Kneže!

0
2267
Foto: in4s.net

U 17. vijeku u okolini Nikšića, ne u Rastocima, ali tu negdje, žario i palio je knez Raič. Svakako da su mu leđa držali Turci, jer ne bi mogao da se ponaša tako osiono u svom narodu bez podrške onih koji su imali globalnu moć.

Knez Raič je otimao od svojih sunarodnika. Bilo mu je malo, kao svima koji otimaju, pa se navalio i na imovinu Crkve, čak i na dobro ostroške posnice u kojoj je u to vrijeme sebe na dar Bogu prinosio budući nadaleko čuveni svetitelj Vasilije Ostroški Čudotvorac.

Govorili su mu popovi, kao ovo sada ja Tebi, Kneže – ne po mržnji, ne daj Bože, nego s pastirskom brigom za palu dušu, te brigom za narod koji je od njega stradao i brigom za Crkvu, pa i njenu imovinu – nemoj, jadan ne bio, imaš šest sinova, ne znaš koji ti je od kojega ljepši. Ali, knez Raič, uzbičio, kao u fotelju uvaljen u laske onih kojima je ponešto od njegovog bogatstva kapalo, nije mario. Čak je i sinove uveo u svoj biznis.

I, ode mu jedan sin, drugi, treći… svih šest pogiboše.
Tek tada dođe sebi knez Raič i pade pred noge ostroškom Vasiliju, kajući se za svoja nedjela. Vidjeći iskrenost njegovog pokajanja, još za zemaljskog života Čudotvorac, naravno, oprostio mu je.

Nakon toga, knez Raič se smirio. Nastavio je da živi kao i drugi ljudi, radeći na svom imanju. Dobio je i novu porodicu. Ali, onih šest sinova nije mogao da vrati…
Sudbina kabadahije kneza Raiča već tri vijeka kola Crnom Gorom, Brdima, Bokom… svuda gdje ljudi na spomen imena Svetog Vasilija Ostroškog ustanu i kažu: „Slava Mu i milost“.

Da Vas podsetimo:  Englezi - Politika zla

Vrijeme bezbožne i protivbožne marksističke ideologije, kojoj si i Ti služio, Kneže, i kojoj, transformisanoj u eufemizme: globalizam, mondijalizam, liberalizam…, služiš, ovu priču-upozorenje je zabašurilo. Ali, to nije aboliralo one koji su, u svom nevjerju živjeći bez straha od Boga, u crkve ugonili stoku, rušili ih, otimali crkvenu imovinu, čupali popove za bradu i na bilo koji drugi način ratovali protiv Crkve Hristove.

Puna su groblja tih ratnika i njihovih najbližih.
Jedno od najupečatljivijih ovovremenih svjedočanstava stradanja onih koji su udarili na Crkvu je stradanje Cetinjanina Boba Bogdanovića, rezervnog crnogorskog policajca i komandanta paravojne „Crnogorske vojske“. Ideološki nacionalno ukrijepljen kao velji Crnogorac, fizički snažan, bio je predvodnik Cetinjanima u ratu protiv Mitropolije crnogorsko-primorske devedesetih. Posebno se istakao u boju kršima na Cetinjski manastir.

Nije se Bobo nasitio života. Nakon ne puno vremena pogibe mu i sin.
I nema danas majčinog sina koji će jednog Cetinjanina naćerati da udari na ćivot Svetog Petra Cetinjskog. Štoviše, mnogi Cetinjani, kao i njihovi preci, sa strahom Božijim idu na poklonjenje Svetom Petru Cetinjskom.

Ja, Kneže, ovoliko. Na vrijeme da Ti kažem.

I molim se Bogu da Tvome sinu podari dug vijek. Nije on kriv.

otac Jovan Plamenac

in4s.net

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime