Konci Al kaide na Balkanu – bosanske veze

1
2840
Gordon N. Bardoš
Gordon N. Bardoš

Ukoliko u to neko još uopšte sumnja, varvarsko ubistvo američkog novinara i fotografa DŽejmsa Folija (James Foley) u potpunosti razotkriva pravu prirodu islamističkih terorista koji danas Bliski Istok drže u strahu. Nažalost, divljaštvo prikazano onim što se dogodilo Džejmsu Foliju nikako nije nešto izuzetno – odsecanja glava i bombaši-samoubice već su uveliko postale standardna taktika islamskih terorista i njihov način vođenja rata. Samo par nedelja pre Folijevog ubistva, džihadista sa Kosova LJavdrim Muhadžeri postavio je veoma slične fotografije samoga sebe „na delu“ u Iraku. Iste takve islamističko-terorističke rituale odsecanja glava imali smo prilike da gledamo i tokom džihada u Bosni, kada su ekstremisti prikazivali „promocionalne video-zapise” sopstvenog truda, sa prizorima odsecanja glave srpskim zarobljenicima, ili, u drugom sličnom slučaju, kada je veteran bosanskog džihada, Omar Saed Šeik, učestvovao u ubistvu i odsecanju glave reporteru Volstrit žurnala.

Odozgo na dole: bosanski džihadista sa glavom zarobljenika Srbina, negde u Bosni tokom 1993; kosovski džihadista Ljavdrim Muhadžeri odseca glavu zarobljeniku u Iraku, jula 2014; bosanski džihad veteran Omar Saed Šeik učestvuje u ubistvu i odsecanju glave reporteru Volstrit žurnala, Danijelu Perlu (Daniel Pearl); američki fotoreporter DŽejms Foli.

Širenje militantnog islamizma, sa lokacija kakve su Avganistan, Egipat, Iran i Saudijska Arabija, u druge delove sveta kakav je i Balkan – nije ni najmanje slučajno. Ono je deo kompleksnog fenomena sastavljenog od nekoliko razdvojenih karakterističnih elemenata, od kojih nije najmanje važan dobro organizovan i izdašno finansiran napor tvrdokornih islamističkih država da sopstvene ekstremističke ideologije izvezu i u druge delove sveta. U pogledu Balkana, na primer, po nekim procenama, samo Saudijci su u Bosni između 1992. i 1998. potrošili milijardu američkih dolara na različite „islamističke aktivnosti.”[1]

Drugi za širenje militantnog Islamizma važan element jeste obuka narastajućeg broja lokalnih islamskih sveštenika širom bliskoistočnih univerzitetskih centara i medresa, u kojima se propovedaju neke od najekstremnijih interpretacija islama. Na primer, svi lideri balkanskih militantnih islamističkih pokreta – među kojima su i takvi pojedinci kao Nedžad Balkan, Bilal Bosnić, Nezim Halilović-Muderis, Nusret Imamović, ili kosovski imami (i diplomci egipatskog Al-Azhar univerziteta) Zekerija Ćazimi i LJuljzim Kabaši, nedavno uhapšeni zbog regrutovanja lokalnih omladinaca za sirijski i irački džihad – prošli su školovanje u zemljama Bliskog Istoka, gde su bili izloženi ideologiji militantnog islamizma i gde su upoznali i ostvarili veze sa drugim članovima pokreta globalnog džihada.

Treći (a verovatno i najvažniji) element bitan za pojavu militantnog islamističkog pokreta jeste postojanje bar jedne samonikle ekstremističke grupe, koja je prigrlila i usvojila ista ideološka pravila. A kako smo to mogli da vidimo i na primeru Balkana, kada se ovakvi elementi međusobno izmešaju – rezultat bude pravi obaveštajni i bezbednosni debakl, a to se jasno vidi i iz pregleda niza bosanskih veza sa napadom na kule Svetskog trgovinskog centra, i onog iz 1993. i onog iz 2001. godine.

screenshot-stanjestvari com 2014-09-08 06-34-39

Odozgo na dole: kosovski džihadista Bljerim Heta, „prvi bombaš samoubica sa Balkana”. koji je usmrtio više od 20 ljudi u Bagdadu, marta 2014; bosanski džihadista Emrah Fojnica, poginuo tokom propalog samoubilačkog napada u Iraku avgusta 2014; vođa bosanskih vehabista, Šeik Nusret Imamović, podržava samoubilačke terorističke napade.

Aprila 2008. Ričard Holbruk je izjavio sledeće: „Da nije bilo Dejtonskog mirovnog sporazuma, napad 11. septembra bi najverovatnije bio isplaniran iz Bosne, a ne iz Avganistana.”[2] Brojne bosanske veze sa oba napada na Svetski trgovinski centar ukazuju na to da je situacija najverovatnije bila i gora od onog što je Holbruk o njoj znao i mislio. Iako još uvek nemamo nikakvih dokaza da je sam Izetbegović, ili neko od njegovih saradnika, imao ikakvih prethodnih saznanja ili da su oni odobrili ta dva napada na Svetski trgovinski centar, ono što je već sada jasno jeste to da su svi bili neposredno povezani i da su sarađivali sa osobama i grupama koje su na ovim akcijama radile. A prema svedočenju bivšeg Al kaidinog operativca, Ali Hamada, tokom Izetbegovićevog perioda brojni Al kaidini operativci dolazili su u Bosnu, gde su imali svu potrebnu zaštitu”[3], dok su i američke i saudijske vlasti Izetbegovića i njegov režim optuživale da su obezbeđivali putna dokumenta za mnoge, već uveliko prepoznate, teroriste.[4] Samo jedan drastičan primer pokazuje koliko je međunarodnim teroristima bilo lako i jednostavno da za sebe u Bosni obezbede novi identitet. Septembra 1997. je italijanska policija otkrila plan za atentat na pokojnog papu Jovana Pavla II, tokom njegove pastoralne posete Bolonji – a svih četrnaest ljudi tim povodom uhapšenih stiglo je u Italiju putujući sa bosanskim pasošima.[5] I zaista, Izetbegović je verovatno mogao da se pohvali kako je on pružio gostoprimstvo većem broju međunarodnih terorista po kvadratnom kilometru teritorije koju je kontrolisao nego i sam Mula Omar i avganistanski talibani.[6] A i Ričard Klark (Richard Clarke), bivši nacionalni koordinator za bezbednost, zaštitu infrastrukture i nacionalnu bezbednost SAD-a (National Coordinator for Security, Infrastructure Protection and National Security) je ovo izjavio: „Mnoga od imena, na koja bi po prvi put naišli u Bosni, kasnije su se pojavljivala i u drugim ulogama, a na zadacima za potrebe Al kaide… I premda obaveštajne agencije zapadnih zemalja nikada nisu [na aktivnosti mudžahedina u] Bosni stavili nalepnicu ‘DŽihad Al kaide’, sada je sasvim jasno da je sve to bilo upravo to.”[7]

„Da nije bilo Dejtonskog mirovnog sporazuma, napad 11. septembra bi najverovatnije bio isplaniran iz Bosne, a ne iz Avganistana”, kazao je Ričard Holbruk

A sve to, podrazumeva se, odvija se po sasvim predvidljivom i odavno ustaljenom obrascu svega onog što usledi kad militantan islamistički pokret preuzme kontrolu nad nekom teritorijom ili institucijom, kada ih vlastiti ideološki afiniteti nužno poguraju u savezništvo sa nekim od najekstremnijih elemenata iz širokog spektra militantnog islama. Bez obzira da li se posmatra Avganistan pod talibanima, Iran pod ajatolahom Homeinijem ili Mahmudom Ahmadinedžadom, Liban pod Hezbolahom, pojas Gaze pod Hamasom, Sudan pod Hasanom al-Turabijem i njegovim Nacionalnim islamističkim frontom, ili Bosna pod Izetbegovićevim režimom, svi takvi pokreti će, svi do jednog, stvoriti povoljno tlo, sigurno okruženje i bezbedno utočište kakvo je islamističkim teroristima potrebno za uspostavljanje organizacije i infrastrukture neophodne za planiranje budućih operacija, te za regrutovanje i obuku njihovih novih sledbenika.

Komplikovana je priča kako je i zašto baš Bosna postala ono što je, verovatno, glavno utočište i operativna baza Al kaide u Evropi, a u tome rat koji se u Bosni vodio tokom devedesetih svakako da ima najznačajniju ulogu. Bilo je očekivano da će, brojčano i po naoružanju inferioran, Izetbegovićev režim prihvatiti pomoć ma sa koje strane da dolazi.

S druge strane, svesti uslove koji su bitno doprineli uspostavljanju Al kaide u regionu samo na ratne potrebe i okolnosti – značilo bi da se zanemaruju brojni drugi faktori koji su na ovaj fenomen takođe imali uticaj. Za pouku mogu da posluže neka upoređenja različitih putanja kojima su se Bosna i Kosovo kretali, svako u svom odnosu prema militantnom islamu, zato što iz njih uviđamo važnu ulogu koju su neki od izbora koje su lokalni lideri napravili imali na to da li će ili neće Al kaida uspostaviti značajnije prisustvo unutar određene pojedinačne teritorije. I za Bosnu i za Kosovo (zajedno sa Albanijom) može se slobodno reći da su, ranije, imale najviše sekularne i prozapadno orijentisane muslimanske populacije na svetu. Iako Kosovo danas i samo bije sopstvenu bitku sa islamskim ekstremizmom, preovlađujuće kosovske elite nikada nisu pokazivale iole značajniji interes za militantan politički islam.

Slika iz Bosne je suštinski drugačija. Podrška i entuzijazam za ekstremne islamističke pokrete predstavljali su jasnu konstantu čitave političke karijere Alije Izetbegovića. Još od 1940, kada se pokret „ Mladi muslimani” kojem se i Izetbegović priključio zaklinjao Alahu i zamolio ga da im podari upornost i istrajnost na „putu džihada“, njihova „beskompromisna borba protiv svega što islamu ne pripada” i njihov jasno i otvoreno priznat cilj stvaranja „velike islamske države”, preko 1970-ih kada je Izetbegović potvrdio da „ne može biti mira niti koegzistencije između islamističkih vernika i neislamističkih društvenih i političkih institucija”, pa sve do ranih 1980-ih kada su Izetbegović i njegove kolege gradile bliske odnose sa Islamskom republikom ajatolaha Homeinija[8] – nastavljeno je Izetbegovićevim političkim uzorom u vidu još ekstremnijih islamističkih država poput Pakistana i Irana i jako naglašenom averzijom prema umerenim, sekularno usmerenim muslimanskim državama kakva je bila npr. kemalistička Turska.[9] A Robert Bajer (Robert Baer), agent CIA tokom rata razmešten u Bosni, primetio je sledeće: „U Sarajevu, vlada bosanskih muslimana je klijent Irana… I kad bi trebalo da biraju između CIA ili Iranaca, bez predomišljanja bi uvek odabrali Irance.”[10] Opasna potvrda ovog je jasno uočena kada su Izetbegovićevi obaveštajci Irancima stacioniranim u Bosni odali ko dolazi da bude novi šef kancelarije CIA u Sarajevu, a ovi su brže bolje počeli da planiraju kako da ga ubiju kad stigne.[11]

Pored izbora koje su pravili lideri, još jedan faktor, onaj finansijski, odigrao je važnu ulogu u tome kako je i zašto Bosna postala tako važan element globalne strategije Al kaide. Na stotine miliona dolara su zemlje poput Saudijske Arabije i Irana, ali i druge tvrdokorne islamističke države, ubacivale u Bosnu – pa su njima kupile i značajan nivo lojalnosti, ili najmanje spremnost Izetbegovićevih službenika da svoje oči zatvore na aktivnosti brojnih „milosrdnih” i „humanitarnih organizacija” koje su za Al kaidu u Bosni funkcionisale kao maskirane operacije i pokriće. Tokom 1996. CIA je potvrdila da je Izetbegović lično bio „i bukvalno na [iranskom] platnom spisku”, te da je, u samo jednom navratu, od iranskih agenata primio u gotovom 500.000 američkih dolara.[12]

Da Vas podsetimo:  Sadašnji su takođe bili “bivši”…

Prva bomba u Svetskom trgovinskom centru eksplodirala je februara 1993, u akciji koja je delom finansirana i novcem koji je obezbeđen od Agencije za pomoć trećeg sveta (the Third World Relief Agency – TWRA), još jedne „islamističke milosrdne organizacije“ sa sedištem u Beču, koju je tu odavno osnovao sam Izetbegovićev dugogodišnji saradnik i sudanski državljanin Elfatih Hasanein. Bivši analitičar Nacionalne bezbednosne agencije SAD (National Security Agency), Džon Šindler (John Schindler), TWRA je nazvao „svojevrsnim poklonom Bosne radikalnom islamu i Al kaidi… Bio je to primer za ‘uzor’ kako da se fondovi za pomoć NVO organizacija iskoriste za plaćanje troškova džihada i terorizma.”[13] Prema tvrdnjama Tomasa Džoslina (Thomas Joscelyn), „rukovodioci TWRA su bili visoko postavljeni službenici bosanske vlade, a kroz nju je sponzorisan transfer stotina, ako ne i hiljada, džihadista u Bosnu – da bi se u njoj tokom 1990-ih borili. I dok jeste obavljala i po neki legitiman humanitaran zadatak, koliko radi pokrića, TWRA je u stvari bila samo maska za globalne terorističke operacije.[14]”

U upravi TWRA bio je veliki broj najbližih saradnika Alije Izetbegovića. Na sastanku u Beču 14. septembra 1992. prisutni su bili Izetbegović, Ejup Ganić, Haris Silajdžić i Hasanein, a Izetbegovićevi intimusi Irfan Ljevaković, Husein Živalj i Derviš Đuđević izabrani su u Upravni odbor TWRA.[15] Živalj i Đuđević su ranije bili u zatvoru sa Izetbegovićem, dok su Hasanein, Cerić, Hasan Čengić (naveliko smatran za vodećeg iranskog agenta u Bosni) i Bakir Izetbegović (trenutno član bosanskog Predsedništva) takođe nadzirali, u bečkim bankama, otvorene račune TWRA.[16]

Klement Rodni el-Hampton (Clement Rodney el-Hampton), Amerikanac koji je prošao obuku po terorističkim kampovima u Avganistanu, priznao je Saveznom sudu da je od TWRA dobio sredstva potrebna da vodi kamp za vojničku obuku u NJujorku, Konektikatu i Pensilvaniji za osobe koje su kasnije imale ulogu u napadu na Svetski trgovinski centar 1993.[17] Uz sredstva dobijena od TWRA iz Beča, el-Hampton je takođe priznao i da je u Bosni bio otprilike od 1992. do 1993.[18] Otkrilo se i to da je još jedan zaposlenik TWRA, Džon Fazan (John Fawzan), bio bombaš samoubica, koji je oktobra 1995. izvršio napad na sedište Policijske uprave Rijeka, Hrvatska.[19] Decembra 1995. snage bosanskih Hrvata su, u blizini Žepča u centralnoj Bosni, ubile osobu za kojom je poternica bila raspisana u vezi sa prvim bombaškim napadom na Svetski trgovinski centar.[20]

Još jedna osoba povezana sa TWRA bio je Omar Abdel-Rahman, tzv. „slepi šeik”, koga je osudio Federalni suda SAD za podstrekivanje zavere i organizaciju bombaških napada na značajne građevine tokom 1993. – ciljevi su bili zgrada Ujedinjenih nacija, tuneli Linkoln i Holand, most Džordž Vašington i štab FBI na Menhetnu.[21]

Jednako su neposredne i veze Bosne sa najvećim masovnim ubistvom u istoriji Amerike. Halid Šeik Muhamed, mozak napada izvedenog 11. septembra 2001, učestvovao je u bosanskom džihadu i za to mu dodeljeno i bosansko državljanstvo. Druga dva bombaša 11. septembra, Halid al Mindar i Navaf al Hamzi, takođe su se borili u Izetbegovićevoj armiji.[22] Britanska novinarka Eva-Ana Prentis (Eve-Anne Prentice) iz Gardijana i njena nemačka koleginica Renata Flotau (Renate Flottau) iz Špigla izvestile su da su, tokom rata, imale priliku da u Izetbegovićevim kancelarijama sretnu Osamu bin Ladena[23], a Bin Ladenu je Izetbegovićevo Ministarstvo inostranih poslova dodelilo i bosanski pasoš.[24] Upitan da se izjasni o navodima da se sretao sa Bin Ladenom i Ajmanom al-Zavahirijem, Izetbegović je ovako izbegao odgovor: „Tokom rata i posle njega, sretao sam se sa hiljadama ljudi koji su stizali iz islamskih zemalja, ali se imena i lica sećam samo njih nekolicine.”[25] Bosanski političar Sejfudin Tokić tvrdio je da su mu službenici Saveta Evrope rekli da imaju čak i fotografiju na kojoj su Izetbegović i Bin Laden zajedno.[26]

Jezgro grupe koja stoji iz napada 11. septembra bila je tzv. „hamburška ćelija“ Al kaide, kojom je upravljao veteran bosanskog džihada Mohamed Hajdar Zamar, za koga se smatra da je upravo on regrutovao Mohameda Atu, vođu ekipe koja je izvela napade 11 septembra.[27] Zamar je na više mesta opisan kao „patron” Hamburške ćelije, čovek „pod čijim je okriljem“ ona delovala[28], i „neka vrsta surogat oca pilotima okupljenim oko Mohameda Ate.”[29] Ramzi Bin al-Šib, „koordinator” napada 11. septembra, viđen je u Bosni tokom leta 1996.[30] I za ostale učesnike napada 11. septembra postoje izveštaji da je svako od njih imao svoje veze sa Bosnom.[31]

Agent sarajevske agencije za najam vozila, Reda Sejam, koga je španski sud označio kao „evropskog finasijera Osame bin Ladena“, položio je 250.000 američkih dolara na račun pod kontrolom Mamuna Darkanzlija, hamburškog biznismena sirijskog porekla, koji ima, od ranije poznate, veze sa bombašima 11. septembra.[32] Sejam je potom i sam bio umešan u bombaški napad na noćni klub na Baliju, oktobra 2002.[33]

Darkanzli je na sebe privukao pažnju BND-a (Bundesnachtrichtdienst), nemačke savezne obaveštajne službe, kada su uočili da ima ovlašćenje za račun koji je u nemačkoj banci otvorio Mamduh Mahmud Salim. Pravnici američke vlade tvrde da je Salim „bio prisutan činu osnivanja Al kaide, da je u njoj dobio funkciju u ‘šuri’ (Savetu), da je izdavao fatve kojima je ovlašćivao počinioce nasilja nad Amerikom i Amerikancima i da je odobrio napore da se nabavi uranijum za nuklearna oružja Al kaide… Bosnu je [Salim] opisao kao bazu za operacije Al kaide u Evropi.”[34] Salim, koga je potom Federalni sud SAD osudio za organizovanje bombaških napada na američke ambasade u Africi avgusta 1998, bio je u Bosni na „službenom putu” uoči tih napada, a na poziv, u Bosni registrovane, „Ljiljan Commerce Grupe” i sa vizom koju mu je izdao bosanski konzulat u Turskoj.[35]

Suosnivač Al kaide, Mamduh Mahmud Salim, bio je na „službenom putu” u Bosni veče pre bombaških napada na američke ambasade u Africi 1998.

Još jedna organizacija koja je pomagala bosanski džihad bila je i saudijski Visoki komesarijat za pomoć Bosni (Saudi High Commission for Relief to Bosnia – SHC), za koju je Federalni sud SAD zaključio da je bila „potpuno integrisana komponenta Al kaidine infrastrukture za finansijsku i logističku podršku”. Racijom izvedenoj u kancelarijama sarajevskog sedišta SHC-a, oktobra 2001, otkriveni su „kompjuterski hard diskovi sa fotografijama Svetskog trgovinskog centra, američkih ambasada u Keniji i Tanzaniji i broda „Kol“ (U.S.S. Cole) američke mornarice (a sve su to bile mete ranijih terorističkih napada); dokumenti o pesticidima i sredstvima za zaprašivanje useva; fotografije i mape Vašingtona (sa jasno naznačenim važnijim vladinim zgradama); kao i instrukcije za pravljenje bedževa američkog Stejt departmenta.”[36] U racijama naknadno izvedenim po Sarajevu došlo se i do spiska donatora Al kaide, takozvanog „Zlatnog lanca“, zajedno sa još nekim drugim dokumentima u vezi sa osnivanjem Al kaide.

A kao indikacija toga koliko su se vođe Al kaide morale sigurnim osećati u Bosni u to vreme, govori i činjenica – koju navode neke bezbednosne službe – da se neposredno pre napada 11. septembra nekih sedamdesetak članova Al kaide spremalo za preseljenje iz Avganistana u Bosnu, predviđajući napade SAD na talibane.[37]

Mesec dana posle napada 11. septembra, Alija Izetbegović daje ostavku i na poslednju od svojih javnih pozicija, uprkos činjenici da se samo par nedelja pre toga očekivalo da će se kandidovati za najmanje još jedan mandat. A jedan analitičar je primetio sledeće: „Uprkos očajničkim naporima da se sakrije njegova dvoličnost u odnosima sa muslimanskim militantima, dani Izetbegovića kao uglednog političara su bili zauvek okončani. Mesec dana posle terorističkih napada na NJujork i Vašington, on je i službeno dao ostavku na mesto predsednika najuglednije nacionalističke partije bosanskih muslimana, navodeći zdravlje kao razlog.”[38]

Posle Izetbegovićeve smrti oktobra 2003. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ – ICTY) objavio je da je i on bio pod istragom za dela ratnih zločina.

Agencija TWRA je 1996. od Izetbegovićeve vlade dobila zlatni orden za svoje „zasluge za Bosnu”. Iste godine je američka Centralna obaveštajna agencija (CIA) proglasila TWRA za NVO koja „upošljava članove, ili na druge načine pomaže aktivnosti, terorističkih grupa koje operišu u Bosni”.[39]

Maja 2008. TV Federacije BiH izvestila je da je Hasan Čengić, jedan od najbližih političkih saveznika Alije Izetbegovića, „lično potpisao transfer novca namenjenog za terorističke napade Al kaide na NJujork i Vašington”.[40]

Decembra 2013. Apelacioni sud SAD je za Drugi distrikt obnovio sudski postupak, koji su porodice žrtava napada 11. septembra pokrenule kod Federalnog suda SAD protiv Saudijskog visokog komesarijata za pomoć Bosni i Hercegovini kao tuženoj strani.

Marta 2014. je veterana bosanskog džihada, Sulejmana Abu-Gaita, Federalni sud SAD osudio za delo zavere, sa ciljem da ubije američke građane u napadima 11. septembra.
“Either you are with us, or you are with the terrorists.” President George W. Bush, September 20th, 2001. Pictured top: Alija Izetbegović with Abu el-Maali, aka, “the little Osama bin Laden,” central Bosnia, circa 1995; Bakir Izetbegović with Mahmoud Ahmadinejad, Cairo, February 2013.

„Ili ste sa nama ili ste sa teroristima.” Predsednik DŽordž Buš, 20. septembra 2001. Slike odozgo: Alija Izetbegović sa Abu el-Malijem, tzv. „malim Osamom bin Ladenom” negde u centralnoj Bosni, 1995; Bakir Izetbegović sa Mahmudom Ahmadinedžadom u Kairu, februara 2013.

Godine 2010. bosanska služba bezbednosti procenila je da u Bosni postoji 3.000 potencijalnih terorista.[41] I zaista, bivši šef Izetbegovićeve lične obaveštajne službe – koji je bio na Spisku za specijalne namene blokiranih osoba i stranih državljana koji je izdala američka Kancelarija za kontrolu stranih sredstava (US Office of Foreign Assets Control Specially Designated Nationals & Blocked Persons List – prvenstveno zbog svoje bliskosti sa iranskom obaveštajnom službom) – ostao je sve do marta ove godine na položaju šefa Kancelarije za bezbednost Izetbegovićeve islamističke stranke.[42] Prema nedavno izdatim izveštajima austrijske obaveštajne službe, milje u kojem militantni islamizam u Jugoistočnoj Evropi nastavlja da cveta jeste Vehabistički pokret u Bosni – koji raste, a unutar njega nastaju nove i nove zajednice[43], dok je, prema jednoj proceni, Bosna dala više dobrovoljaca za sirijski džihad (po glavi stanovnika!) nego ijedna druga zemlja u Evropi.[44] Kažu da je sarajevska džamija kralja Fahda, podignuta kroz saudijsku fondaciju, postala vrlo popularna destinacija za omladince iz Velike Britanije, drugu generaciju avganistanskih i pakistanskih iseljenika; u stvari, četvorka koju je britanska obaveštajna služba pratila posle londonskog bombaškog napada u podzemnoj železnici 7. jula 2005. sakrila se upravo u džamiji kralja Fahda.[45] (Tokom 2003. je CIA pokušala da u ćeliju Al kaide u džamiji kralja Fahda podmetne dvostrukog agenta pakistanskog porekla, Abdulrahmana Kadra, sina uticajnog čelnika Al kaide.)[46] Pre nekoliko godina, sadašnji član bosanskog Predsedništva i sin Alije Izetbegovića, Bakir, uhvaćen je u pokušaju da iračkoj Al kaidi proda projektile zemlja-vazduh („omaškom”, tvrde njegovi apologeti), zbog čega su mu Amerikanci pripretili da će ga poslati u Gvantanamo.[47] Jednako mračna je i činjenica da je, maja 2013, u Bosni otkriven i otac nuklearnog programa Pakistana, Zahid Ali Akbar Kan, pošto je zbog optužbi za korupciju pobegao iz rodnog Pakistana.

Da Vas podsetimo:  Da je Alijin sin bio sultan – sve velike vezire Srbe proglasio bi za Bošnjake

Žalosno je to što se odgovor međunarodnih službi na aktivnosti Al kaide u Bosni graniči sa nečim što bi se dalo najtačnije opisati kao nemar koji graniči sa izdajom (treasonable negligence). Čak je i Mamduh Salim bio u Bosni, pa i takve osobe kao Amer Azizi (umešan u bombaški napad na voz u Madridu 2004, u kojem je smrt našlo preko 200 ljudi), a i neuspešni „bombaš iz cipele“ Said Badat prošao je obuku u terorističkom kampu u Bosni (i to, valja naglasiti, u periodu posle Dejtona). Međunarodne službe su nastavile da negiraju, pa čak i da sabotiraju napore da se ovom problemu stane na put. Raniji međunarodni Visoki predstavnik [u BiH], Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown), lično je otpustio jedinog bosanskog službenika koji je do tada pokazao spremnost da se sa islamističkim militantima izbori; posle napada 11. septembra, njegov prethodnik na položaju Visokog predstavnika, i bez obzira na sve dokaze koje tvrde suprotno – da čovek ne poveruje – ustvrdio je kako „nikakvi dokazi ne postoje da je [Bosna] poslužila kao baza za Al kaidu”[48], na šta je vodeći ekspert za aktivnosti Al kaide u Bosni odgovorio da svako ko negira da Al kaida operiše na Balkanu „ili je lažov, ili nema nikakvog pojma o onome o čemu govori”.[49] A sa svoje strane, i aktuelni Visoki predstavnik izjavio je da vehabisti u Bosni „ne predstavljaju nikakvu opasnost za Evropu”[50], čak i nakon što je Mevlid Jašarević napao američku ambasadu u Sarajevu, oktobra 2011. godine (Jašarevićev partner tog dana, Emrah Fojnica, nedavno je život izgubio u neuspelom samoubilačkom bombaškom napadu u Iraku), a sve to nakon što je bosanskog iseljenika, Adisa Medunjanina, američki Vrhovni tužilac, Erik Holder (Eric Holder), optužio da je bio umešan u „najozbiljniju pretnju terorizmom NJujorku posle one 11. septembra”.[51]

Paradoksalno, balkanski militantni islamisti su neuporedivo otvoreniji o sopstvenim ciljevima i aktivnostima nego što su to međunarodne službe koje bi trebalo da vrše „nadzor nad mirovnim procesima“ unutar Bosne i da zaštite interese Amerike i Evrope unutar regiona. A potvrđeni bosanski terorista i sirijski džihadista, Bajro Ikanović, svojevremeno je izjavio: „Iz Bosne sam otišao sa namerom da se u nju vratim, ali sa puškom u ruci. Deo sam revolucije i ovo sada je zora islama… [time što ste nas pustili da iz Bosne izađemo] vaše obaveštajne službe su učinile propust misleći da će se od nas tako osloboditi, međutim, pravi problem će za njih nastati tek kad se ljudi koji znaju da ratuju ovamo vrate”.[52]

Dr Gordon N. Bardoš (Dr. Gordon N. Bardos) je predsednik organizacije SEERECON (South East European Research & Consulting), konsultantske firme za procenu i analizu strateških i političkih rizika u jugoistočnoj Evropi

Sa engleskog preveo: Stevan Babić

__________________________________

[1] Pogledajte: Nenad Pejic, „The Suicide of Multiethnic Sarajevo,” na http://www.rferl.org/content/The_Suicide_Of_Multiethnic_Sarajevo/2023847.html

[2] Pogledajte: Holbrooke, „Lessons from Dayton for Iraq,” The Washington Post,

[3] Pogledajte: „Jihad, Bought and Sold,” ISN Security Watch, na: http://www.isn.ethz.ch/isn/Security-Watch/Articles/Detail/?lng=en&id=95734

[4] Pogledajte: Nicholas Wood, „Police Raid Raises Fear of Bosnia as Haven for Terrorists,” The New York Times, 3 December 2005.

[5] Pogledajte: Anes Alic, „The Ringleaders of the Bosnia-Herzegovina Wahhabi Movement,” na http://www.jamestown.org/single/?no_cache=1&tx_ttnews%5Btt_news%5D=1048  i Anes Alic, „Wahhabism: From Vienna to Bosnia,” ISN Security Watch, 6 April 2007, na http://www.isn.ethz.ch/isn/Security-Watch/Articles/Detail//?id=53104&lng=en. Još dva iz Bosne pokušana napada na papu Ivana Pavla II. aprila 1997: bomba je postavljena pod most na putu kojim je kolona Svetog oca trebalo da prođe tokom njegove posete Sarajevu. Aprila 2005. italijanski inspektori otkrili zaveru skovanu u Gornjoj Maoči za napad tokom sahrane pape Ivana Pavla II kojim bi bili pobijeni brojni, tom prilikom okupljeni, svetski lideri. Pogledajte: Rade Maroevic i Daniel Williams, „Terrorist Cells Find Foothold in the Balkans,” The Washington Post, 1 December 2005; John R. Schindler, Unholy Terror: Bosnia, Al-Qaida and the Rise of Global Jihad (St. Paul, MN: Zenith Press, 2007), 316; i DŽenana Halimović, „Vehabije u Bosni: Od Bočinje do Maoče,” na http://www.slobodnaevropa.org/content/maoca_vehabije_selefije_akcija_svjetlost/1950070.html,

[6] Spisak je sačinjen prema, tek delimičnom, spisku američke kontraobaveštajne službe o terorističkim napadima u kojima su učestvovala lica koja su u prethodnom periodu bila uključena u vojne jedinice u Bosni na teritoriji pod kontrolom Izetbegovića – tu su Klement Rodni Hempton-El (prvi napad na Svetski trgovinski centar, februara 1993); Anvar Šaban i DŽon Fazan (Rijeka, bombaški napad na Upravu policije, oktobar 1995); Muslija Al-Šamrani (državljanin Saudijske Arabije, bombaški napad na kasarnu Nacionalne garde SAD u Rijadu, novembar 1995); Ali Ahmed Ali Hamad, Ahmad Zajid Al-Zuhajri i Nabil Al-Hilaj (Mostar, auto-bomba, septembar 1997); Mamduh Mahmud Salim i Abdul Rahim Al-Naširi (bombe na američke ambasade u Africi, avgust 1998); Al-Naširi je bio umešan i u napad oktobra 2000. na američki brod (U.S. S. Cole) usidren u u luci Aden, Jemen; Karim Said Atmani (bombaški napad na aerodrom u Los Anđelesu, LAX/Millenium, decembar 1999); Halid Šeik Muhamed, Navaf al-Hazmi, Halid Al-Mindar i Ramzi Binalšib (napad 11. septembra na NJujork i Vašington); Omar Saed Šeik (ubistvo i odsecanje glave novinaru Volstrit žurnala, Danijelu Perlu, februar 2002); Reda Sejam (bombaški napad na noćni klub na Baliju, oktobar 2002); Habib Aktaš i Azad Ekinči (bombaški napad u Istanbulu, novembar 2003); Amer Azizi (bombaški napad na voz u Madridu, mart 2004); Abdel Aziz Al-Mukrin (masakr u Al-Kobaru, Saudijska Arabija, i odsecanje glave američkom građaninu Polu DŽonsonu, maj-jun 2004); Abu Hamza Al-Masri (bombaški napad u londonskoj podzemnoj železnici, jul 2005); Zaki-Ur-Rehman Lahvi (bombaški napad u Bombaju, novembar 2008).

[7] Pogledajte: Clarke, Against All Enemies: Inside America’s War on Terror (New York: Free Press, 2004), 138

[8] Pogledajte: Gilles Kepel, Džihad: The Trail of Political Islam (Cambridge, MA: Belknap Press, 2002), 246.

[9] Napomena koju je stavio Vjekoslav Perica; Pogledajte: Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States (New York: Oxford University Press, 2002), 77. Izetbegović’s rejection of Turkey as an appropriate model for Muslim peoples would however change in the 1990s with the decline of the Kemalist system and the rise of Islamist leaders such as Necbettin Erbakan and Recep Tayyip Erdoğan.

[10] Pogledajte: Robert Baer and Dayna Baer, The Company We Keep (New York: Broadway, 2012), 130. Ces Vajbs (Cees Wiebes) stavio je sličnu napomenu zapazivši kako su tokom rata „i Turska i Saudijska Arabija bile vrlo voljne da mu isporučuju oružje i da time Izetbegovića namame da se kloni Irana, ali da su sklonosti bosanske vlade ipak bile više usmerene ka Iranu”. Pogledajte: Wiebes’ interview with Brendan O’Neill, „You are Only Allowed to see Bosnia in Black and White,” dostupno na: http://www.spiked-online.com/articles/0000000CA374.htm. Bivši MI-6 obaveštajac je slično nešto saopštio Krisu Delizu (Chris Deliso), samo je pritom poseban naglasak stavio na saudijsku vezu: „Bosanci jednostavno nisu naši pouzdani partneri. Viđamo ih kako su se slizali sa Saudijcima, ali sa svima drugima kada to zadovoljava [njihove interese]. A pouka toga svega jeste da njima nikad ne bi trebalo do kraja verovati.” Pogledajte: Deliso, „Attack on US Bosnia Embassy Not Seen as a Major Security Concern, Despite Precedents and International Links,” Balkananalysis.com, 28 November 2011, na http://www.balkanalysis.com/bosnia/2011/11/28/attack-on-us-bosnia-embassy-not-seen-as-a-major-security-concern-despite-precedents-and-international-links/.

[11] Za priču o propalom iranskom planu da ubiju šefa kancelarije CIA za Sarajevo, Pogledajte: H.K Roy (pseudonim), Betrayal in the Balkans, August 2001, dostupno na http://www.worldandi.com <http://www.worldandi.com&gt; Tokom 1995. otkriveno je takođe i nešto za šta se misli da je bio plan operativaca Hezbolaha da ubiju američke službenike u Hrvatskoj. Pogledajte: James Risen and Doyle McManus, „Terrorist Risk to Americans in Croatia is Linked to Iran,” The Los Angeles Times, 21 May 1996, na http://articles.latimes.com/1996-05-21/news/mn-6549_1_terrorist-threat

[12] Pogledajte: James Risen, „Iran Gave Bosnia Leader $500,000, CIA Alleges,” The Los Angeles Times, 31 December 1996, dostupno na http://articles.latimes.com/1996-12-31/news/mn-14139_1_iranian-influence. Pisana izjava SDA dostavljena je tokom 1997. predstavnicima štampe kojom se priznaje da partija jeste taj novac dobila, ali da je on iskorišćen za stipendije podeljene studentima. Pogledajte: Senad Slatina, „Iranski novac za bosanskog predsjednika?” Slobodna Bosna (Sarajevo), 12 January 1997.

Da Vas podsetimo:  JASENOVAC MIT, ZATOČENICIMA PUŠTALI OPERE: Sramni navodi u Hrvatskoj – Skandalozne teze finansiralo Ministarstvo branitelja

[13] Pogledajte: Schindler, Unholy Terror: Bosnia, Al-Qa’ida and the Rise of Global Jihad, op. cit., 150.

[14] Thomas Joscelyn, „ISNA [Islamic Society of North America] Gave $100K to Terrorist Front Group”, The Weekly Standard, 24 June 2009, na http://www.weeklystandard.com/weblogs/TWSFP/2009/06/report_isna_gave_100k_to_terro.asp.

[15] Najdetaljnija istraga o TWRA operacijama koja je do danas poznata javnosti je ona koju su vlast i policija Nemačke sprovele na zahtev Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Pogledajte: Expert Report Concerning the Area–Financial Investigations–relating to the judicial assistance request, ref. no. INV/10289/T09-PH (245), dated 8/27/2002 of the „Office of the Prosecutor” (OTP) of the International Court of Criminal Justice for the Former Yugoslavia relating to the „Third World Relief Agency” (TWRA) Vienna/Austria. Meckenheim: Federal Office of Criminal Investigations, ST-45-2-185-02, 8/28/2003.

[16] Pogledajte: Intervju Sefera Halilovića dat Senadu Pečaninu, „Izetbegović je izdajnik, a mora dokazati da nije kriminalac”, BH Dani 119 (Sarajevo), 10. ceptembar 1999. na http://www.bhdani.com/arhiva/119/inter.htm. I za Cerića i Selima Šabića (u to vreme potpredsednik SDA) javljeno je da su bili nadležni za zagrebačku kancelariju TWRA; Pogledajte: Schindler, Unholy Terror: Bosnia, Al-Qa’ida and the Rise of Global Džihad, op. cit., 148.

[17] Za profil Klementa Rodni Hampton-Ela, pogledajte: Francis X. Clines, „Spectre of Terror; U.S.-Born Suspect in Terror Plots: Zealous Causes and Civic Roles,” The New York Times, 28 June 1993, na http://www.nytimes.com/1993/06/28/nyregion/specter-terror-us-born-suspect-bombing-plots-zealous-causes-civic-roles.html.

[18] Prema zaveri za rušenje značajnih građevina (Landmarks Plot) ko-zaverenik je bio Sidig Ibrahim Sidig Ali; pogledajte: Evan F. Kohmann, Al-Qaida’s Džihad in Europe: The Afghan-Bosnian Network (Oxford: Berg, 2004), 73-74.

[19] Ibid., 152-53.

[20] Pogledajte: Colin Soloway, „Kosovo Reckoning: Bin Laden Casts a Shadow over Sarajevo Summit,” The Independent (UK), 29 July 1999, na http://www.independent.co.uk/news/world/kosovo-reckoning-bin-laden-casts-a-shadow-over-sarajevo-summit-1109335.html.

[21] Za više podataka o agenciji TWRA, Pogledajte: Douglas Farah, „The Role of Sudan in Islamist Terrorism: A Case Study,” 13 April 2007, na http://www.strategycenter.net/research/pubID.156/pub_detail.asp; Thomas H. Kean, et. Al., The 9/11 Commission Report: Final Report of the National Commission on Terrorist Attacks Upon the United States (New York: W.W. Norton & Company), 58; Kohlmann, Al-Qaida’s Jihad in Europe, op. cit., 45-47; John Pomfret, „Bosnia’s Muslims Dodged Embargo,” The Washington Post, 22 September 1996, p. A01, na http://www.washingtonpost.com/wp-srv/inatl/longterm/bosvote/front.htm.; DŽenana Karup-Druško, „Bio i ostao najveći bošnjački tajkun,” BH Dani 229 (Sarajevo), 26. oktobar 2001. na http://www.bhdani.com/arhiva/229/t22907.shtml; Schindler, Unholy Terror: Bosnia, Al-Qa’ida and the Rise of Global Jihad, op. cit., 148-156; and Cees Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992-1995 (Műnster: LitVerlag, 2003), 180-181.

[22] Pogledajte: Kean, et. Al., The 9/11 Commission Report: Final Report of the National Commission on Terrorist Attacks Upon the United States, op. cit., 154

[23] Pogledajte: Erich Follath and Gunther Latsch, „Der Prinz und die Terror-GMBH,” Der Spiegel (Hamburg), 15 September 2001.

[24] Pogledajte: Senad Pečanin, „I Osama bin Laden ima bosanski pasoš,” BH Dani 121 (Sarajevo), 24. septembar 1999. na http://www.bhdani.com/arhiva/121/t212a.htm.

[25] Pogledajte: Intervju sa Izetbegovićem u Tajmu (Izdanje za Evropu), 31. oktobar 2001.

[26] Pogledajte: Hana Imamović, „Reactions in South East Europe to the Attacks on September 11,” AIMPRESS Sarajevo, 11 October 2001, na http://www.aimpress.ch/dyn/dos/archive/data/2001/11012-dose-01-14.htm.

[27] Prema navodima DŽona Šindlera; Pogledajte: „9/11 Planner Freed by Syrian Jihadistas,” na njegovom blogu, The XX Committee, 11 March 2014, na http://20committee.com/page/2/.

[28] Pogledajte: Peter Finn, „Hamburg’s Cauldron of Terror: Within Cell of 7, Hatred Toward US Grew and Sept. 11 Evolved,” The Washington Post, 11 September 2002, A01.

[29] Pogledajte: Holger Stark, „The Forgotten Prisoner: A Tale of Extraordinary Renditions and Double Standards,” Der Spiegel (Hamburg), 21 November 2005, na http://www.spiegel.de/international/spiegel/the-forgotten-prisoner-a-tale-of-extraordinary-renditions-and-double-standards-a-386033.html

[30] Pogledajte: John Crewdson (with Viola Gienger), „2 Firms Linked to Al Qaeda, Saudi Intelligence Agency,” The Chicago Tribune, 31 March 2004, na http://articles.chicagotribune.com/2004-03-31/news/0403310198_1_al-qaeda-saudi-arabian-mamoun-darkazanli; takođe „JTF-GTMO Detainee Assessment for Ramzi Abdullah Mohammed Bin al-Shihb,” Department of Defense, Headquarters, Joint Task Force Guantanamo, 8 December 2006, na http://projects.nytimes.com/guantanamo/detainees/10013-ramzi-bin-al-shibh.

[31] Na primer, Majkl A. Ledin (Michael A. Ledeen), istraživač na Institutu za preduzetništvo Amerike (American Enterprise Institute), izvestio je da je Mohamed Ata, operativni vođa napada 11. septembra, prošao obuku u kampovima za teroriste u Bosni, a da je Said Bajaji, još jedna ključna figura Hamburške ćelije, i sam prošao kroz Bosnu. Pogledajte: „Talking to Iran,” The Wall Street Journal, 18 August 2007, na http://online.wsj.com/news/articles/SB118739533381601535.

[32] Pogledajte: „Germany Nabs Suspected Al Qaeda Financier,” The Associated Press (Dateline Berlin, 16 October 2004), na http://usatoday30.usatoday.com/news/world/2004-10-16-al-qaeda-ties_x.htm.

[33] Reda Sejam je bio Egipćanin osumnjičen za pomaganje oko finansiranja bombaškog napada na Baliju oktobra 2002. u kojem je ubijeno preko 200 osoba. Sejam je bio rukovodilac u Sarajevu otvorene agencije za iznajmljivanje automobila, za koju se smatralo da je samo maska saudijske obaveštajne službe. Optužnica iz Španije tereti Sejama da je bio „finansijer Osame bin Ladena za Evropu.” Pogledajte: Crewdson, et. Al., „2 Firms Linked to Al Qaeda , Saudi Intelligence Agency,” op. cit.; Richard Bernstein, „The Fear Born of a Much Too Personal Look on Jihad,” The New York Times, 27 September 2004, na http://www.nytimes.com/2004/11/27/international/europe/27fprofile.html?pagewanted=print&position=&_r=1&amp; takođe John Crewdson, Viola Gienger, Lilian-Astrid Geese, and Dewi Loevard, „A Couple’s Life Torn Apart by Islamic Jihad,” The Chicago Tribune, 26 November 2004, na http://articles.chicagotribune.com/2004-11-26/news/0411260271_1_saudi-arabia-islamic-džihad-german-federal-prosecutor.

[34] Pogledajte: „United States District Court, Northern District of Illinois, Eastern Division, United States of America vs. Enaam M. Arnout, Section 5, 68-69.

[35] Kohlmann, Al-Qaeda’s Jihad in Europe, op cit., 201.

[36] Pogledajte: „United States Court of Appeals, Second Circuit. IN RE: TERRORIST ATTACKS ON SEPTEMBER 11, 2001. Docket No. 06-0319-cv(L). Decided: August 14, 2008.”

[37] Za izveštaje o pokušajima vođa Al kaide da posle napada 11. septembra napuste Bosnu pogledajte: Craig Pyes, Josh Meyer and William C. Rempel, „Bosnia Seen as Hospitable Base and Sanctuary for Terrorists,” The Los Angeles Times, 7 October 2001, na http://articles.latimes.com/2001/oct/07/news/mn-54505,; „Bosnian Leadership Prepared to Intercept Militants with Links to Bin-Laden,” Radio Free Europe/Radio Liberty Newsline, 1 October 2001; Azhar Kalamujić, „Agenti FBI učestvovali u hapšenju Jordanaca Abu Kharrourba Majeda,” Oslobođenje (Sarajevo), 5 oktobar 2001., 5. The director of Bosnia’s State Border Service, Tomislav Mihalj, also claimed that after 9/11 members of al-Qaeda were trying to reach Bosnia. BH Dani (Sarajevo), 30 November 2001, No. 234.

[38] Pogledajte: Kohmann, Al-Qaida’s Jihad in Europe, op. cit., 218.

[39] Izveštaj CIA o bosanskim NVO koje su podržavale terorističke organizacije i njihove operacije dostupan je na http://intelfiles.egoplex.com/cia-ngos-1996.pdf..

[40] Pogledajte: „Bosnina TV Alleges Muslim Official Linked to 9/11 Attacks,” BBC Monitoring Europe, 9 May 2008. (Available on the LexisNexis Academic database).

[41] Pogledajte: procenu Almira DŽuvo, direktora BiH Obaveštajno sigurnosne Agencije (OSA), koji je naveden i u Sumarnom dnevnom izveštaju o bosanskim medijima Evropske policijske misije, 13. jula 2010. na http://www.eupmbih.eu/Detail.aspx?ID=1451&TabID=5

[42] Pogledajte: Specially Designated Nationals and Blocked Persons List (Washington, DC: Department of the Treasury, Office of Foreign Assets Control, 14 August 2014), 100.

[43] Pogledajte: Verfassungsschutzberiicht 2014 (Wien: Bundesamt fűr Verfassungsschutz und Terrorismusbekämpfung, 2014), 36.

[44] Procena sačinjena prema Tomasu Heghameru (Thomas Hegghammer) iz Norveške ustanove za istraživanje bezbednosti (Norwegian Defense Research Establishment), koji navodi i Frank Gardner, „Europe Could Feel the Backlash from Jihadistast Conflicts”, na http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-25155188.

[45] Pogledajte: Nick Pisa, „Terror Hunt for 7/7 Bomber’s Relative in Bosnian Mosque,” The Mail on Sunday (London), 12 February 2006, 23.

[46] Za priču o Abdulrahmanu Kadru pogledajte: the PBS Frontline Documentary „Son of Al Qaeda ,” na http://www.pbs.org/wgbh/pages/frontline/shows/khadr/etc/script.html.

[47] Prema jednom izveštaju STRATFOR-a koji je procurio; Pogledajte: „Re: G3* – BOSNIA/SERBIA – Dodik wins RS presidential race,” (Datum: nije naveden, ali verovatno negde oktobra 2010), na https://wikileaks.org/gifiles/docs/18/1855532_re-g3-bosnia-serbia-dodik-wins-rs-presidential-race-.html.

[48] Pogledajte: Petritsch, „Islam is Part of the West, Too,” The New York Times, 20 November 2001, na http://www.nytimes.com/2001/11/20/opinion/20PETR.html. Doduše, Petrič jeste dodao i ogradu „premda se ni to ne može do kraja isključiti”, mada –imajući u vidu činjenicu da je on bio u Bosni tokom te dve godine – teško da nije bio svestan toga, ili možda samo nije hteo da prizna ulogu koju je Bosna odigrala u najvećoj bezbednosnoj pretnji interesima Zapada u čitavom dotadašnjem posthladnoratovskom periodu, ali izvesno otkriva sasvim namernu nedovoljnu upoznatost prevelikog broja zapadnih službenika sa prilikama u regionu.

[49] Citiran Branko Branković, „Selefije i vehabije ozbiljna pretnja regionu”, Danas (Beograd), 26. novembar 2008. na http://www.danas.rs/danasrs/drustvo/terazije/selefije_i_vehabije_ozbiljna_pretnja_regionu.14.html?news_id=146451

[50] Pogledajte: „Inzko: Vehabije u BiH nisu opasnost Evropi,” Al Jazeera, 1. mart 2012. na http://balkans.aljazeera.net/vijesti/inzko-vehabije-u-bih-nisu-opasnost-evropi. I zaista, s obzirom na takav nivo nezainteresovanosti i nedostatak aktivnosti međunarodnih službenika u Bosni, možda se Mustafa Cerić i nije sasvim pretvarao kada je izjavio da „i kad bi Al kaida imala svoje saradnike u BiH, onda bi i Kancelarija visokog predstavnika i NATO bili odgovorni za to što ona postoji”. Pogledajte: Cerićeve komentare kako ih citira članak „Cerić tvrdi da u BiH nema simpatizera Al-kaide,” Dnevnik.hr, 19. avgust 2007. na http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/ceric-tvrdi-da-u-bih-nema-simpatizera-al-qaide.html.

[51] Pogledajte: Tom Hays, „Medunjanin Got Al Qaeda Training,” Associated Press (Dateline New York) 9 January 2012.

[52] Pogledajte: „Intervju sa Bajrom Ikanovićem: Selefije u ‘svetom ratu’: ekskluzivna ispovijest BH džihad ratnika u Siriji,” VijestiUmmeta, na http://vijestiummeta.com/selefije-u-svetom-ratu-ekskluzivna-ispovijest-bh-dzihad-ratnika-u-siriji/

 

Stanje stvari

1 KOMENTAR

  1. Žao mi je ali ovo je polutačno i poluistina a one su opasne. Postojala je Hamburška grupa, ali nisu oni momci učestvovali u obaranju kula avionima, jer ih nema na spisku putnika. Otsecanje glave novinaru koje je povod ovog pisanja je pod velikim znakom pitanja i dobro je došlo Obami da održi govor u kome napada ISIS ali i govori o vazdušnim udarima u Siriji. A znamo kad oni jednom uđu nekome u vazdušni prostor da onda njime i zagospodare, dakle ovo im je išlo na ruku, Amerikancima, mada se prave da nije. Bosna je samo jedna epizoda u stvarannu islamskog fundamentalizma od strane zapadnih obaveštajnih službi za njihove ciljeve, ali treba videti iza očiglednosti događaja a ovaj autor to ili nije u stanju ili e pokušava ili ga to ne interesuje.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime