Korona virus – viša sila

3
1178
Foto: pixabay.com

Ne znamo da li je korona virus, koji je izazvao pandemiju, prirodna ili veštačka pojava, ali je izvesno da čovečanstvo na današnjem stepenu razvoja ne može da ga porazi. Možda će se pojaviti uspešna vakcina kao rezultat naučne borbe protiv ovog neprijatelja, ali dotle, kako vidimo, jedini način ljudskog otpora jeste sistem izolacija. A taj sistem negde daje rezultate a negde ne. Slično drevnim zarazama, recimo kugi, od koje se spasila ona ljudska zajednica – porodica, selo, utvrđenje-grad – koja se uspešnije izolovala od spoljnog sveta, što praktično znači: koja je uspešnije sprovela nasilne mere protiv svake vrste spoljne komunikacije.

Današnja situacija sa Kovidom19 nije suštinski različita. Pojavila se bolest kojoj nema leka, raširila se po celoj zemaljskoj kugli i svaka država (moderna ljudska zajednica) na svoj način koristi najbolje raspoloživo sredstvo odbrane – izolaciju prema drugim državama. To što je ovaj virus, za razliku od prethodnih i starih i novijih zaraza, obuhvatio celu planetu posledica je današnje mobilnosti ljudi, posebno na severnoj polulopti i posebno među ekonomski razvijenim zemljama. Vidimo da je zasad najvažnije raspoloživo sredstvo u sprečavanju virusa smanjivanje, gotovo potpuno ukidanje, međudržavne mobilnosti. A po sledu prioriteta potom dolazi  smanjivanje, gotovo potpuno ukidanje, unutardržavne mobilnosti.

Kao što vidimo povodom Kovida19, ove operacije, koje se obavljaju političkim sredstvima države i koje se suštinski ne razlikuju od srednjovekovnih, uslov su da se uopšte primene sredstva današnje napredne nauke – biologije, hemije, farmakologije i na njima zasnovane medicine. Tu je i visoka tehnologija, koje se uvek setimo prilikom pominjanja respiratora; bez nje su nezamislive sada izložene discipline kao pulmologija i epidemiologija. Ali, visoka stručnost i odlična tehnička opremljenost današnje medicine ne idu uvek ruku pod ruku sa organizacijom zdravstvenog sistema jedne zemlje, što se može videti i u normalnim uslovima, ali najviše u suočenju sa pandemijom.

Da Vas podsetimo:  Srbija na 53. mestu u svetu po inovacijama

Protekla govoto tri meseca od nastanka slučaja Kovid19 daju materijal za uporedno posmatranje ponašanja pozvanih aktera – države, zdravstvenog sistema i građana u uslovima velike zaraze koju uzrokuje nepoznati virus, neobično sposoban da se širi prostorima kojima se kreću njime zahvaćeni ljudi. Rekli smo da je taj prostor danas neograničen zbog masovne planetarne mobilnosti ljudi.

Zanimljivo je da se, uporedno posmatrano, u ovoj situaciji najbolje ponela država čije je stanovnike korona prvo napala. Moglo bi se kontrafaktički pretpostaviti da bi, baš zato što je reč o nepoznatom uzročniku zaraze, zemlja koja je prva napadnuta a i najmnogoljudnija je na svetu imala i najveći i najdugoročniji problem suzbijanja opake zaraze. I zaista, tako je izgledalo prvih mesec i po dana bez obzira što se negde u to vreme virus počeo da širi na druge zemlje, ali najviše u Evropi i Sjedinjenim Državama. Ali, dogodilo se nešto što se zdravorazumski nije moglo očekivati. Suzbijanje zaraze u Kini kretalo se u obrnutoj srazmeri sa rastom zaraze na pomenutim drugim prostorima. Kada je Kina bila u mogućnosti da nagovesti kraj zaraze, gotovo u isto vreme najmnogoljudnije države Evropske unije i SAD suočavaju se sa manje-više nekontrolisanim procesom širenja. Italija beleži raspad zdravstvenog sistema, Španija je na granici, dok se u najvećem broju zemalja ovog prostora beleži eksponencijalni rast.

Kako ovo objasniti? To je pitanje na koje će se dugo davati odgovori. Ali, neke razlike između dva tipa ponašanja u suočenju sa iskušenjem epi(pan)demije vidljive su i danas. Najpre, treba reći da i pored postojećih razlika u stručnoj sposobnosti, tehnološkoj opremljenosti i funkcionalnosti zdravstvenih sistema zemalja koje poredimo, sve one generalno imaju za današnje prilike napredne sisteme. Ali, među njima, sa stanovišta uspešnosti borbe protiv korona virusa postoji razlika između Kine, s jedne i država EU i Amerike s druge strane. Ako Kini pridodamo Južnu Koreju i Tajvan onda, pod određenim uslovima i radi lakšeg posmatranja, možemo govoriti o Istoku i Zapadu. Gde se odmah uočava razlika?

Da Vas podsetimo:  Srbija ima najstariju vojsku u Evropi. Čak ruski vrapci znaju da naša municija i granate završavaju u Ukrajini

Osnovna razlika je u onom elementarnom, paramedicinskom fenomenu. Na Istoku, predvođenim Kinom, sistem izolacije sproveden je brzo i dosledno. Posebno u poređenju sa potonjim iskustvom Zapada, gde je reakcija na ono elementarno bila sporija i mnogo manje dosledna. Znači, Kina i druge istočne zemlje reagovale su racionalnije prema datoj situaciji iako nisu imali uzora, za razliku od zapadnih zemalja koje su reagovale manje racionalno iako su imale uzora. Razlog ovome ne treba odmah nalaziti u različitim tipovima državnog uređenja, od kojih bi jedan bio autoritaran a drugi su demokratski. Ili, pak, a skladu sa tim, da su ljudi na Istoku više kolektivistički a ljudi na Zapadu više individualistički orijentisani. Ako su ovo neke činjenice stvarnosti, one ne mogu biti presudne u vanrednim prilikama kada pitanje racionalnosti ima sasvim drugačiji smisao. A znamo da su se ljudi i na Zapadu u vanrednim stanjima ponašali racionalno koliko i Kinezi danas.

Ono što predstavlja noviji fenomen, recimo u poslednjih pola veka, na Zapadu jeste odsustvo vanrednog stanja u državama tog civilizacijskog tipa. Možda je Kubanska kriza 1962. godine bio poslenji trag realne opasnosti od vanrednog u tim državama. Od tada one žive u bezbednoj senci sopstvene kolektivne moći na planeti i opštem osećanju epohalnog trijumfalizma. Kada mu ekonomska, vojna i naučna superiornost osigurava svakodnevni život, prosečni zapadni čovek počinje da gubi instinkt neočekivane opasnosti, tako da ona za njega postaje iracionalna fikcija rezervisana za sva ostala društva i civilizacije. Ali, takvo osećanje sigurnosti u još većoj meri imaju društvene elite koje vode i predstavljaju ove komplekse svetske nadmoći – ekonomski, vojni i naučni. A kada neki tip društva postane toliko nadmoćan, ovu objektivnu stranu stvarnosti najčešće prati kolektivna oholost kao specifično duhovna, karakterna crta epohalnog pobednika.

Da Vas podsetimo:  Bitka za decu: Jedna od deset beba koja se danas rodi za 25 godina neće živeti u Srbiji

Ako je načelno neshvatljivo da bilo šta može da ugrozi svekoliku superiornost Zapada, onda ni ideja nekog novog nevidljivog neprijatelja, neutralnog prema zemaljskim razlikama, nije mogla nikome da padne napamet. A Kovid19 je upravo takva pojava. Zapadni svet izgubio je smisao za elementarno, jer on već odiše ritmom budućnosti koju karakterišu biogenetika i tehnologija veštačke inteligencije. Ko je u takvim uslovima spreman da razmišlja o propmtnom uvođenju izolacije i njenom disciplinovanom podvrgavanju. Pa to bi bilo nazadovanje čak u Srednji vek. Civilizaciji za koju su progres i rast apsolutni pojmovi nije lako da se prilagodi stvarnosti koja se ne uklapa u njen životni ritam. Čak ni onda kada je očigledno da je reč o imperativu opstanka, što je pojam dobro poznat prošlim civilizacijama, ali ne i danas dominantnoj.

Ne sumnjam da će se i zapadni i ostali svet izvući iz ove današnje univerzalne pošasti. Pitanje je samo – sa kolikom cenom, pri čemu ne mislim na materijalnu stranu pitanja. A, ako se izvuče a ne izvede neke bitne zaključke, sledeći put neće imati šansu kao danas.

Slobodan Samardžić
Izvor: Srbijasvet.wordpress.com

3 KOMENTARA

  1. Kupujem nesto, pitam prodavacicu :
    Kako ti u ovoj situaciji ?
    – Dobro, zivi se
    A ruke su ti crvene ?
    – Ma perem ih svako malo. Izjele se.
    A, rukavice ?
    – Nemam ih vise. Menjala ih cesto, potrosila. Nego uvece, kod kuce, mazem ruke kremom.
    Sreces ljude, nemas masku. Bojis li se zaraze ?
    – Da, ali moram da radim. Mora se. Najteze mi je sa decom. Sama su. Po ceo dan. Ne znam sta ce biti . . .

    HVALA TI DOBRA ZENO ! Dok ja sedim kod kuce pred kompjuterom, ti si, kao lekari i bolnicari, kao radnici hitne pomoci, kao kasirke u samoposlugama, kao cistaci i toliki drugi . . . u prvoj liniji.

  2. Odličan tekst gospodina Slobodana Samardžića.-Koliko mogu duhom niški nagovestiti u svojoj fantastično prozi:oči boje duge, sa njenim glavnim likom doktorom Miguelom Servantesom ,i da će upravo Kubanci otkriti vakcinu VS. Covid-19. Ostaje da preživimo ovu pošast i da očima punim nade dočekamo bolju budućnost planete.

  3. „… one /bogate zapadne zemlje/ žive u bezbednoj senci sopstvene kolektivne moći na planeti i opštem osećanju epohalnog trijumfalizma.“
    Има ту много истине. Апостол Павле каже: “ који мисли да стоји нека се чува да не падне“ (Кор. 10.12)

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime