KLjUČNO PRAVO – PRAVO NA SLOBODU IZBORA

0
160

Da li su važna ostala prava i slobode ako nemate slobodu i pravo da odlučite da li nešto želite ili ne želite da unesete u svoje telo, u svoju krv? Ili još jednostavnije, da li uopšte mogu da postoje bilo koja druga prava i slobode ako niste slobodni da odlučite šta ćete uneti u svoje telo, svoju krv?

Gledajući iz vizure humanizma, demokratije, sekularizma, što znači svega onoga što se smatra bitnim za savremeni koncept ljudskih prava i što se kao mantra pominje u diskursu Zapada, upravo je izostajanje prava da sam odlučiš šta ćeš primiti u svoje telo ključna tačka.

Zašto je tako? Pa ako državi ili nekom trećem prepustite pravo da odlučuje šta da vam saspe u krv, odustajete od sopstvenog života. Principijelno posmatrano, pravo nekoga (ministra zdravlja kao u slučaju vakcinacije kod nas) da vam ubrizga nešto u telo, znači da on prisilno uzima u svoje ruke vaše zdravlje i vaš život. Na taj se način odričete sopstvenog života i zdravlja.

Ukoliko se toga odreknete više niti jedno vaše pravo i sloboda (od onih ostalih koje vam država još nije uzela) neće biti isto, neće imati svoj pun opseg ili ga uopšte neće ni biti.

U slučaju da ostanete bez života usled tog što će vam neko protivno vaše volje nešto sasuti u krv, tad apsolutno niti jedno ostalo vaše pravo neće biti bitno jer ga neće biti, jer neće biti ni vas. Bez pravo na slobodu izbora, o kakvom konceptu ljudskih prava onda uopšte možemo govoriti?

Ljudska prava su povezani, posebno kada se radi o ovakvom temeljnom pravu da kao poslovno sposobna osoba odlučujete šta ćete primiti u svoje telo, u svoju krv, ili šta će u svoje telo, u svoju krv primiti vaša deca kojima ste staralac.

Da Vas podsetimo:  Gde su mladi, tu je i borba

Ukoliko izgubimo ovo pravo ne samo što prestajemo da budemo slobodna bića, pristajemo da postanemo robovi. Možda naizgled ne kao neki rob sa plantaže pamuka u Džordžiji, ali svakako kao neki kućni rob kojem je njegov gospodar dozvolio da mu prazni pepeljare i da puši njegove pikavce, dok ne odluči da tom istom robu nešto saspe u krv jer se uplašio da ga ne zarazi njegov dah ili, prosto, što mu se može. Da, isto je to. Nema razlike.

Bez prava, bez slobode izbora šta ćemo da unosimo u svoje telo, ne postoji pravo na život. Toliko je sve jednostavno.

Ako se za to pravo ne izborimo, obični robovi smo bez ikavih prava. Koliko je principijelno, to je i životno pitanje, pitanje sopstvenog života u sopstvenim rukama.

Drugo je, pak, pitanje kako nazvati čoveka koji želi da vas protivno vaše volje vakciniše, da u vaše telo, u vašu krv unese nešto (šta god to bilo), a za šta, uz sve to, još ni ne želi da preuzme odgovornost?

Kako nazvati takvu osobu? Koja je to bolest od koje pati? A pati, očigledno, vrlo teško. No, o tome drugi put.

Predrag Jakšić
Izvor: Živim za Srbiju

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime