Kako vas nije sramota?

2
1182

Odjednom su naši građanisti zagrajali da valja priznati secesiju Kosova.

Tako nam je u poslednjem „Utisku nedelje“ Nenad Prokić objasnio da „Srbija treba prva da prizna Kosovo“, te da je to „jedino rešenje“. Sutradan, na prvoj strani lista Danas čitali smo nešto slično: „Književnik Filip David: Priznanje Kosova jedino rešenje“. „Jedino rešenje? A po čemu je, molim vas, uopšte, političko mišljenje `književnika` F. D. relevantno za prvu stranu dnevnog lista?“ – pomislio sam.

„Gledaj sad to“, rekoh. „Najpre su od F. D. – koji je u književnim krugovima bio poznat tek kao `drugar Kiša i Ugrinova` – napravili pisca (dodelivši mu NIN-ovu nagradu za knjigu čijeg se naslova više niko ni ne seća). Sada, pak, od njega izgleda da hoće da naprave relevantnog političkog mislioca ili čak savest ovog društva – dajući mu ovoliki prostor za njegova `smatranja`“. I zaista, kad sam pročitao šta je sve F. D. napričao, shvatio sam da, izgleda, postoji ambicija da se F. D. izviče za Tomasa Mana „fašističke“ Srbije. Ali zaboga! Koliko je današnja Srbija nacistička, toliko i ovaj naš društveno-politički radnik u književnosti ima šanse da bude Tomas Man.

Jer, šta kaže F. D? U Srbiji „iz podzemlja nadiru elementi fašizma koji su u društvu sve prisutniji“, te smo mi usred nekakvog „puzajućeg fašizma“. Ali, kako većina nas to ne vidi? To je zato, priča F. D, jer smo „preuzeli ruski model, po kome su svi fašisti, samo mi nismo“. A valjda je tačno upravo obrnuto: baš su Srbi i Rusi najveći fašisti, dok kod ostalih toga nema, šta li? A generator aktuelnog „puzanja“ fašizma je, po F. D, „kosovski problem“ – to „pitanje svih pitanja na Balkanu“. Za samouverenog F. D, međutim, rešenje je jednostavno: „bez priznavanja nezavisnosti Kosova, nema ni unutrašnje srpske stabilnosti, niti stabilnosti ovog dela Balkana“. Zato, „priznanje Kosova mora da se dogodi što pre“.

Jao, kako se samo toga niko ranije nije setio? Imaš žarište nestabilnosti na Kosovu, ti lepo priznaš secesiju i gotovo. Potom – žarište u Preševu, Bujanovcu i Medveđi – lepo priznaš „Preševsku dolinu“. Pa žarište u „Sandžaku“, žarište u Vojvodini, žarište u „Vlaškoj krajini“, žarište u Bosilegradu i Dimitrovgradu… Ima da se ispriznajemo do sto i nazad. I onda našoj stabilnosti neće biti kraja! Ali, kako ubediti narod da proguta tu prvu, najveću žabu – predaju Kosova? F. D. i za to ima rešenje. Ako Vučić, naime, potpiše šta treba, „za pet dana medijske kampanje“, objašnjava F. D, velika većina Srba to će jednostavno „prihvatiti kao nešto dobro i pozitivno“.

Da Vas podsetimo:  SLAVKO (Trivin sin) IVKOVIĆ – ZVEZDA kladionica, PINK potkrovlja i INFORMER suterena!

Eto! Kakva demokratija, kakvo suočavanje različitih mišljenja, kakva borba argumenata, kakvi bakrači? Za ovog društveno-političkog radnika najvažniji je, jasno, rad s masama. A kad partija pravilno koristi medije, masa se za pet dana može ubediti u bilo šta. Pa i u to da je izdaja Kosova „nešto dobro i pozitivno“. I kad smo već kod izdaje, kaže nam F. D, „postoji trenutak u istoriji kada je moralno i etično biti izdajnik“. Tu nam naš dragi F. D. otkriva svoje najlepše snove. On zapravo sebe vidi kao srpskog Tomasa Mana, kao glas ljudskosti velikog pisca pred nacističkim terorom.

Samo što tu postoji izvesna mala začkoljica. Da biste bili Tomas Man, vi najpre morate da budete stvarni pisac, a ne „društveno-politički radnik u kulturi“. A i da biste bili „glas potisnute savesti“, vi najpre treba da budete – kao javna ličnost – poklopljeni istinskim nacističkim terorom, a ne da u tom „fašističkom režimu“ uživate nacionalnu penziju, dobijate glavne književne nagrade, te da za svoja politička naklapanja možete da računate na naslovnu stranu dnevnih novina!

Ali, naši antifa-građanisti ni ne primećuju koliko su groteskni u preglumljivanju „hrabrog suprotstavljanja nadirućem fašizmu“. Hor žena u crnom, kojem diriguje izvesni mladi uposlenik Muzikološkog instituta SANU, peva ispred Doma omladine u Beogradu Internacionalu na albanskom jeziku – u znak protesta što se „u Srbiji ponovo vraća fašizam kroz najave pogroma Albanaca“.

Kakvi „pogromi“, kakvo „vraćanje fašizma“, kakvi bakrači? Pa da je tako, dragi naši horisti, ne bi policija štitila svaki performans vaše notorne autošovinističke NVO; ne bi mladi antifa dirigent radio u akademiji nauka; ne bi nas ta naša mila levičarska hrabrica javno podučavala da je Srbija, 1912. godine, „osvojila Kosovo“, kako bi ga tretirala kao „jednu vrstu kolonije“ (razvijajući, navodno, „kolonijalistički diskurs prema Albancima“ kao „potpuno preslikani rasističi diskurs Evrope prema Africi i zemljama koje je kolonizovala“).

Da Vas podsetimo:  DA LI JE NAPAD UVEK NAJBOLJA ODBRANA?

Ama, kako vas nije sramota?! Da li vi zaista verujete da „radom s masama“ možete sve nas da ubedite kako je „fašizam“ to što hoćemo da branimo integritet ove zemlje? Ili to što nam se ne dopada pokazivanje velikoalbanske svastike po Beogradu?

Da li vi zaista verujete kako je dovoljno po sto puta napisati da ne treba ići „na miting za odbranu Kosova“ već bi bilo baš cool kada bi moglo da se ode „na miting za priznanje nezavisnog Kosova“? Ili da sto puta napišete da je Kosovo, za Srbiju, najobičnija „gangrena“ – zbog čega bi „amputacija Kosova“ bila baš „lekovita“? Ili da sto puta napišete: „a šta može da se desi Srbiji ako prizna Kosovo? – skinućemo govno koje nam se zalepilo na cipelu“? Pa ako se po medijima i društvenim mrežama tako nešto po sto puta napiše i pročita – neće li Srbi, a pogotovo omladina, na kraju da ipak kažu: „Stvarno, daj da priznamo to Kosovo, pa da nam konačno svane“?! No, iz dočeka Kajla Skota u onoj apatinskoj školi vidi se da su to sve, zapravo, računi bez krčmara.

I sve bi to bilo podnošljivo da se, onda, ovom svojevrsnom verbalnom čerečenju Srbije ne pridruže i autošovinisti s leve strane Drine. Tako, novinar Dragan Bursać, poznati banjalučki „antinacionalista“, piše: „Jel’ neko rekao srbijanskim glavešinama (misli se na vlast u Beogradu – S. A) da su Sandžak i Vojvodina anektirani i silom pripojeni uz Centralnu Srbiju? Jel’ im neko rekao da kao čin dobre volje treba da se odreknu 30 odsto okupirane teritorije?“

Da Vas podsetimo:  Zašto sad mrzimo Jokića zbog osobine zbog koje ga inače najviše volimo?

Pa dobro, banjalučki kolega – kako ste došli do baš 30 odsto? Jer, ako je neka teritorija „okupirana“, nije li ispravno da se ona u svih sto posto „oslobodi“? I kako ste, zapravo, utvrdili da su, recimo, Vojvodina i „Sandžak“, silom pripojeni Srbiji? Zar nikada nije bilo Velike narodne skupštine, 25. novembra 1918. godine, u Novom Sadu? I zar nikada nije bilo drugog zasedanja ZAVNOS-a, 25-29. marta 1945. godine, u Novom Pazaru?

A kada sam malo bolje pogledao delo ovog „nezavisnog novinara“, video sam kako često piše o „paradržavi Repubici Srpskoj“ i o njenim stanovnicima „republikosrbijancima“. Video sam da misli da je RS „nastala u genocidu od Prijedora do Srebrenice, na vatri živih ljudskih tijela u Višegradu, u agoniji masovnih silovanja po istočnoj Bosni, u ubijanju djece, masovnom protjerivanju, etničkom čišćenju“ (isto).

Video sam i to da on jednostavno unapred zna kako ubistvo banjalučkog biznismena Slaviše Krunića nisu izvršila lica iz njegove okoline, i iz privatnih motiva. O ne, to je zapravo bilo političko ubistvo čoveka „koji iskreno voli svoju domovinu BiH“, odnosno delo „zločinačkog režima“ iz „tamnog vilajeta Republike Srpske“ motivisano time da je Krunić „sebe smatrao Bosancem i Hercegovcem“, zbog čega mu je „gnusni režim“, kao pokaznu vežbu svim BiH identitarcima, „sinoć poručio šta i kako će s njima“ (isto).

Kako je sve to glupo i providno! Bez obzira na milione dolara koji u ove krajeve pristižu u cilju širenja evroatlantskih vrednosti, Srbi se ipak teško mogu kupiti. Ona deca koja američkom ambasadoru viču: „Kosovo je Srbija“ to možda ponajbolje svedoče. Tako je bilo u Apatinu, tako je u Beogradu, tako je u Banja Luci, tako je u Bijeljini, tako je svuda… Jer, nije li odavno rečeno – samo kada bi se to čulo i razumelo u Istanbulu, Vašingtonu, Berlinu, pa i u Sarajevu: „Pustite Srbe. Srbija se umirit ne može“.

Slobodan Antonić
Izvor: sveosrpskoj.com

2 KOMENTARA

  1. Sutradan, na prvoj strani lista Danas čitali smo nešto slično: „Književnik Filip David: Priznanje Kosova jedino rešenje“. „Jedino rešenje? A po čemu je, molim vas, uopšte, političko mišljenje `književnika` F. D. relevantno za prvu stranu dnevnog lista?“
    – Ako ne gresim doticni samoproklamovani knjizevnik je poput samoproklamovanog Kosova i jevrej (izvinjavam se starom autohtonom jevrejskom narodu koji je zajedno sama stradavao od fasista i nacista). Ne cude me njegove izjave, Olbrajt mu je zemljakinja, verovatno pripadaju istom hazardskom plemenu pa me zanima, zasto jevreji ne prepuste Jerusalim i Golansku visoravan, te Gazu Palestini i palestincima. Sta sole pamet nama i sipaju so na ranu kad je nihova drzava i njihov narod u istoj poziciji stim sto su jevreji okupirali deo Palestine kao albanci deo Srbije i on nas uci sta je dobro za nas.
    Mir prosperitet na bliskom istoku moze se ostvariti iskljucivo ako jevreji priznaju palestincima drzavu i vrate okupirne teritorije. Izvinjavam se autohtonom starom jevrejskom narodu ali ovi hazari dozlogrdili i Bogu i Narodu i svud se uvuklu i politiku, banke, medije, kulturu…

    Sto se tice Kosova i Metohije neka doticni pogleda turski popis i videce da tamo siptarskih porodica nije bilo ni za pola procenta jedva nekoliko kuca. Turci su bili vrlo precizni i sve su lepo popisali pa onda nek pricaju ko je kome sta okupirao ili poklonio.
    Dosta su se narodi iz okruzenja sirili na stetu Srba i Srbije, nema vise popustanja niti cepanja. Srbija se uprkos svim mukama uspesno oporavlja od zapadnih podrepnika, prodane zemlje, vojske unistene privrede, poljoprivrede industrije i svaki dan moze samoproklamovani knjizevnik u to da se uveri na koju god stranu krene i Beograda. Znaci status juzne pokrajine nije od kljucne vaznosti za razvoj ostalog dela drzave. Nema vise niko pravo da truje srpski narod lazima i fasizmom, pokusavaju ovi fasisticki narodi konstatno da se operu pa nam lepe svaki dan; fasizam, klerofasizam, nacionalizam, ratobornost, velikosrpski nacionalizam, genocidnost……Zamislite kad ti svabo ili englez kazu da si fasista i genocidan, kad ti amerikanc kaze da si okupator ili pokretac ratova, (da nije zalosno ja bi vec davno napisala dramski komad na tu temu ili bar neki skec da se narod od srca nasmeje) sta onda da kazu oslobodioci evrope od fasizma i nacizma.
    Sandzak ne postoji vise ni u turskoj a ovi opet samozvani bosnjaci bivsi muslimani koji su pre dolaska otomana bili hriscani, moraju da shvate da je to Raska oblast i nema sta da traze mogu jedino da se vrati korenu svojih pradedova i zive u miru a mogu da ostanu u svojoj muslimanskoj veri i opet zive u miru sve dok taj mir sami ne ruse.
    Znate li koliko dugo je Indija bila engleska kolonija, i opet se oslobodise, pa tako ce i srpski narod povratiti svoju pokrajinu, niko nema mandat ni blagoslov da da tapiju nekom drugom da bude vlasnik nase kolevke.
    Nije ovo petnaesti, sesnaesti, sedamnaesti vek kad su ti isti zapadni evropljani i hazari osvajali Ameriku istrebljujuci ceo jedan stari autohton narod, pa misle tako i nas stari evropski narod da istrebe. E nece moci.
    Dao im lepi Bog da se o svojim jadima zabave od sad po do veka.

  2. Boze moj, nece biti prvi put da nas svedu na Beogradski pasaluk. Zivimo u vremenu kada ce oni, koji ne mogu ili ne zele da beze „preko grane“, morati da se grupisu i udruzuju. Istorija se ponavlja, ponovo misle da su nas konacno porazili… Samo, treba uciti na greskama. Treba uciti nasu decu da jednog dana, kada ponovo porazimo okupatora, NE treba glumiti majku terezu, bratstvo i jedinstvo, mir u svetu i ostale gluposti. Treba ih vaspitavati da se pobeda eksploatise! Nema tu milosti. Pa neka jednog dana i zapad oseti kako je to, biti rob u svojoj rodjenoj zemlji. Da smo bili pametni, sad bi Bec bio u Srbiji, a Rusi bi izbili sve do Atlantika… Ovako smo na sto godina od velikog rata dobili pocasno mesto, pored kamermana.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime