Kosovo je izdala opozicija

0
989

Da li će državna i medijska mašinerija pod kontrolom kartela braće Vučić uspeti da ubedi javnost da su opozicija, strane agenture, aktivisti nevladinih organizacija i pojedini crkveni velikodostojnici krivi i odgovorni za „izdaju Kosova”? Koje je izgubljeno zbog antisrpske politike režima Milošević-Marković, u kojoj je učestvovao i sam aktuelni predsednik Srbije

Dilatacija naprednjačkog kosmosa ušla je početkom ovog meseca u turbo fazu, uporedo sa približavanjem suočavanja sa konačnom istinom o statusu najskuplje srpske reči, kolevke srpstva, i kako ono beše o ostacima zaklanog naroda (ili se to odnosilo na scenario „Beograd se brani u Kninu”?) Tek, vlasnik Srbije je potpuno pogubio margine suvislosti izjava kojima svakodnevno i u sve jačim dozama sluđuje ionako anesteziranu i stondiranu srpsku javnost: s jedne strane, odavno je shvatio da može da kaže ili uradi bukvalno bilo šta bez bukvalno bilo kakve (pravne i/ili političke) sankcije, ali u novim izdanjima tih mučnih i egotripičnih obraćanja pučanstvu tzv. predsednik je otišao nekoliko koraka dalje (zato se i naprednjački univerzum širi i rasteže): u sudaru sa realnim stanjem na terenu, raspoloženjem lokalnog stanovništva i međunarodne zajednice, bajke iz kosovske starine o očuvanju južne pokrajine unutar granica Srbije zvuče toliko fantastično i nerealno, da im uverljivost ne može osnažiti nikakva verbalna akrobatika i mentalna gimnastika. Taj samodopadljivi čovek zato pokušava da opravda definitivan, očigledan, bolan i neminovan gubitak 15 odsto teritorije gomilom ispraznih rečenica koje u sebi nose bezbroj nelogičnih teza i protivrečnih stavova (dokaz: bilo koji javni nastup dotičnog u poslednjih 20 dana). Da bi perverzija bila kompletna, on pokušava da svoje aktivnosti predstavi kao osmišljenu odbranu Kosova od nasrtaja Srbiji neblagonaklonih centara svetske moći, uz naznake da će ta njegova nastojanja ostati samo pokušaji… Drugim rečima: snagu autosugestivne mantre „Kosovo je Srbija” i Preambulu Ustava učinila je ništavnom jedna jedina rečenica kancelarke Merkel…

Biće zato zanimljivo videti da li će najnovije mešanje ulja i vode u glavama građana Srbije uspeti da od zdravog razuma napravi emulziju: stvar je zanimljiva ne samo na političkom, politikološkom i bezbednosnom planu, nego i na polju masovne psihologije, kao i na terenu medijske manipulacije: da li će, dakle, državna i medijska mašinerija pod kontrolom kartela braće Vučić uspeti da ubedi Srbe i ostale građane Srbije da su opozicija, strane agenture, aktivisti nevladinih organizacija i pojedini crkveni velikodostojnici krivi i odgovorni za izdaju Kosova; za ono za šta je, zapravo, kriva i odgovorna katastrofalna politika zločinačkog režima Milošević-Marković, koji je prvo zavadio Srbiju sa ostatkom bivše Jugoslavije, a onda i sa ostatkom sveta, zbog čega smo doživeli sankcije, bombardovanje i bezbroj drugih nesreća. U toj otvoreno antisrpskoj politici učestvovao je, ne zaboravimo, i sam aktuelni predsednik Srbije – doduše u drugom ešalonu, kao gensek SRS-a i ministar za informisanje u Vladi Mirka Marjanovića. Kosovo je za Srbiju bilo izgubljeno još tada, 1999. godine, nakon Kumanovskog sporazuma, kada je izgubila faktički, a zadržala papirni suverenitet nad ovom oblašću, a sve što je usledilo bili su tek sastavni elementi procesa pravljenja nove države na brdovitom Balkanu, pojavni oblici, validacija tog eksperimenta velikih zapadnih sila. Usudom sudbine – ili voljom briselskih birokrata? – nezahvalnu ulogu krunskog egzekutora priznanja novonastalog stanja pripala je sada, dvadesetak godina kasnije, jednom od aktera samouništenja Srbije u devedesetim, u čemu možda ima i neke istorijske pravde.

Da Vas podsetimo:  Da li će Srbija zbog Banjske ostati bez evropskih fondova?

Aktuelna letnja masovna praonica mozga, dakle, ima za cilj da pacifizuje unutrašnje snage koje se neće pomiriti sa konačnim priznanjem kosovske realnosti, i čije bi nezadovoljstvo moglo da destabilizuje pozicije vladajuće kaste, a ne Srbiju kao državu i zajednicu, čime režim konstantno plaši lakoverni narod. Pitanje je, dakle, da li će struktura koju je kartel braće Vučić uspostavio uspeti da opstane pod pritiskom nacionalističke desnice, onih Pravih Srba koji su kosovski mit i cara Lazara posisali sa majčinim mlekom. Izgleda da su svi termini za okončanje ovog procesa probijeni, pravno obavezujući dokument o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine je više nego izgledan, žaba se mora skuvati na brzaka, pa se temperatura vode naglo povećava pojačanom retorikom: kada ste čuli ijednog zvaničnika Srbije da priča o celovitom i nezavisnom Kosovu? Priče o kompromisu su nekako potisnute u drugi plan, a izjašnjavanje naroda na referendumu ostaje kao otvorena opcija za iskupljenje i za relativizaciju na domaćem terenu, očigledno davno datih obećanja kojima sada stižu (već odlagani) rokovi za ispunjenje…

Ako najnovije skretanje pažnje sa realno odgovornih za ovakav ishod kosovske epopeje bude uspelo, ako srdžba svetine zaista bude preusmerena na nedužan kvartet Janković-Jeremić-Đilas-Obradović, na šiptarske lobiste Natašu Kandić i Sonju Biserko, na igumana manastira Visoki Dečani Savu Janjića, na Radu Trajković, eto nama bar još tri i po godine svakodnevnog mesečarenja sa vanrednih konferencija za novinare a preko malih ekrana, što je najmanje loše od svega, može čak da bude i zabavno; ali eto nama još tri i po godine temeljnog uništavanja društva. Ne bude li Vladar u tom mađijanju uspeo, bude li pritisak iznutra prejak, predsednika i svitu, kamarilu i kliku čeka sajgonski scenario. Nepoznanica ostaje za koga će biti mesta u avionu, koliko novca na egzotičnim ostrvima putnici imaju i gde će se letelica prizemiti? Kod prijatelja Lukašenka, kod daidže Erdogana ili kod baćuške Vladimira Vladimiroviča? Da li su već pospremljene vile u susedstvu prebivališta drugarice Marković, u moskovskoj Aveniji srpskih tragedija?

Da Vas podsetimo:  Nova nameštaljka u Banjskoj u britanskom scenariju s šiptarskim glumcima i srpskim realizatorima

Ovakve sveobuhvatne političko-policijsko-psihološko-medijske akcije nakon kojih će morati da budu objavljeni ažurirani geografski atlasi, neizbežno prate zavetna pisma i telegrami podrške. Među prvima su se zakletvom da sa njegovog puta skrenuti neće oglasili predsednici deset kosovskih opština u kojima Srbi čine većinu stanovništva. Oni su se, uz pregršt zaklinjanja na vernost i poziva da se predsedniku bezrezervno veruje, obratili javnosti porukom u kojoj, zapravo, prete liderima opozicije: „A ako do rešenja ne dođe zbog štetočinskog delovanja gore pomenutih, mi ćemo biti prinuđeni da ih potražimo u njihovim kućama i vilama i da ih upitamo zašto su to uradili srpskom narodu”. Pa šta je sad ovo, antibirokratska revolucija, personalizovana verzija? Hoće li se i ovoga puta organizovano spontano desiti narod, hoće li se podbunjen nekim novim živkovićima, jovićima i šolevićima, ovoga puta okupljati, umesto ispred novosadske Banovine i na Ušću, ispred privatnih objekata građana Srbije? Pa zar Udbini master-majndovi stvarno ne mogu da smisle nešto originalnije, trideset godina kasnije?

U tim izlivima napadnog i infantilnog ulizištva, nisu želeli da zaostanu ni južnobanatski naprednjaci, pa su se među prvima preporučili glavešini, još pre predsednika Republike Srpske, pre nego što je Glišić ukorio funkcionere i članstvo i pozvao ih da budu aktivniji u klicanju s ljubavlju rezidentu muzeja na Andrićevom vencu. Bratija se skupila 14. avgusta u Vodnoj upravi da bi se na vanrednoj konferenciji za medije obratili puku:

Formacija izgleda ovako: dvojica botova u trećem planu, u drugom Mikin Sestrić (po govoru tela nije izgledalo da mu je baš bilo prijatno) i dr Ovuka (stojao je postojano kano klisurina, zagledan u prazno, bez daha, kao da igra kamene face), odmah iza govornika. Pančevački poverenik SNS-a Sušec je kao i uvek rekao ništa, tj. kao i uvek je izgovarao besmislice i kvalifikacije, etiketirao opoziciju kao politički šljam, dok su ga zdesna pratili gradonačelnik Pavlov, smrknut i zabrinut kao i uvek, Simeunović i Radulović, a sleva desetak aktivistkinja, kojima je ionako namenjena uloga ćutećeg bataljona, predvođene menadžerkom Vitman. Dan kasnije istim povodom se javila i poverenica SNS-a za Vršac Dragana Mitrović, pa dobro, ipak je naš drug Branko jedan od najboljih regionalnih koordinatora SNS-a u Srbiji…

Da Vas podsetimo:  Ima li kraja nasilju nad ženama?

naš narod na Kosovu, napaćeni i obespravljeni Srbi? Pa koga za njih briga, oni služe samo da bi se njima manipulisalo; i tako poslednjih 30 godina…

Nenad Živković
www.pancevo.city

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime