Ko o čemu – Ivica Dačić o podeli Kosova

2
1423
Foto: skronšot Youtube

Na Dačićevu (a verovatno i Vučićevu) žalost ti scenariji za razrešenje ne obuhvataju mogućnost promene granica. To bi vodilo usložnjavanju situacije na Balkanu jer bi rešavanje jednog konflikta po etničkim principima značilo poziv i drugima da na osnovu istog principa rešavaju svoje pogranične sporove

Nije izazovno pisati više puta o jednom aspektu jedne teme koliko god ona važna bila (videti komentar Snoviđenja o namirenju). No, kada se jedna ideja, nepromišljena, ishitrena i potencijalno opasna, kao korov zapati u javnom diskursu nužno je s vremena na vreme pokušati da se ta leja oplevi.

Naime, Ivica Dačić, političar koji se nesrećnim spletom okolnosti – u narodu poznatom kao novija srpska istorija – našao na čelu Ministarstva spoljnih poslova s vremena na vreme izbaci parolu kako bismo, zarad „trajnog rešenja“ trebalo da podelimo Kosovo i Metohiju sa kosovskim Albancima, da se ratosiljamo bede i krenemo dalje.

Po svoj prilici, prvi srpski diplomata misli da je predlaganje ovako dalekosežnih promena podjednako obavezujuće kao neumesno komentarisanje osoblja beloruskog predsednika Aleksandra Lukašenka. Ne treba da začudi što naši političari svojim rečima ne pridaju preteranu težinu – sami smo ih svikli na takvo ponašanje. No, na našu žalost – a bogme i štetu – u svetu međunarodne politike olako izrečene reči, o olako obećanoj brzini da i ne pišem, mogu biti vrlo problematični.

Iako je Dačićeva izjava data za jedan lokalni medij ona odslikava ne samo njegovo – bezbroj puta ponovljeno – uverenje, no i uverenje jednog dela srpske vlastodržačke skupine. Iako možemo osnovano da pretpostavimo da ta uverenja na terenu neće doneti nikakvu promenu, to ne znači da neće uzrokovati priličnu štetu.

Ta šteta se sastoji u tome što se iznova i iznova posvedočuje da je Republika Srbija spremna da se odrekne integriteta svoje teritorije. „Je l‘ tako“, zamišljam da uzvikuje neki izvestilac za balkanske poslove iz Vašingtona ili Brisela. „Onda ne preostaje ništa drugo no da se vidimo koji je najpodesniji scenario da se te teritorije odreknete“, zaključuje on, sasvim razborito.

Da Vas podsetimo:  Slom obrazovanja u Srbiji

Na Dačićevu (a verovatno i Vučićevu) žalost ti scenariji za razrešenje ne obuhvataju mogućnost promene granica. To bi vodilo usložnjavanju situacije na Balkanu jer bi rešavanje jednog konflikta po etničkim principima značilo poziv i drugima da na osnovu istog principa rešavaju svoje pogranične sporove, objašnjavao je britanski Ekonomist stavove Sjedinjenih Država, Nemačke i drugih zapadnih sila početkom godine.

Ipak, da bi se razumeli suštinski razlozi zašto Sjedinjenim Državama ne pada na pamet da podrže ove promene granica treba postaviti sledeće pitanje: da li je suvislo da jedna sila, poput SAD, prihvati promene granica koje je sama priznala, i koje smatra delom međunarodnog poretka, da bi Srbija namirila neke svoje, šićardžijske, etnocentrične račune?

Teško. Uostalom, izlišno je podsetiti da su Sjedinjene Države bile spremne, a i dalje to jesu, da ozbiljno pogoršaju svoje odnose sa Rusijom zarad očuvanja postojećih ukrajinskih granica. Čak i u situaciji gde je očito moguće ispregovarati po SAD povoljan aranžman po principu „Krim za nešto“ tvrdoglavo se insistira na „međunarodnom pravnom poretku“. Dakako, onako kako ga SAD razumeju.

S obzirom da su, prema ranijim izjavama srpskih političara, i pojedini među kosovskim Albancima spremni na ovakvo rešenje, dobro dođe – što je belodano posvedočeno u gostovanju Ramuša Haradinaja kod Milomira Marića – to što „kosovski suverenitet“ u međunarodnim odnosima praktično ne postoji i što će se albanske separatističke vlasti na Kosovo bespogovorno povinovati volji SAD. Ona, trenutno glasi – nikakve promene granica ne dolaze u obzir.

Red je da se, makar i usled spleta okolnosti, i mi malo okoristimo o (neo)imeprijalnu oholost.

Velike sile imaju taj luksuz da prilagođavaju okvire međunarodnog ponašanja vlastitom doživljaju stvari. Ostalima, među kojima je i Srbija, ne preostaje ništa drugo no da se grozničavo drže principa, da na njemu insistiraju i drže ga se kao pijanac poslovičnog plota.

Da Vas podsetimo:  Čitavi ovi izbori su raspisani zbog Kosova i francusko-nemačkog sporazuma

Odricanjem od principa one se upuštaju u igru odmeravanja puke snage u kojoj nemaju mnogo šanse. A kada se upuste u igru velikih i ponesu se za njihovim rečnikom, manirima i voluntarističkim shvatanjem pravnih normi mogu na bolan način da uvide kako toj igri nisu dorasli.

I da skončaju u jarku ispod spomenute tarabe.

Miloš Milojević

stanjestvari.com

2 KOMENTARA

  1. Ideja o podeli Kosova nije Dačićeva i nije od juče. Svojevremeno je o tome govorio i pisao Dobrica Ćosić. Sa visina nepostojećeg nacionalnog dostojanstva, ona je neprihvatljiva, ne samo zato što je ponižavajuća. Zato nećemo dobiti ništa. A kada budemo zaslužili, dobićemo sve – što nam pripada. Ne više od toga.

  2. Кад би Дачић био имало озбиљан политичар, он овакве предлоге не би износио јавно у шунд медијима, него само у преговорима у четири ока, и то пре потписивања бриселских споразума.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime