U BiH, kao prvi teroristički napad označen je, onaj izveden auto-bombom, u Mostaru, pa je ubijen novinar Radio Zavidovića Jadranko Božinović, zatim je postavljena auto-bomba i ubila Direktora firme “Ziko” Zavidovići Husejna Hotića, nekoliko dana poslije u Zavidovićima je ubijen i policajac Goran Keler, nosilac policijske značke pa su Srednjoj Bosni ubijani povratnici Hrvati (njih dvanaest), pa je ubijen policajac Anto Veljan – pa je ubijen Jozo Leotar, pa je Muamer Topalović ubio četiri pripadnika porodice Anđelić u Konjicu, pa je u FIS-u Vitez ubijen pripadnik osiguranja (“zaštitar”) – pa je napadnuta policijska stanica Bugojno i ubijen policajac a jedna policajka teško ranjena, NA KRAJU JE NAPADNUTA AMERIČKA AMBASADA U SARAJEVU od strane Mevlida Jašarevića…
GENEZA TERORISTIČKIH AKCIJA U BiH je duga i smrtonosna – NA KRAJU SU SE OSJETILI TOLIKO JAKIM DA SU NAPALI Američku Ambasadu – i još nešto: prije pet godina ASIM ĆEJVANOVIĆ sa ruksakom punim eksploziva ušao je u Američku Ambasadu u Beču – i zarobljen je. Sven Alkalaj je obavjestio javnost da je riječ o “HRVATU” a onda su “otkrili” da je terorista bolestan čovjek i da ima PTSP. Doduše molitve je obavljao u “Mesdžidu Tewhid” u Dvanaestom okrugu Beča kojim rukovodi Hafiz Muhamed Porča a pored eksploziva u ruksaku je bila i knjiga “Namazi u Islamu” koju je IZDAO OVAJ MESDžID a recenziju mu uradio lično Porča. NI ZA JEDNOG STRUČNjAKA NAPAD NA AMERIČKU AMBASADU NIJE BIO IZNENAĐENjE.
Ne treba zaboraviti ni suđenja i osude Harisu Čauševiću (napad na policijsku upravu Bugojno), Rijadu Rustempašiću, Keški i drugim, Osuda Suadu Đidiću za teroristički napad koji se dogodio u poslovno-prodajnom centru FIS u Vitezu, kada je od eksplozije postavljene eksplozivne naprave smrtno stradao zaštitar FIS-a Zvonko Barbić, a Josip Šarić teško ozlijeđen. Više radnika je zadobilo lakše ozljede. Zanimljivo je reći da je Sud BiH prvostepenom presudom osudio Suada Đidića na devet godina zatvora zbog toga što je napravio eksplozivnu napravu koja je eksplodirala 9. listopada 2008. godine u poslovno-prodajnom centru FIS. Amir Ibrahimi za isto kazneno djelo osuđen je na dvije godine zatvora nakon što je pristao na nagodbu s tužiteljstvom i priznanja da je on nepoznatu osobu uputio Suadu Đidiću da za njega napravi eksplozivnu napravu. Tužiteljstvo je u odnosu na Ibrahimija odustalo od optužbe za terorizam.
– Ubistvo Slavka Jovanovića (starca koji se vratio svojoj kući u naselju Jovići kod Maglaju,
– Ubistva Radoslava i Rajka Jovičića u Zavidovićima,
– bombaški napadi u Zavidovićima, ubistva: Refika Višića (pripadnika Vojne policije), Borisa Tešanovića (vlasnika kafića), Gorana Kelera (dobitnika ordena „Zlatni ljiljan“), Jadranka Božanovića (novinara-urednika na lokalnom radiju), Abida Hotića (Direktora fabrike „ZIKO“), Ibrišima Muharemovića, Željka Dejanovića, napad i povređivanje Enesa Saletovića… itd.
– ubistvo zamjenika ministra unutrašnjih poslova F BiH, Joze Leutara,
– ubistvo policajca Ante Valjana,
– nestanak Mirka Jozića (1997. god. iz Novoga Travnika),
– podmetanje eksploziva pri Papinom posjetu Sarajevu,
– bacanje eksplozivne naprave na upravnu zgradu Šuma Herceg-Bosne,
-pucanje iz vatrenoga oružja na zgradu UN-a nakon protesta zbog izručenja «Alžirske grupe»
-planiranje terorističkog napada na vojnu bazu SFOR-a «Eagle» kod Tuzle,
-planiranje terorističkog napada na vojni logor «Connor» kod Srebrenika,
– Ubistvo četveročlane hrvatske porodice kod Konjica, na Božić, od strane Muamera Topalovića procesuirano sudski kao „teško višestruko ubistvo“,
U periodu od 1997. do 2017. godine, vođeno je tek 12 predmeta za krivično djelo terorizam. Neki od tih predmeta, završeni su oslobađajućim presudama.
Mostar, april 1997.
Prvi teroristički napad u poslijeratnoj BiH je eksplozija automobila bombe u Splitskoj ulici u Mostaru. Jedna osoba poginula, više povrijeđeno, oštećeno više od 150 stanova i 120 automobila. Pravosuđe je ustanovilo: sve je osmislio i izveo Ahmed Zuhair Handala. Dobio je kaznu zatvora deset godina. Službeno je u bjekstvu. Njegovi saučesnici Ali Ahmed Ali Hamad i Nebil Ali Hil, zvani Abu Jemen, osam, odnosno pet godina zatvora. U dugotrajnom sudskom postupku, pred sudom u BiH, osuđen je i ABDULAHIM MAKTOUF, državljanin BiH, vojnik Odreda El Mudžahedin – Iračkog porijekla. Nakon mnogo kontroverzi koje su pratile ovaj slučaj, od samog hapšenja, podizanja prve optužnice, izricanja presude, žalbe, te potvrđivanja presude, slučaj Maktouf je okončan pred Sudom BiH. Prvo suđenje za zločine koje su mudžahedini počinili u BiH i za terorizam krunisano je kaznom od pet godina.
Konjic, 24. decembar 2002. godine.
Stravičan pokolj dogodio se u selu Kostajnici kod Konjica, 2002. godine, kada je Muamer Topalović na Badnje veče upao u kuću obitelji Anđelić i ubio oca, majku i kćerku, a sina teško ranio. Topalović je tokom sudskog procesa priznao da je ubojstvo počinio iz vjerskog fanatizma, za što je osuđen na 35 godina zatvora.
Hadžići 30. mart 2003. godine.
Teroristički akt bez žrtava, zvršen je bombaškim napadom na fabriku „Coca Cole“ u Hadžićima, 30. marta 2003. godine. Napadači su ostavili poruku „Za Sjedinjene Američke Države od Islamskog džihada“
Sarajevski teroristi, novembar 2005. Cilj nikad otkriven, bomba u igrački?!
Za terorizam su krivi i 2007. godine osuđeni Mirsad Bektašević na osam godina i četiri mjeseca, Abdulkadir Cesur na šest i po i Bajro Ikanović na četiri godine zatvora. Bektašević, kodnog imena Maksimus, švedski je državljanin, Abdulkadir Cesur Turčin iz Danske. U BiH su doputovali 2005. godine s namjerom da ovdje ili nekoj drugoj evropskoj zemlji izvrše teroristički čin. Tokom istrage pronađeno je i zaplijenjeno 20 kilograma eksploziva, samoubilački pojasevi, ekstremistički dokumenti, oporuka, videozapisi, dječija igračka sa satom. U istragu je bio uključen i FBI.
Vitez, 9. oktobar 2008. godine.
Napad u poslovno-prodajnom centru “Fis” u Vitezu, kada je u eksploziji poginuo radnik osiguranja Zvonko Barbić, Josip Šarić je teško povrijeđen, dok je više radnika zadobilo lakše tjelesne povrede. Sud BiH je prvostepenom preudom osudio Suada Đidića na devet godina zatvora zbog toga što je napravio eksplozivnu napravu koja je eksplodirala 9. oktobra 2008. godine u poslovno-prodajnom centru “Fis”.
Amir Ibrahimi je za isto krivično djelo osuđen na dvije godine zatvora, nakon što je pristao na nagodbu sa tužiteljstvom i priznanja da je nepoznatu osobu uputio Suadu Đidiću da za njega napravi eksplozivnu napravu. Tužiteljstvo je odustalo od optužbe za terorizam. Na presudu Suda žalili su se i tužioci i odvjetnici osuđenih.
Presuda je potvrđena nakon što je Apelaciono vijeće suda BiH odbilo žalbe Tužilaštva BiH i branioca optuženog na prvostepenu presudu. Prema navodima u presudi Đidić je između 1. i 9. oktobra 2008. godine u Vitezu, po ranijem dogovoru sa njemu poznatim osobama, sačinio eksplozivnu napravu velike razorne moći.
Bugojno, 27. juni 2010.
U terorističkom napadu na Policijsku stanicu u Bugojnu poginuo je policajac Tarik Ljubuškić a šest osoba je povrijeđeno. Krivicu je priznao Adnan Haračić. Osuđen je na 14 godina zatvora i svjedočio protiv saučesnika Harisa Čauševića zvanog «OKS».
Zenica, 11. april 2011.
Nakon završetka, pete sjednice Skupštine ZDK, 11. aprila, oko 13:20 sati kada su se poslanici razišli i kretali prema svojim vozilima, žepački poslanik Ivo Tadić Iva sa poslanikom Perom Mamićem sjeo u auto i odmah nakon što je dao kontakt aktivirala se eksplozivna naprava. Od siline eksplozije, na automobilu marke Pasat, registarskih tablica A18-J-420, pukla je zadnja desna guma, razbijene su plastične zaštitne kape na zadnjim točkovima, otvorio se zadnji prtljažnik automobila i ispod automobila se vidi dio koji je odlomljen. U trenutku eksplozije u automobilu su bili Tadić i Mamić, a na svi sreću nijedan od njih dvojice nije povrijeđen. Usljed eksplozije na parkingu se oko automobila digla velika prašina i osjetio miris izgorene gume, kao i bjeličasti dim, što se sve brzo razišlo zbog vjetrovitog vremena u gradu.
Sud BiH osudio je Zijada Derviševića na osam, Amela Sefera na sedam i Sašu Bonića na šest godina zatvora, zbog terorističkog napada. Meta je bio poslanik HDZ-a BiH u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona Pero Mamić. Eksplozivna naprava je aktivirana aprila prošle godine ispod automobila u kojem su bili Mamić i Ivo Tadić, poslanik u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona. Povrijeđenih nije bilo.
Sarajevo 28. oktobar 2011.
Pripadnik vehabijskog pokreta Mevlud Jašarević (23) iz Novog Pazara, 28.20.2011. naoružan kalašnjikovim, napao je Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Pucajući oko sebe, Jašarević je ranio jednog policajca- Bez ikakve sumnje tokom napada imao je jednog ili više pomagača iz Gornje Maoče, koji su ga u automobilu, dovezli u Sarajevo na izvršenje terorističkog napada.
Evidentiran kao islamista od ranije, Mevlid Jašarević, je još u Novom Pazaru 30. novembra 2010., priveden, jer je zajedno sa Fatmirom Muratovićem, policiji bio sumnjiv tokom posjete stranih ambasadora ovom gradu.
Rođen je u decembru 1988. godne, a 2005. godine osuđen je u Beču na tri godine zatvora zbog razbojništva, kada je uzeo 100.000 evra. Poslije odležane kazne protjeran je iz Austrije i jedno vrijeme boravio u Gornjoj Maoči, mjestu poznatom kao okupljalištu vehabija, a u Novi Pazar se vratio ‘da širi Islam’.
Nastavlja se…
Napisao Dževad GALIJAŠEVIĆ
