Kako je srpski patrijarh postao Vučićev „sendvičar“

4
1581

Salva uvreda na račun patrijarha srpskog Irineja, osvanula je na društvenim mrežama, pre svega na tradicionalno opozicionom Tviteru, posle susreta patrijarha SPC Irineja i još uvek premijera Vučića.

www.vidovdan.orgPatrijarh je trenutno kriv opoziciji što je primio i ugostio Aleksandra Vučića. Da je patrijarh okačio na patrijaršiju natpis „zabranjeno za pse i Vučića“ opoziciji bi srce bilo na mestu. Namesto toga patrijarh je u skladu sa običajima pravoslavne crkve primio u posetu jednog političara koji je igrom slučaja (ili narodnom voljom, ostaje na istoričarima ili RIK-u da utvrde) premijer i budući predsednik Srbije.

Pred izbore je patrijarh isto tako primio i ugostio jednog drugog političara, opozicionog, Vojislava Šešelja, pa iako je Šešelj omraženi lik drugosrbijanskih opozicionara, ipak ovakvih kritika na račun patrijarha nije bilo.

Dakle nije problem što je patrijarh primio u zvaničnu posetu jednog srpskog političara, već je problem što je taj političar Aleksandar Vučić. Takođe sadašnjim opozicionarima a nekadašnjoj vladajućoj garnituri uopšte nije smetalo svojevremeno kada je patrijarh primao u posetu Borisa Tadića, ni pred izbore, ni posle izbora, ni mimo izbora.

S druge strane Vučiću je ova poseta trebala iz više razloga. Osnovni razlog je naravno da u trenutku kada ulicama većih gradova šetaju vrlo organizovani a „spontani“ protestanti i „bez ogranizatora“ koji zahtevaju ni manje ni više nego da Srbija bezuslovno sutra postane Švajcarska a Vučić da prizna da je diktator i sam sebe uhapsi, na vidljiv način pokaže kako je u dobrim odnosima sa crkvom čiji su vernici na ovim izborima značajnim delom glasali za opozicione predsedničke kandidate, te da kao budući predsednik namerava da ima dobre odnose sa crkvom verovatno više ne pominjući Carstvo nebesko i Nebesku Srbiju i protestantsku etiku.

Da Vas podsetimo:  Podmukla negacija

Screenshot_19Ta podrška crkve, makar ona bila i formalna, bez obzira što je Srbija zvanično sekularna država, znači pre svega umirenje postizbornih političkih strasti i previranja koji lako mogu da skliznu u nešto što niko normalan u Srbije ne želi, a to su ulični nemiri i sukobi, pa uz dobru logistiku stranih službi i nekakav srpski majdan ili barem makedonski scenario.

Svakako da je opozicija ovakav gest Vučića pravilno shvatila kao pacifikovanje daljih konfrontacija i pridobijanje crkve za sebe, što ujedno znači i pacifikovanje opoziciono orijentisanih vernika kojima je bez obzira na političko opredeljenje patrijarh ipak primarni autoritet. Ipak opoziciono bljuvanje po crkvi i patrijarhu neće umanjiti značaj dogovora između crkve i Vučića, ali će svakako umanjiti značaj opozicije, koja na ovaj način sebe udaljava od svojih pravoslavno orijentisanih glasača ili onih koji jednostavno poštuju crkvu kao najozbiljniju nacionalnu instituciju. Iz ovoga proizilazi da opozicija zaista želi ulične nemire i dublju podelu u društvu i veće konfrontacije radi ostvarenja svojih ciljeva koje nisu uspeli ostvariti na izborima. To je jedna žalosna slika kivne luzerske opozicije, koja sebi daje autogolove napadajući crkvu i srpskog patrijarha.

Od početka parlamentarizma u Srbiji, dakle od 90-ih godina prošlog veka, pozicija i opozicija su se takmičile za blagonaklonost crkve. No češće je crkva bila na meti i jednih i drugih, svaki put kada im se stav crkve nije uklapao u njihove trenutne političke interese. Tako su tokom protesta protiv Miloševića 90-ih godina, razni opozicioni lideri prozivali pa i vređali u svojim medijima pokojnog patrijarha Pavla jer nije hteo da podrži neke od protesta, nego je molio da se narod smiri i da ne izaziva još veću pometnju u teškim ratnim godinama. Smešno je što se današnji opozicionari pozivaju upravo na patrijarha Pavla kao na primer kakav patrijarh treba da bude, dok kritikuju patrijarha Irineja.

Da Vas podsetimo:  Treći svetski u Srbiji

Svođenje crkve na nivo još jedne (vanparlamentarne) partije, koja mora zauzeti stav pozicije ili opozicije je skroz u duhu komunističkog partijašenja, čiji su kanda naslednici naši današnji političari. Jednostavno crkva nije partija, ali to mnogi ne vide.

irinej-vucic-kusturica-1024x703Sem te bogoborne antiteističke crte naše drugosrbijanske opozicije, kojoj i pored toga deo vernika ukazuje poverenje na glasanju, što je još jedna srpska politička šizofrenija, postoji i jedan antisrpski narativ nasleđen iz komunističkog perioda o „zloj srpskoj nacionalnoj crkvi“ koju je potrebno ili reformisati ili uništiti. Ovaj antisrpski narativ polazi od tačne pretpostavke da je SPC jedina srpska institucija kroz vekove koja je samim tim najviše doprinela očuvanju nacionalnog identiteta Srba. SPC je jedina institucija srpska od milenijumskog kontinuiteta i ključnog istorijskog značaja. O ovom da kažemo «starčevićevskom» i «ustaškom» po stilu antisrpskom narativu naših drugosrbijanaca malo ko se usuđuje otvoreno govoriti.

Tačno je da Srbiji preti totalitarizam, ali on pre svega dolazi od kultur-rasista iz druge Srbije, koji sebe postavljaju za nekakvu naslednu elitu koja bez obzira na narodnu volju bezuslovno mora da vlada Srbijom. Upravo ti drugosrbijanski kultur-rasisti ne dozvoljavaju ni narodu da iskaže svoju volju na izborima, ni crkvi da bude ono što jeste, koji patrijarhu i svakoj javnoj ličnosti određuju kako će da se ponaša, a Srbiju guraju u sve dublje podele i sukobe. Ko god nije za njih oni ga etiketiraju kao Vučićevog sendvičara i bota i bezočno pljuju, bio on Lazar Ristovski, ili Kusturica ili srpski patrijarh Irinej ili Vladimir Vladimirovič Putin. Oni su biološki i ideološki naslednici titoističkih boljševika i komesara koji su gajili isti prezir prema pravoslavlju i srpstvu, a i aktivno su se borili decenijama na njegovom zatiranju. Ovde nije u pitanju Vučić već nešto mnogo dublje – mržnja prema svojoj tradiciji i prezir prema svom narodu, a to više nije domen politike već psihijatrije.

Da Vas podsetimo:  Sve više inicijativa za besplatne udžbenike za sve đake u Srbiji

Željko Injac

www.vidovdan.org

4 KOMENTARA

  1. Ja polomih prste po forumima i društvenim mrežama, već 3-4 godine tvrdeći da Irinej nije i ne može biti dostojan naslednik jednog Svetog Patrijarha Pavla! Neko ko ima vanbračnu decu, srebroljubac je, ekumenista, ima putera na glavi, okružuje se „Crkvenim velikodostojnicima“ kojima je, kao i njemu draža amterijalnost ovog sveta od duhovnih vrednosti…NIJE i NE MOŽE biti moj Patrijarh! On i pomenuti oko njega su razlog da se ugled, vekovima stican, Crkve u Srba, urušava stravičnom brzinom. Mladi, na pomen Crkve, samo odmahnu rukom…A ja, ko misli da je Crkva i vera jedno od osnovnih vezivnih tkiva ovog naroda, jednostavno nemam argumenata. Upravo su mi te argumente on i njegovi pajtosi oduzeli!

    • Одговор на питање постављено у наслову дат је у коментару изнад. Што се тиче ауторовог „објашњења“ чињенице наведене у наслову, свело се на лепљење етикета. Напредном (или напредњачком?) техником: пљуни на човека, па му залепи етикету…

  2. Nalupa se ovaj čovek gluposti i osta živ. Više mi se gade plajvaz smlate koje izvrću činjenice, zamenjuju teze i bave se medijskim kriminalom ( svesna laž i nameran pokušaj obmne su prekršaj, zar ne). Besmisleno bi bilo polemisati sa idiotom. U većini diskusija se trudim da budem učtiva, ali jedino što mogu reći ovom majmunu je – jedi govna.

    • У том је тајна њихове неуништивости: не гаде им се фекалије. Ма колика лопина и преварант Вучић био, не би успео без мале армије ових несрећних изрода (нећу рећи „душа“) којима ваљање у говнима не квари ни апетит, ни слику себе самих.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime