Jedini put kojim se sme ići

1
618
Милан Ружић (Фото: Sputnik/Youtube)

Došlo je neko čudno doba kada se više ništa ne naziva pravim imenom i u kome se sva velika dela, uz pomoć medija, svlače u dolinu svakidašnjice, a svakodnevne gluposti procvetale iz zasada spektakla izlažu na naslovnim stranama najčitanijih novina.

NA POVRŠINI SRPSKE NJIVE U takvom vremenu, logično, svako ko išta stvara ili pokušava da promeni nametnutu nekulturnu matricu, počinje da se rve s mislima o uzaludnosti svojih dela, bila ona najsitnija ili najkrupnija. Došlo je vreme kada dobro plaćene spodobe s političkom pozadinom našu decu uče onome što će sutra rezultirati epidemijom autošovinizma, dok su nedovoljno plaćeni oni koji su dovoljno školovani i koji jedini mogu ovo društvo da povuku unapred. Ali njihov rad je miniran u samom korenu, pa se na površini ove srpske njive u udolini pomaljaju kao kratke stabljike koje niko nije sadio ni zalivao, a onda ih pomešaju (ili ne) s korovom, pa naša njiva biva oplevljena od mladica koje bi sutra možda izrasle u onu šljivu pod koju proročanstvo kaže da će svi Srbi stati.

U godini promišljanja o uzaludnosti svega što radimo kako bi ovaj narod odgajio barem jednu jestivu ili na drugi način korisnu biljku na toj njivi, ipak nailaze i stvari koje su me utešile. Jedna od njih je i „Piščev dnevnik“ Dostojevskog.

SUD VREMENA Tamo možemo videti da je i ovaj velikan patio od toga što je bio urednik književnih novina koje je retko ko čitao, da se nadgornjavao s onima koji su bili zaduženi da i taj niski tiraž još spuste, pa se raspravljao sa ljudima koji nisu shvatali ono što on piše, a onda ga osuđivali i nazivali šovinistom kada je pisao o tome kako mladi Rusi idu u Ameriku da rade, i kada ih tamo neki od obesnih gazda ili direktora našamara, kažu: „Bože, kako su ti udarci u mojoj domovini reakcionarni i gadni, a kako su ovde, naprotiv, plemeniti i liberalni.“ Razvlačili su ga po novinama nalazeći u njegovoj književnosti, a i u njemu samom, ono čega nije bilo.

Da Vas podsetimo:  Kad se vrati Nacionalna garda Ohaja, ili: Čemu služi Dan Amerike u Skupštini Srbije

Ako ubrzamo skoro dva veka unapred i izmestimo se iz Rusije u Srbiju, nailazimo na dnevnike Dostojevskog življe nego ikad. A onda se setimo kako je njih pisao jedan od najvećih pisaca, a po mišljenju autora teksta i najveći. Shvatimo kako je vrednost nečijeg dela ono što nadraste vreme, a kako svi oni koji su u trenutku stvaranja delovali nedodirljivo i večno, u stvari nisu ništa trajniji od otvorenog tetrapaka mleka.

Taj sud vremena je ono u šta se mogu, uprkos progonima raznih vrsta i poricanjima, uzdati svi Kovići, Dimitrijevići, Antonići, Kusturice, Bećkovići, Lompari, a čega bi se morali plašiti raznorazne Basare, Pančići, Markovići, Bradići, Kostići ili Samardžići.

PREČICA KA PROGONU I treba delati, ne čak ni samo u odnosu na taj sud vremena, jer je on uvek dugotrajan, već treba pisati, raditi, stvarati tako da sutra kada sve propadne, a moraće da bi krenulo uvis, možemo stati pred svoje dete i pred njegovim pitanjem zašto je sve propalo, mirne duše, zajedno sa svojim delom, koliko god ono bilo, reći da tata ili mama (a biće to vreme Partnera 1 i Partnera 2) nisu bili deo toga.

Sve drugo je uzaludno i svaki drugi razlog je glup.

Imati moral u vremenu nemorala jeste opasno i prečica je ka neuspehu i progonu, ali je jedini put kojim se sme ići, jer svi zaboravljaju da se nikada ne dela u svoje ime već u ime svoje dece. Ako neko nešto stvara za danas, a ne za sutra, on je umro juče.

Stoga, ne dozvolimo da nas ophrvaju osećanja uzaludnosti i nezadovoljstva, jer pobedu nad ovim nedobom i besmrtnost garantuje delo, a ne članstvo u SANU, kao što ljudi obično misle i još su dovoljno glupi to da kažu naglas.

Da Vas podsetimo:  Herojske devedesete

Milan Ružić

Izvor: Iskra

1 KOMENTAR

  1. Kada je turbulentno vreme i duva jak vetar onda se lisce i prasina digne u vis…..STRPLJENJA i mnogo rada treba da se lisce i prasina spusti gde mu je mesto. Zakoni fizike su jaci od nakaradno donesenih zakona i javnih medija, koji propagiraju protiv prirodni zivot. Priroda je jaca i istrajnija od ljudske gluposti i pakosti.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime