Kako su to sačuvali?

0
844
Foto: pixabay.com

Uživajući danas u tradicionalnom emitovanju novogodišnjeg koncerta Bečke filharmonije, koji uzdiže i oplemenjuje naše razdražene i atakovane duše, moja supruga u jednom trenutku hvatajući kadrove kamere koji lutaju po beskrajnim odajama veličanstvenog zdanja u kome se odigrava svečani koncert, reče: „Kako su sve ovo sačuvali“?

Stotine i stotine slika, oslikani plafoni, pozlaćene figure, stilski nameštaji, sve blista. Odmah mi kroz glavu prostruji žalosna misao: „Eto, a mi ne možemo da u našem lepom Arilju rekonstruišemo Konak serdara Mišića, koji nije ni od zlata, ni od srebra, već od brvana, dasaka i blata“! Ne potcenjujući ovaj podatak, naprotiv, ceneći ga, žalost se uvlači u kosti. Pored rasturenog Konaka, koji čeka svoj Vaskrs više od deset godina, tu su i nekoliko starih građevina u čaršiji, koje očekuju svoj neminovni kraj, da bi ustupile mesto novim „modernim“ zgradama, a čaršija polako nestaje. Mislite, da ovo nekoga tangira ili boli? Ne, nema takvih. Pre ćete čuti izjave poput ove: „Ma ja bih sve ovo bagerom počistio i sazidao nove kuće“. Nisam ja žalostan i inferioran zbog čardaka – konaka, sazdanog od trošnog materijala. Znam dobro, zbog čega je to tako i ko je kriv za takvo siromaštvo i zaostalost. Znam i kako je nastalo zlato i raskoš. Znamo to svi. Nego tužan sam zbog nerazumevanja, nespremnosti, nedostatka kulture i želje, da se ovaj problem razreši na regularan i civilizacijski način. Deset godina se čeka, da Konak bude rekonstruisan i restauriran od njegovih sačuvanih ostataka (i njima se bliži kraj), a po usvojenom elaboratu (na traženje Opštine Arilja), urađenom od strane Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, kome je Ministarstvo kulture dalo licencu za ovaj posao.

Ne žalim ja za zlatom i srebrom, već žalim što večito sležemo ramenima i guramo u stranu svaki pokušaj, koji u sebi nema materijalnu vrednost.

Da Vas podsetimo:  O srpskim žrtvama Jasenovca – nepostavljena ključna pitanja

Mišo M. Mladenović
akad. slikar i pisac

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime