Ko je kriv za veliko groblje ćirilice u srcu Beograda, u srcu Srbije?

2
629

POVODOM INTERVJUA PETAR BOŽOVIĆA „POLITICI“

Dramski umetnik Petar Božović o današnjoj opštesrpskoj muci sa srpskim jezikom i pismom ističe: „Ne vidim većeg mučenika danas od ovog našeg srpskog jezika, ćirilice, azbuke koja čini identitet naroda. Ako izgubiš jezik, kulturu, šta ćeš onda da braniš?

Piše: Dragoljub Zbiljić

Veliki glumac Petar Božović veličanstveno je, poput Njegoša i drugih srpskih velikana u srpskoj kulturi bez glume govorio o srpskom jeziku i ćirilici ovako:

„Jedino što je spojilo čovečanstvo, jeste kovid. Zašto nismo zahvalni njemu na neki način? Da vidimo gde smo, ko smo, da preispitamo ko se kako ponašao. Ne vidim većeg mučenika danas od ovog našeg srpskog jezika, ćirilice, azbuke koja čini identitet naroda. Ako izgubiš jezik, kulturu, šta ćeš onda da braniš? Da nećemo da branimo zgrade? Pogledajte Balkansku ulicu, ona je sramota za Beograd. Kada neko hoće da dođe na Terazije, mora da prođe kroz ćirilično groblje i kroz veliku pobedu latinice, i to u srcu Srbije i srpstva. Kakav kovid, on će proći, ali ostaćemo bez pisma i bez jezika. Što reče jedan pesnik: „Srbija je zemlja u kojoj žive Englezi koji loše govore srpski.”

(Politika, ponedeljak, 25.01.2021, intervju

„Njegoš je izbeglica u sopstvenom narodu“)

Tim povodom i ovih reči velikog srpskog glumca, dobitnika Nagrade „Dobričin prsten“, iz „Ćirilice“, koja ove godine obeležava dvadeset godina ustavnog rata za ćirilicu i njenu odbranu imamo dužnost da govorimo i istinito svedočimo. Naše svedočenje sadrži ove potvrde i odgovore na ova ključna pitanja u vezi sa višedecenijskom neustavnom slanju srpske ćirilice na groblja, kako reče i dramski umetnik Božović. Reč je o potvrdama i odgovorima na sledeća pitanja:

  • Nije na narodu da sačinjava pravopis i da sâm ulično sprovodi ono što je većinski na referendumu izglasao u Ustavu Srbije u vezi s jezikom i pismom. Za to su plaćeni lingvisti i vlast?
  • Ko danas nastavlja u Srbiji da sahranjuje srpski jezik i ćirilicu, ko s čela najviše institucije nauka i umetnosti kaže da „Kosovo nije naše“?
  • Gde su danas živi veliki srpski pesnici rodoljubi da poput ranije Njegoša, Đure Jakšića („I ovaj kamen zemlje Srbije…“), Alekse Šantića, Jovana Dučića, Miloša Crnjanskog… sedećem na prestolu SANU V. Kostiću (koji se praktično bavi „demencijom“) odgovore čije je srpsko Kosovo od Kosovske bitke i zvona na Hramu Notr dam“ u Parizu pa sve do Košarske natčovečanske bitke protiv belosvetskih lažova, hohštaplera i najsavremenijih izmislilaca bombardera za otimanje tuđih otadžbina?
  • Gde je danas makar jedan veliki pesnik (Matija Bećković) da iz svog sedišta u SANU kaže svom „kolegi“ koja je i danas „najskuplja srpska reč“ na ćirilici?
  • Ko je kriv za izuzetak u Evropi i svetu što danas jedino srpsko nacionalno pismo nema obaveznu ustavnu suverenost u srpskom jeziku ni u Srbiji?
  • Zašto danas na čelu SANU mora da bude baš stručnjak za „demenciju“ u vezi s Kosovom i ćirilicom?

Naš Član 10. Ustava Republike Srbije iz 2006. godine je jasan i dovoljno dobar za primenu. On glasi: „U Republici Srbiji u službenoj upotrebi su srpski jezik i ćiriličko pismo (prvi stav Člana 10). Službena upotreba drugih jezika i pisama uređuje se zakonom, na osnovu Ustava“ (drugi stav).

Takva, danas važeća, ustavna odredba je u Srbiji za svakoga i za sve obaveza. Za sve institucije, firme, privatne, društvene i državne – svejedno  i, istovremeno, to je narodna obaveza s referenduma za usvajanje Ustava Srbije iz 2006. godine. To je obaveza za sve i svakoga, niko nije izuzet od toga, pa ni Skupština, Vlada, predsednik Srbije i bilo ko drugi u Srbiji. Jer, uvek, u svim državama, pravi se samo jedan ustav i usvaja, pa zato niko nema prava da sebe smatra izuzetkom u primeni te obaveze. Ko izbegava tu ustavnu obavezu u vezi s jezikom i pismom,  pa i srpskim jezikom i pismom, mora biti sankcionisan novčanom kaznom koja mora biti regulisana po posebnom zakonu o službenoj upotrebi jezika i pis(a)ma u skladu s rečenom ustavnom obavezom, naravno.

Da Vas podsetimo:  Freedom House: Srbija beleži najveći pad sloboda u Evropi

Ta obaveza u Ustavu Republike Srbije postoji gotovo na istovetan način regulisana u ustavima gotovo svih država Evrope i sveta, i svuda se stopostotno lako primenjuje, osim u Srbiji. Postoji samo nekoliko država koje nemaju u ustavu regulisano pitanje jezika i pisma. Ali, u tim državama ne postoji nikakav problem u vezi s jezikom i pismom jer, na primer, u Engleskoj se zna da su u upotrebi države engleski jezik s engleskom latinicom, i u tome nema nikakve nedoumice, dvoumlja i izuzetaka, pa im odredba u njihovom ustavu nije ni potrebna u praksi.  U Nemačkoj, recimo, poznat je stav koji je pre nekoliko godina ponovila i čuvena, više puta ponovljena reč „prijateljica“ našeg Predsednika Angela Merkel: „Ko ne zna nemački jezik nema šta da traži u Nemačkoj.“ Tamo su drugi jezici privatna stvar onih kojima nije engleski (u Engleskoj) ili nemački jezik (u Nemačkoj) maternji. Oni mogu svoje jezike da koriste međusobno i kod svoje kuće do mile volje. Ali, engleski i nemački su stvar tih država, i u tome ne postoje nikakve nejasnoće u njihovim državama. Većina drugih zemalja i naroda u Evropi i svetu slični su nama u tome što imaju ustavnu obavezu da se službeno mora koristiti matični jezik i matično pismo, a drugi jezici i njihova pisma u upotrebi su po posebnim zakonskim propisima.

Dakle, naš Ustav je u Članu 10. usaglašen s međunarodnim propisima o upotrebi drugih jezika i pisama, a kod nas su maksimalno mogući uslovi za korišćenje drugih jezika i pisama. Kod nas je, recimo, više nego duplo manji procenat korisnika drugog jezika i pisma potreban da bi u službenoj, javnoj upotrebi bio uz srpski jezik i pismo još neki jezik i pismo. U Hrvatskoj je, na primer, regulisano pravo na, recimo, i srpski jezik i srpsko pismo ukoliko u dotičnom mestu ima preko 30 procenata Srba. U Vukovaru i još ponegde ispunjen je taj uslovni procenat, ali se pojave „čekićari“ koji table sa srpskim jezikom i ćirilicom porazbijaju. U Srbiji se to gotovo nikada nije dogodilo. I mi mislimo da to i ne treba nikada ni da se dogodi.

Ali, u Srbiji ne sme da postoji nešto što nigde u Evropi ne postoji. Srpski jezik umesto da se piše uvek i svuda srpskim pismom u skladu s ustavnom obavezom, već 15 godina nastavlja se sve veća praktična favorizacija srpskog jezika na hrvatskom pismu. Toga, osim u Srbiji, nigde više u Evropi i svetu ne postoji. Niko još nije nigde u drugim državama i narodima dozvolio da se krši državni i narodni ustav na štetu većinskog, tj. matičnog naroda koji je tu državu zaslužio i uspostavio.

Zašto je to tako dugo samo u Srbiji?

Neki nedovoljno upućeni pojedinci (među njima poneko je čak i lingvista)  pokušavaju da okrive srpski narod za to što je još jedna pojava samo u Srbiji i samo u srpskom narodu.

Nigde u Evropi i svetu nije se do sada dogodilo da neko za nesprovođenje ustavnih obaveza okrivi narod. Dogodilo se to jednom jedino u srpskom narodu kada je u Trebinju grupa lingvista i političara, na jednom skupu posvećenom ćirilici,  raspravljala o uzrocima istiskivanja ćirilice iz srpskog jezika i zaključila da su „krivci za istiskivanja ćirilice“ nabrojani ovim redosledom: „narod, naučnici, političari“. Dakle, narod je proglašen za prvorazrednog, glavnog krivca što se među Srbima (i) u Srbiji ne sprovodi ustavna obaveza u vezi samo sa srpskim jezikom i srpskim (ćiriličkim) pismom. To su, svakako, laici koji ne znaju da narod usvaja ustav, a nije narod vlastan da sam, ulično i bilo kako, sprovodi ustavne, narodne obaveze. Jer narod je masa ljudi pojedinaca koja se organizuje kroz narodne i državne institucije koje su, onda, plaćene iz narodne kase i time obavezane od naroda da za svoju platu sprovode ono što je narod većinski usvojio.

Da Vas podsetimo:  Vučić najavio povećanje minimalca na 400 evra što je nedovoljno za pristojan život

Izdajstvo srpskog jezika i pisma

Naš Ustav u rečenom Članu 10. u vezi s jezikom i pismom dovoljno je jasan. On u prvom citiranom stavu  jasno obavezuje da većinski i matični jezik u Srbiji i matično (ćiriličko pismo, izričito navedeno) nije moguće, nije dopušteno isključiti iz službene upotrebe. U drugom stavu jasno se predviđa i službena upotreba drugih jezika i njihovih pisama izričito u skladu s Ustavom i zakonom.

I sve bi bilo u redu kad bi se primenio (kao što se primenjuje drugi stav) (i) prvi stav Člana 10. koji jasno kaže da su „u službenoj upotrebi srpski jezik i ćiriličko pismo“. Problem je ključni u tome za ćirilicu što se ta obaveza iz Ustava ne sprovodi, nego se, po inerciji, sprovodi ono što je važilo za Jugoslaviju i srpskohrvatski jezik.

Problem je što se jedino kod nas (u Srbiji) razlikuje ono što se u svetu nigde ne razlikuje. Kod nas se ne shvata da osim službene upotrebe jezika postoji jedino lična upotreba koju Ustav ne reguliše i ne treba ni da reguliše. Svako ima prava za sebe lično da koristi srpski jezik i na hrvatskom, kao i na kineskom, recimo pismu, ali to ne može da nudi drugima javno u komunikaciji. A kod nas čak i neki lingvisti razlikuju „službenu upotrebu“ od „javne upotrebe jezika i pisma“ pa kažu da u „javnoj upotrebi“ može i latinicom da se piše srpski jezik. Po njima ispada da „službena upotreba jezika i pisma“ nije „javna upotreba“, kao da službena upotreba nije javna, nego, valjda, samo „tajna upotreba?.

Svuda u svetu „službena upotreba“ je par ekselans „javna upotreba“. Zato u Nemačkoj, na primer, javno se nemački jezik izričito piše nemačkom latinicom, u hrvatskoj se javno hrvatski jezik piše samo hrvatskom latinicom, i tako kod svih drugih naroda i država za njihove jezike, a samo u Srbiji se protivustavno 90 odsto piše srpski jezik hrvatskom latinicom, a samo 10 odsto srpskom ćirilicom, naravno protivno Ustavu.

Zašto je to tako u celoj Evropi i svetu samo kod Srba i u Srbiji, odgovor je dat u ovom našem tekstu u kome je potvrđeno da su jedini krivci za „groblje srpskog jezika  i ćirilice u Beogradu“, kako reče veliki srpski glumac Petar Božović, lingvisti (u jezičkim institucijama) i vlast (u državnim institucijama). Kako su i zašto oni (a ne narod) jedini krivci, objašnjeno je u ovom našem tekstu povodom te Božovićeve ocene. Jednostavno, tekst je objasnio zašto nije reč o običnim propustima u Srbiji u vezi s jezikom i pismom, nego je reč o očiglednoj dokazanoj 15-godišnjoj smišljenoj IZDAJI SRPSKOG JEZIKA NA ĆIRILIČKOM PISMU. A zašto tu izdaju toliko očigledno čine lingvisti i vlasti, to znaju samo oni. Drugi to ne mogu znati ako oni sami ne kažu zašto ne sprovode Član 10. Ustava Srbije 15 godina i tako IZDAJU SRPSKU ĆIRILICU NA ŠTETU SRPSKOG NARODA.

Da Vas podsetimo:  Treći svetski u Srbiji

Udruženja za odbranu ćirilice mole dopisima i istraživačkim knjigama i lingviste u najvišim institucijama struke i vlast u državnim institucijama da primene Ustav i da ne izdaju ćirilicu, ali oni ne odgovaraju na te dopise i knjige. Ponašaju se u praksi KAO DA JE SVE U REDU SA SRPSKIM JEZIKOM I ĆIRILIČKIM PISMOM U SRBIJI. A svako vidi da nije ništa u redu u vezi sa statusom ćirilice na koju obavezuje Član 10. Ustava Srbije. Taj član je sasvim jasan i dobar jer je pisan i izglasan po ugledu na ustavna rešenja pitanja pisma u svim drugim jezicima, državama i narodima. A da bi se mogla primeniti ustavna odredba o srpskom jeziku na ćirilici. dokaz je i svakog dana spominjano NAŠE LIDERSTVO U ODBRANI OD KORONE. Ako smo u tom opasnom poslu LIDER, sigurno bismo mogli preko lingvista i vlasti primeniti Član 10. kao što svoje članove u vezi s jezikom i pismom lako primenjuju svi u Evropi i svetu. Zašto neće naši lingvisti i vlast da rade u jeziku kao svi drugi, mogu samo oni sami da objasne. Zašto to oni jedini u Evropi i svetu neće da sprovode, treba da kažu narodu koji ej podržao Član 10. Ustava Srbije zajedno s drugim članovima.

Zajednički poduhvat institucija lingvistike i države

Dakle, samo srpski stručnjaci za jezik (u stručnim institucijama) i samo vlast (u državnim institucijama) mogu da objasne zašto su oni u odnosu prema domaćem, matičnom jeziku i pismu drukčiji od svih izvan Srbije. Oni znaju da li im neko, možda, spolja preti bombardovanjem ako primene ono što svi drugi u svetu primenjuju u jeziku i pismu i zašto izdaju ćirilicu. Zato objašnjenje zašto se posle 15 godina ne primenjuje u celini Član 10. Ustava Srbije u jezičkoj struci i državi može da objasni samo reč IZDAJA! I zašto se baš iz SANU ne traži primena Člana 10. Ustava Srbije gde njen čelnik ne misli na Ustav Srbije i kada kaže da „Kosovo nije naše“. Pa ko je to i čime zaslužio da Kosovo i Metohija pripadaju nekome drugome? Ko je to drugi, osim Srba, dao više za Kosovo od svojih usta i život i ko je to stalno u poslednjih šest vekova više puta oslobađao Kosovo ako nisu Srbi, čelniče u SANU i stručnjače za „demenciju“?

Ako, možda, ćirilicu lingvisti i vlast izdaju zbog straha od zaprećenog bombardovanja Srbije ako se u celini primeni Član 10. Ustava Srbije, imaju obavezu da to kažu narodu.

Kako smo videli ovde na početku veliki srpski glumac Petar Božović pokazao se kao najveći (i) srpski lingvista koji je bolje od većine srpskih stručnjaka za jezik video i shvatio gde su stručnjaci za jezik u SANU, Institutu za srpski jezik i Odboru za standardizaciju srpskog jezika doveli svojim normiranjem srpski jezik smišljeno nesprovođenjem 15 godina prvog stava Člana 10. Ustava Srbije  udruženim neustavnim poduhvatom protiv srpskog jezika i srpskog, ćiriličkog pisma. Jer, punih 15 godina i lingvisti (u pravopisu) i vlast (u državnim institucijama), rade protiv svojih obaveza po Članu 10. Ustava Srbije.

Dokle i zašto rade tako, duguju narodu odgovor.

Izvor: Balkanska geopolitika

2 KOMENTARA

  1. U ovom clanku se stalno mesaju SRPSKI JEZIK i CIRILICA
    CIRILICA jeste ugrozena, ona se polako povlaci pred latinicom. Razlozi su uglavnom poznati.
    Obzirom da Srbi upotrebljavaju i cirilicu i latinicu, obe su SRPSKA PISMA.

    SRPSKI JEZIK uopste nije ugrozen. On se ranije zvao srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski.
    Tim jezikom se ranije govorilo i DANAS SE GOVORI u Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Hrvatskoj.
    Sloba, Franjo i Alija nisu uspeli da promene taj jezik. Ali su mu ostrasceni nacionalisti i
    sovinisti nadenuli nova imena.

  2. И опет на латиници текст о черилици, па зашто удостојте нас одовора молим Вас.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime