Kosovo iz drugog ugla

0
1386
Haradinaj kuva kafu / Foto: vidovdan.org

Proslava deset godina od jednostrano proglašene kosovske nezavisnosti, očigledno, kosmetskim Albancima nije baš išla na ruku, posebno ne u ovom trenutku. Jubileji, osim proslavama, čestitkama i najlepšim željama, obavezno su propraćeni svođenjem računa, odnosno pitanjima kao što su “šta smo postali, a šta smo mogli da budemo“, nezavisno od toga da li se radi o tridesetom ili pedesetom rođendanu nekog anonimnog pojedinca ili, kao u ovom slučaju, obeležavanju nastanka jedne “države“, te ih zato mnogi ne vole. Možda baš iz tog razloga, tog sedmnaestog februara, Priština je sijala: na svakom koraku se mogao videti bilbord ili zastava na kojoj piše na albanskom, srpskom i engleskom jeziku “’deset godina nezavisnosti“, grad je bio okićen i čist, a samu proslavu je uveličala i Rita Ora, albanska pevačica poznata širom sveta,koja je održala koncert na gradskom trgu. Rita je bila odevena u poseban kostim, sličan onim koje nose Bijonse i Dženifer Lopez na svojim nastupima, samo u bojama albanske zastave, dok je tzv. premijer Kosova, Ramuš Haradinaj,pripadnike kosovske policije nudio kafom, koju je, kako tvrdi, lično skuvao .

Takođe, u centru Prištine je održana i svečena parada Kosovskih bezbednosnih snaga. Svetski, čini se na prvi pogled! Međutim, ako bismo pogledali malo bolje, sve ovo izgleda sasvim drugačije; Rita Ora, rođena u Prištini, danas živi i radi u Londonu, a svoje albanske sunarodnike na Kosmetu poseti tek ponekad. Haradinaj je jedan od onih koji se nalaze na listi onih koje će glavni saveznici tzv. Kosova SAD “pustiti niz vodu“, odnosno prepustiti Specijalnom sudu za ratne zločine OVK, čijem se početku rada najglasnije protive upravo članovi njegove stranke. Kosovske bezbednosne snage, takođe, nisu promenile svoje ime, odnosno nisu postale vojska Kosova, iako je Tači obećao da će podneti ostavku na mesto predsednika u slučaju da ne bude bio uvažen zahtev da se Kosovske bezbednosne snage pretvore u kosovsku vojsku, međutim, niti je Tači podneo ostavku, niti su KBS postale vojska. Građani tzv. Kosova, istina, ne brinu toliko oko toga kada će doći Rita Ora i da li će se Haradinaj naći na optuženičkoj klupi, koliko se pitaju kada će im konačno ukinuti vize, odnosno kada će “Kosovo“ izaći iz izolacije, ali i postati član UN i konačno biti priznato od strane Srbije. Sa druge strane, kao i povodom svakog dana državnosti, predsednik države odlikuje istaknute pojedince, ipak, u slučaju “Kosova“, sve je izgledalo drugačije: Veton Suroi, albanski publicista, odbio je odlikovanje predsednika Tačija, smatrajući da je Tači naneo veliku štetu Kosovu, takođe i Jakup Krasnići, bivši predsednik Skupštine Kosova, kao i Redžep Seljimi, skupštinski poslanik iz pokreta “Samoopredeljenje“, no, ne treba zaboraviti da je samo mesec dana ranije Vilijam Voker, američki diplomata i bivši šef Kosovske vercifikacione misije OEBS-a, odnosno čovek koji je tvrdio da je srpska vojska uz pomoć srpskih policijskih snaga izvršila masakr nad albanskim civilima u Račku, nakon čega je usledilo bombradovanje SRJ od strane NATO, odbio da primi “predsedničko odlikovanje“ od Tačija. Takođe, povodom hapšenja Haradinaja u Francuskoj, januara prošle godine, Voker je došao u Prištinu da izrazi solidarnost sa njim i Albancima sa Kosmeta.

Da Vas podsetimo:  Pismo sa Kosova ili čekajući slobodu

“Ramuš Haradinaj je moj dobar prijatelj. Ovde sam da pokažem solidarnost sa njim i svima vama, iz celog Kosova. Ja sam uvek mislio da je pravni sistem Francuske najbolji na svetu. Međutim, ovo što se dešava sa herojem Kosova je sramotno.“, izjavio je Voker pred okupljenim Albancima u Prištini u januaru 2017.

Godinu dana kasnije, iz nekog razloga, Voker je promenio mišljenje i odbio odlikovanje, a Tačiju je poklonio jedan cvet u znak sećanja na Albance koji su stradali u Račku.

“Nisam spreman da primim odlikovanje od Tačija… Nije baš da sam ga odbio, ali kada su me pitali da li bih ga prihvatio, iz nekog razloga sam rekao da neću.“, tom prilikom je rekao Voker. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je Voker zaslužan za “oslobođenje“ Kosova od Srba, jer se potrudio da dokaže da je u Račku počinjen masakr nad albanskim civilnim stanovništom, što je bio povod za NATO agresiju 1999.godine, bilo bi sasvim očekivano da upravo Voker bude glavna zvezda ovog slavlja što se nije desilo. Nije tajna da kosmetski Albanci budno prate svaki korak koji načine SAD na Balkanu zato što su svesni da njihova sadašnjost, a posebno budućnost, zavisi od volje Sjedinjenih Američkih Država.

“Albanija i Kosovo će imati zajedničku spoljnu politiku, a ne samo zajedničke ambasade i diplomatske misije. Zašto da nema i jednog predsednika kao simbola nacionalnog jedinstva i zajedničke nacionalne bezbednosne politike!“, izjavio je Rama na svečenoj sednici kosovske skupštine povodom desete godišnjice jednostrano proglašene nezavisnosti. Očigledno, Albanci su spremni da pokušaju da ucene SAD, odnosno zaprete nemirima na Balkanu u cilju stvaranja velikoalbanske države, samo ako im se učini da im SAD okreću leđa. No, ako su spremni da ratuju i pomeraju granice zašto se vesele u Prištini uz Ritu Oru, umesto da se spremaju za rat? Neko bi pomislio da je reč o praznim albanskim pričama, ali nije u tome stvar: kosmetski Albanci, u slučaju da se osveste, shvatajući da je vrlo verovatno da njihova budućnost neće izgledati onako kako su je zamislili, odnosno onako kako su im američki prijatelji obećali, gnev ne bi odmah usmerili prema kosmetskim Srbima, nego prema Albancima, naročito onima koji su se obogatili na račun borbe za slobodu, a koji danas čine albansku političku elitu na Kosmetu, te se neko setio da je lakše organizovati proslavu koja će prevazići sve do sada, pa čak i onu povodom zlatne medalje koju je Majljinda Kljemendi osvojila na Olimpijskim igrama, nego razmišljati o tome da li albanski narod ima pravo na pobunu. Takođe, tih dana se u srpskim medijima mogla pročitati izjava Benrarda Kušnera, bivšeg šefa UNMIK, koji je izjavio da je obilazeći svojevremno srpske kuće u Prištini, zajedno sa Hašimom Tačijem, video “žene koje su bile napadnute i silovane“. Ova izjava Kušnera u najmanju ruku skandalozna, jer svedoči o tome da su mu bile poznate činjenice da su vršeni zločini nad Srbima; Podsećanja radi, kada se radi o zločinu u selu Staro Gracko gde je ubijeno 14 srpskih žetalaca, upravo je Kušner u više navrata izjavio da će “počinioce izvesti pred lice pravde bez odlaganja“, međutim, čak ni danas nije poznato ko je počinio ovaj zločin, a do sada je uhapšeno ali i oslobođeno nekoliko osoba albanske nacionalnosti za koje se sumnja da su učestvovali u ubistvu srpskih žetalaca. Iako je Kušner poslednjih godina govorio da “još uvek plače kad se seti tog vremena, masakra seljana“, no, trebalo bi pitati Bernarda Kušnera zašto je toliko godina ćutao i koji je tvrdio da “žuta kuća“ ne postoji, kao i da je trgovina ljudskim organima na Kosmetu izmišljotina.

Da Vas podsetimo:  Otvoreno pismo Ministru informacija gospodinu Vučiću

“Da li ste bolesni? Šta je to “žuta kuća“?“, ljutito je upitao Kušner srpskog novinara u Gračanici, koji mu je postavio pitanje o trgovini organima otetih Srba na Kosmetu. Međutim, bar kad je srpski narod u pitanju, niko ne veruje Kušneru. Ne bi bilo na odmet da se zapitamo zašto je Kušner “promenio ploču“ baš onda kada kosmetski Albanci obeležavaju jedan poseban i njima važan datum; Bar je Srbima odavno poznato da neprijatelj, ali i svi oni koji ga podržavaju, više od svega voli da se igra sa kolektivnom svešću jednog naroda, trudeći se da sve u šta jedan narod veruje, što čini srž nacionalnog identiteta, dovede u pitanje. Ako bismo krenuli od početka, setićemo se da se Boj na Kosovu odigrao 1389, kao i da je Drugi balkanski rat počeo 28.juna.1913.godine, a 1914.godine, o Vidovdanu, dešava se atentat u Sarajevu, pet godina kasnije, takođe na Vidovdan, potpisan je Versajski sporazum i okončan Prvi svetski rat, dok je 1921. godine, upravo na Vidovdan, donet Vidovdanski ustav Kraljevine SHS, a 28.juna1948.proglašena je Rezolucija Infobiroa, već 1990. godine, na Vidovdan, Srbi su prestali da budu konstutivan narod u Hrvatskoj, zahvaljujući ustavnim amadmanima usvojenim na Ustav Hrvatske, a već na Vidovdan 2001.godine Slobodan Milošević je izručen Haškom Tribunalu.

Očigledno, kada se uzmu u obzir neke istorijske činjenice, nije teško shvatiti da je Vidovdan važan datum za Srbe, te ga baš iz tog razloga treba oskrnaviti, odnosno predstaviti drugačijim nego što izgleda u svesti srpskog naroda. Albanci nemaju Vidovdan, naročito ne oni sa područija KiM, no, imaju dva važna datuma: 28.novembar, odnosno Dan nezavisnosti Albanije ili “Dan zastave“ i 17.februar, odnosno datum kada je “Kosovo“ proglasilo nezavisnost. Tog datuma, Albanci sa Kosmeta, između ostalog, sećaju se svih onih pripadnika OVK koji su nastradali tokom sukoba sa vojnim i policijskim snagama SRJ, tog datuma se otkrivaju spomenici borcima OVK u Prištini, Peći i Prizrenu, ali baš povodom obležavanja tog datuma ove godine nekoliko viđenijih Albanaca odbija da primi Tačijevo odlikovanje, dok se Voker i Kušner ponašaju onako kako kosmetski Albanci nisu navikli-umesto o albanskim žrtvama, oni počinju da govore o albanskim krvnicima koji i danas žive na teritoriji KiM i to baš povodom proslave desetogodišnjice nezavisnosti Kosova. Ne, to nije dobra vest za Srbe i Srbiju, to je samo loša vest za kosmetske Albance. Međutim, gde su Srbi pogrešili? U Kosovskoj Mitrovici su povodom 17.januara osvanuli plakati na kojima je pisalo “deset godina okupacije Kosova i Metohije“, međutim, Beogradu i ostalim srpskim gradovima, a naročito Kosovcima, Srbima sa KiM, ostali smo dužni; Trebalo je organizovati jedan miran protest u Beogradu i ostalim srpskim gradovima na kom bi se pojavili svi, bez obzira na to kojoj stranci pripadaju, koji veruju da je Kosmet deo Srbije. Trebalo je da tog 17.februara svima dati na znanje da srpski narod ne priznaje samoproglašeno Kosovo. Trebalo je tog 17.februara zapaliti sveće za sve one momke koji su svoju mladost ostavili na Košarama, za sve one Srbe iz Goraždevca, Gračanice, Staro Grackog i ostalih mesta na Kosmetu koji su zaspali, nadajući se da će Srbi jednog dana živeti njihov san, san o slobodi.

Da Vas podsetimo:  Sabornost u Srpskoj, sabornost oko Srpske

Mina Ćurčić

vidovdan.org

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime