Koga pomilovati na Dan državnosti ako nemaš državu

0
70

Kod izvesnog broja optimistkinja i dalje živi nada da će jednog dana na Kosovu i Metohiji osvanuti i taj Dan državnosti i da će i one biti pomilovane

Dragoslav Pakić (Foto: Jutjub/Snimak ekrana)

Za Dan državnosti SAD predsednik Bajden je pomilovao dve ćurke – Hilari i Madlen.

U Prištini je taj gest primljen sa tolikim oduševljenjem da su lokalni vladari odlučili da, u znak podrške velikom Danu, pomiluju dve suprasne krmače, izražavajući, pri tom, neskriveno žaljenje što i oni nemaju Dan državnosti i pored toga što je u celom demokratskom svetu poznato da sa ćurkama ni malo ne oskudevaju.

Došapnuli su im, kažu, da Dan državnosti ne ide ako nemaš i državu.

Kod izvesnog broja optimistkinja, podržavateljki svega i svačega na svim krivinama, takoreći albanskih (g)lobistkinja po zanatu, dežurnih redara za poštovanje odluka Haškog tribunala, pre svega presuda za Srebrenicu i njen, u njihovom svetu priznati, „genocid“, i dalje živi nada da će jednog dana na Kosovu i Metohiji osvanuti i taj Dan i da će i one biti pomilovane. Među njima su naročito aktivne gospođe u crnom, sonje, rade, nataše, kremonke i tamo neke aide.

Foto: ATA images

Ova poslednja, ali i najmanje važna, širokoj operskoj publici sa trgova i kritičnih mesta se predstavlja kao ćerka čuvenog Đuzepe Verdija, u Hrvatskoj, u slobodnom prevodu nazvanog, Jovan Zeleni. (Stariji Jugosloveni pamte da su Hrvati, posle uspešno izgubljenog rata i u jeku opšte kroatizacije, u Rijeci jednu ulicu, koja je nosila ime ovog slavnog kompozitora, preveli na domaći, hrvatski jezik, pa se u oslobođenoj Rijeci u slobodnom prevodu zvala – ulica Jovana Zelenog.)

U nadi da će najzad i ona biti pomilovana, naročito se ističe aktivistkinja nataša zbog čega i pušta šiške da joj prekriju oči kako je neko ne bi prepoznao i na vreme odustao od sagrešenja. Jedna građanka u prolazu optuži gospođu sa šiškama da je njen otac, dokazani komunista, svojevremeno, dok su njegovi vladali, bacao decu u bunare, a ona se, pored šiški, ponosi i petokrakom! Na takvu jeres nataša joj je odbrusila: „pa vadite ih“!

 

Da Vas podsetimo:  Živ je Milo…

To je dalo šlagvort i pominjanoj aidi da, kada su i njoj zamerili što baca jaja, takođe odgovorila: „Vadite ih pa šta ispadne“.

Za to vreme Nemačka, koja se već duže vreme dosađuje u miru, obećava da, bar kada su Srbi i Republika Srpska u pitanju, više neće sedeti skrštenih ruku. Na tu misao, dostojnu Getea i zaposlenih u Geteovom institutu, iz Republike Srpske je odaslat odgovor da se mnogo ne žure jer je poznato da „kadgod Nemci nisu bili skrštenih ruku, Srbi su gubili trećinu svog stanovništva“.

Visoki general Šmit, ljubitelj Hrvata i zaštitnik Haga i Srebrenice poslat je da reaktivira Goli Otok i Srbe natera da se kunu u Hag kao što su se ’48. kleli u Tita; da Bosnu i Hercegovinu oslobodi zagađenja i zagađivača kako bi najzad i Evropa sa generalima na čelu, postala ekološka oaza privlačna za migrante. Oni već hrle iz svih, uglavnom upropašćenih država i ukinutog ljudskog prava i na život. To su im dobronamerno priredili borci za ljudska prava da bi se, u daljoj borbi, od njih štitili gvozdenim zavesama, vodenim topovima i mecima od žvakaćih guma. Za situaciju koja se procenjuje uzbudljivo nerešivom krivi su Belorusi, Rusi i, naravno, Srbi koji, umesto da kao sav normalan svet grade topove ne vodu, oni u sred Beograda zidaju Skadar na vodi.

Ovih dana se, nasuprot nemačkom silovanju istine uz neprestano podsticanje perfidnog Albiona, mogao pročitati čuveni govor akademika Žana Ditura kojim se obratio francuskim „besmrtnicima“ saopštavajući im svoje stavove o poštenju, časti i ljudskim vrlinama. Tom prilikom je izustio i jeretičke misli o Srbima i njihovom istorijskom i haškom stradanju govoreći da: „Istinski budna vrlina ne sme da dopusti da je prevare ovi procesi koji u suštini nisu mnogo različiti od Moskovskih, a ovi su opet bili kopije Pariskih iz 1793“.

Da Vas podsetimo:  Šmit udara posljednje eksere u kovčeg državne zajednice uz zapadne aplauze

Što bi rekao Komšić: „I tačka“!

Šta bi rekli i kako li bi reagovali Jevreji da im pošalju uzvišenog predstavnika Nemca da sa bonskim ovlašćenjima igra ulogu arbitra u sporu između Palestine i Izraela?

Možda je upravo zbog takve pretpostavke i opravdana bojazan da bi Nemci, čim do kraja završe posao sa Republikom Srpskom i Srbima, prešli u Izrael.

Ni sa Jevrejima posao nije dovršen do kraja.

I tačka!

autor:Dragoslav Pakić

https://stanjestvari.com/

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime