„Korona“ je proplakala

0
1001
Foto: printscreen

Rascepilo se političko more u Srbiji. Glumci ili bolesnici bestidno stoje i sa jedne i sa druge strane tog rascepa.

Glavni akter umobolnog teatra pred javnost, putem medija, gurnuo je svoju decu. Teatralnog dostojanstvenog ,,bola,, sa zastajanjem u govoru, podnosio je ,,razapinjanje,, svoje nedužne dece. 

Deca javnih ličnosti, tako I političara, nisu u govoru naroda ako ih sami roditelji ne uguraju u karavan javnog mnjenja. Ni tad ih narod ne razapinje, već ih razapinje javno mnjenje podgrevano narebama očeva te dece. 

Član opozicije se neobičnom mimikom na licu rasplakao jer su mu deca povredjena i uplašena zbog skandiranja protiv njihovog oca. 

Dva rivala su krenula rogovima jedan na drugog krijući se iza pleća svoje dece. Obojica kao neprofesionalni glumci. Jedan psihološke glume, drugi preformansom glume na glumu psihološkog glumca. 

Vapio je narod u Srbiji zbog svoje dece. Vapio i tražio bolje danas i bolje sutra za svoju decu. To bolje nije stizalo. Stizalo je samo gore. Onda je vapaj roditelja zanemeo. Prezubilo roditeljstvo u nemoći pred silom bezakonja i političke moći. Nedužna deca postala su mali ,,huligani,,. Opasni ulični mladunci. Onesposobljeni opijatima, alkoholom, izgubljeni u nemoralu koji zbunjuje i njihove hormone i sveze sokove dečijeg uma, deca su postala leptiri koja zažive i ,,zamru,, pred noćnom svetiljkom. Pušteni i raspušteni i od strane politike u Srbiji i od strane kapituliranih roditelja.

Plakale su mnoge utrobe majki, drhtale su mnoge dojke dok su se skamenjene majke pitale da li je ovo biće raslo na njenim dojkama dok je disala  da ono postane čovek. Častan u društvenom životu i ponos svojoj otadzbini. 

Čast i ponos od te narodne dece oduzeli su drznici političke vlasti.

Nameštene neprimerne poruke protiv dece političara, samo su izreka ,,pas laje, vetar nosi,,. I pas i vetar ugroziti ne može njihovu decu. Politički imunitet očeva ih čuva. 

Da Vas podsetimo:  KAD SU SVI "GOSPOĐE I GOSPODA", GOSPOĐA I GOSPODE NEMA!

Ko čuva decu naroda? Više niko. 

Političari su ih dali dilerima i ulici. Alkoholu i medjusobnom nasilju. Nemanju sadašnjosti i tami budućnosti.

Roditelji su se povukli. Klonuli  pokazali da nisu stub odbrane svog potomstva. Nekada je roditeljska ruka srce iz grudi čupala ali je svoje dete iz čeljusti neprijatelja branila i odbranila.

Danas narod, našprican kojekakvim sindromima, ćuti i ne plače. Plače samo sporadično kad ostane bez bensedina i sličnih sedativnih pomagala. Tad se seti sebe, ne stanja u drzavi, već zadrhti pred psihozom u umu i straha bez male tablete.

Danas narod u političko zlo gleda iz tela bez duše i uma, onako kako su logoraši gledali zlodela svojih logorskih ,,političara,,. Sudbina prihvaćena. Živi samo svitanje i suton. 

Suze su uvek bile platno na kom se slikalo stanje srca i duše. Suza je bila kapljica koja je imala vrednost kao i zivot.

Hijene su sve obezvrednile u Srbiji i srpskim domaćinstvima. Od srpskog čoveka su napravile najnižu vrstu od Istoka do Zapada.

Malo Im je to bilo.

Dotakli su se sada i te svete suze. Srbin je kroz istoriju najviše plakao i isplakao. Srbina su suze dizale da ide dalje. Da od borbe za svoje potomstvo, svoje ognjište i grumen zemlje ne odustane.

Jasenovac, Kragujevac, Srem, Kozara, Kordun (na Kordunu grob do groba, trazi majka sina svoga), natopljeni su srpskim suzama i srpskom krvi. 

Presušile su suze majki čija su deca ukradena u porodilištu i proglašena ,,mrtvom,, decom. 

Plakala je Srbija vekovima, plakao je i njen narod. Plaču i kosti predaka.

Danas ,,plaču,, politički huligani. Narod ih gleda i negde žali. Ne zbog ,,suza,, jer u prevaru više ne veruje. Žali ih kao ljude i nada se da će se čovek u njima probuditi. 

Da Vas podsetimo:  Danas sam iz škole izašla potpuno poražena

Narod ne želi da ih zgazi kao slabiće, jer ućutkan narod nije u duši slabić. Nije u genu i karakteru slabić. Samo karakterni slabić gleda da neko posrne da bi ga ,,junački,, uništio. Ućutao je jer ne ume da se snadje pred ludilom koje je pred njega bačeno kao suzavac koji guši, štipa i pred kojim mozeš samo da se sklanjaš i da zaćutiš. 

Politički huligani, od kojih narod očekuje da u sebi probude čoveka, su iz dana u dan sve veće kukavice koje gledanjem na obezvredjen narod hrane svoj kukavičluk i udaraju jače i niže. Razulareni u želji za vlasti, ne prezaju da zloupotrebe svoju decu i da zadnjicom proplaču.

U kotlu ove šizme, svetlost postoji. Srbija ne plače, narod ne plače. ,,Plače,, sila koja je jedan zdrav organizam ugurala u svoju šizmu. 

Možda su njihove suze znaci pored usahlih srpskih života?  Možda se njihov kraj nazire?

Marija Grubjašić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime