svojoj deci, svojim učenicima, divnim mladim ljudima objasnim šta je čovek, a šta ne”.

A ko će pojedincima sa “Banjice” da objasni šta je čovek, šta je organizacija posla, šta je dečja nada. Da li bi se načelnik Slavković i anonimni anestezolog ponašali isto da je u pitanju njihovo dete?  U šta su se oni pretvorili? Nema sumnje da ovo nije izolovan slučaj niti da će zbog toga neko biti suspendovan, smenjen. Jednostavno to je truli sistem kome teško da ima pomoći.

Da Vas podsetimo:  Bastin tajming

Zamislite da babica napusti porođaj – isteklo joj radno vreme. Postoje neka zanimanja gde se ne može striktno poštovati satnica, gde život ima prednost. Da ih ne nabrajamo, i lekari su u toj grupi.

Zato ne možemo a da se ne zapitamo šta se to desilo sa doktorom, čovekom, možda i roditeljem. Neće biti da je u pitanju samo to što mu je “isteklo radno vreme”. Onaj kome je pogled na sat važniji od sudbine jednog deteta u velikom je problemu. Njemu je deformisan sistem vrednosti, on je izgubio dušu, a život bez toga je totalna anestezija.

Ne može se raditi sa ljudma, sa pacijentima, sa decom i vrteti brojčanik… “brojčanici” uvek budu prezreni.

Milenko Vasović 
Izvor: BIZLife

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime