Kako je Petnica izneverila najtalentovaniju decu Srbije

0
265

Oduvek se znalo, u Petnicu idu ne najbolji đaci, nego najpametnija, najinteligentnija i najtalentovanija deca Srbije jer je to bilo, kako smo samo svi naivno verovali, mesto gde mogu da dostignu svoj pun potencijal, da im neko pomogne da urade velike stvari u životu i nauci, a ispostavilo se da su se odatle vraćali sa traumama koje će ih progoniti ceo život.

Pet devojaka je istupilo i progovorilo o seksualnom uznemiravanju i nasilju koje su pretrele tokom boravka u Istraživačkom centru Petnica. Njih tamo nije napastvovao i maltretiao neko od vršnjaka ili pomoćnog osoblja, već osoba koja je bila od autoriteta i na visokom položaju u centru. Ozloglašeni S. kako su žrtve za nedeljnik „Vreme“ identifikovale osobu koja ih je ucenjivala, maltretirala, verbalno unižavala i ucenjivala, radio je šta je hteo deci u periodu od 2003. do 2014. Punih 11 godina, ako ne i više.

I za to vreme, niko od rukovodstva Petnice ili predavača (osim Tomice Mišljenovića, tadašnjeg rukovodioca seminara biologije koji je o jednom incidentu odmah obavestio upravu) nije reagovao! A znali su da se nešto strašno dešava.

Ne da su znali, nego su imali i svedočenja preplašene dece i čak razgovarali sa nasilnikom, ali su svesno odlučili da ga ne kazne jer su, kako je ispričao Vigor Majić koji je u to vreme bio direktor, imali „samo“ žalbe na verbalnu grubost. Iako su ostali predavači samo u krajnjoj nuži slali decu kod S. i to gotovo uvek u pratnji, što je postala maltene obavezna praksa kada je jedna devojka vrišteći istrčala i S. kancelarije i rekla da joj je tražio da je slika i da spusti bretelu, pa sam krenuo da joj to uradi.

– Tad smo od rukovodilaca čuli da S. fotografiše i da deci to smeta. Nismo čuli ništa o seksualnom nasilju, ali jesmo da je neprijatno, grubo, da ima grubih reči. Nismo imali predstavu da tu ima ozbiljne agresije i ovoga (seksualnog nasilja). Nisam čuo ni za kakvo vrištanje i izletanje u dvorište. Odmah sam razgovarao sa njim, negirao je da je bilo ičega drugog osim problema sa tekstovima, da deca teško prihvataju njegove sugestije, i obećao je da neće više biti problema. Poverovao sam mu. Bio sam uverene da je reč o usamljenom incidentu koji nije imao seksualnu konotaciju. Nisam prepoznao problem – ispričao je Majić za „Vreme“.

Da Vas podsetimo:  Sudski procesi koji su obeležili 2023.

Direktor sve znao, ali je odlučio da je nasilniku teže nego žrtvama

Kako dalje priča verovao je da je nasilnik suicidan, što je on i pričao svojim žrtvama, a direktor odlučuje da ga ne otpusti jer u to vreme S. ima 60 godina i ne zna kako bi preživeo da ostane bez posla pred penziju.

– Nije lako izbaciti nekoga na ulicu. Nisam stručan ali mi je prolazilo kroz glavu da li ću nositi na savesti njegov život ako budem pregrub. Bilo me je strah. Ali, odlučili smo da on više ne sme da ima kontakta s decom.

Mi smo ceo računar uzeli i reformatirali. Nismo ga pregledali. Verovali smo da ćemo tu videti stvari koje nisu u redu i da to ne treba više da postoji. Mislili smo da štitimo decu

Direktor koji se javno izvinio žrtvama i priznao da je loše postupio (jer to je sad kao ok i dovoljno), otkrio je da je nasilnik ostao da radi u Petnici i da su oni mislili da je problem rešen ako što su deca uvek išla u pratnji drugih predavača kod njega ukoliko je za tim bilo potrebe.

Tri godine im je trebalo da odreaguju i napokon otpuste nasilnika, ali im čak ni kada su čuli potresno svedočenje jedne od žrtvi nije palo na pamet da pozovu policiju.

– Ispričala nam je svoj ekstremno iskustvo. Bila je jako uznemirena i shvatili smo da je vrag odneo šalu. Prelomili smo, više nije bilo nikakve rasprave, glasanja, samo kako to da uradimo, da ga sklonima, a da nam niko ne napravi pravni problem, pa da preko suda bude vraćen. Rekao sam mu da mora da ode iz Stanice. Da završi ono što je započeo u smislu sređivanja radova i da zauvek ode. Bilo je bolno i teško, on je delovao vrlo depresivno – ispričao je Majić.

Da Vas podsetimo:  Osmoro zaposlenih Fonda za humanitarno pravo tužilo Natašu Kandić za mobing

Da stvar bude još gora, on je žrtve za koje je znao šta su preživele u Petnici, zvao da se vrate centar da drže edukaciju a otkrio je i šta se dogodilo s fotografijama koje je S. slikao, a čiji sadržaja je traumatičan za žrtve.

– Mi smo ceo računar uzeli i reformatirali. Nismo ga pregledali. Verovali smo da ćemo tu videti stvari koje nisu u redu i da to ne treba više da postoji. Mislili smo da štitimo decu – rekao je Majić i dodao da SADA veruje da je S. nasilnik.

– Sada verujem. I to je strašno. Užasno mi je. Verujem im.

Ko će da izbriše traume povređene dece

Verujemo da mu je užasno, ali užasno jer se sve saznalo pa se ispostavilo da se brisanjem slika nisu izbirsala zlodela čoveka koji je stavljen ispred žrtvi. Zlodela nasilnika, koji je godinama radio šta god je hteo dok su svi osim žrtava ćutali. Krivica onih koji su vodili Petnicu nije ništa manja od zločina koji je počinio nečovek jer su svesno znali, pravili se da se ništa ne dešava, štitili ga i pokušali da prikriju sve što je uradio. Izneverili su decu, i to decu najbolju među najboljima.

Reakcije ljudi na mrežama i u javnosti generalno najbolje odslikavaju ono što svi osećamo kada se saznalo za strašne stvari koje su se dešavale mladim ženama na mestu koje je godinama smatralo jednom od retkih dobrih stvari u obrazovanju u kod nas.

autor:Ana Lađarević

Da Vas podsetimo:  Potraga za radioaktivnim zrnom ili kako je sve krenulo naopako

IZVOR: Noizz

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime