Prošlo je trideset godina otkako je 19. decembra 1991. osnovana Republika Srpska Krajina i usvojen njen ustav.
Krajina je nestala četiri godine kasnije u etničkom čišćenju hrvatske vojske tokom operacija „Bljesak“ i „Oluja“. Danas je Krajina ideja koja je ispunila istorijsku misiju, jer se 1991. nije ponovila 1941.
Republika Srpska Krajina nastala je ujedinjenjem nekoliko Srpskih autonomnih oblasti (SAO), koje su na teritoriji Hrvatske osnivali Srbi koji su, nakon dolaska na vlast Hrvatske demokratske zajednice i usvajanja novog hrvatskog ustava, od državotvornog naroda postali nacionalna manjina.
Ideja Krajine – odbrana slobode na globalnom nivou
Od srednjeg vijeka do današnjih dana, Krajina je imala samo jedan zadatak – odbranu hrišćanske civilizacije, odbrana prava na život i slobodu, navodi član kreativnog tima udruženja „Slobodna Krajina“ Miodrag Munikravić.
– Krajina je od 1991. do 1995. nanela prvi poraz evroatlantizmu u istorijskim momentima kada je on bio najjači, a Srbija i Rusija najslabije. Na taj način, Krajina je za pet godina odložila napad NATO-a na Srbiju i Rusiju, koji ugrožava hrišćanstvo, isto kao i neoosmanizam – kaže on.
Krajina je tako, u tih pet godina ispunila svoju istorijsku misiju.
To što je Krajina 1995. nestala u plamenu, prema riječima sagovornika „Sputnjika“, bolje je, jer je postala ideja, a nije puki državni provizorijum.
– Krajina će, kao i nekada, nastati iz pepela, iznenada, uz pomoć Božje promisli. Krajina je periodično nastajala i nestajala, pojavljivala se iznenada. Pojavila se, recimo u velikom ratu protiv Napoleona, sa petnaest ključnih generala, Krajišnika. Krajina periodično nastaje tamo gdje je potrebno i uvijek ima samo jednu jedinu ulogu, a to je odbrana krsta – objašnjava sagovornik „Sputnjika“.
Munikravić je, kako kaže, ubijeđen da će se Krajina ponovo pojaviti, ali ovaj put kao „globalna Krajina“, s obzirom da živimo u globalnom svijetu u kome će se voditi borba za pravo na život i slobodu.
Krajina živi dok ima Krajišnika
Sveti Nikola 1991. je dan kada su se tri autonomne oblasti koje su proglasili Srbi iz Hrvatske (SAO Krajina, SAO Zapadna Slavonija i SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem) ujedinile i proglasile nezavisnost i suverenost.
Ujedinjenje ove tri oblasti bilo je tek epizoda u građanskom ratu koji je na prostoru bivše Jugoslavije počeo otcjepljenjem Slovenije, a razbuktao se pobjedom hrvatskih nacionalista na izborima održanim u aprilu i maju 1990, čime je otvoren put za sprovođenje antisrpske kampanje u Hrvatskoj čiji je cilj bio minimiziranje uloge srpskog naroda u Hrvatskoj.
Neuvažavanje amandmana predstavnika srpskog naroda na nacrt novog hrvatskog ustava, vodilo je ka stvaranju Zajednice opština Severne Dalmacije i Like juna 1990, zatim do usvajanja Deklaracije o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u Srbu 25. jula i odluke o raspisivanju referenduma o kulturnoj autonomiji Srba u Hrvatskoj, koji je održan od 19. avgusta do 2. septembra.
Hrvatske vlasti pokušavaju da spriječe referendum, a Srbi postavljaju barikade. U hrvatskoj javnosti ovaj događaj pejorativno je nazvan „balvan revolucijom“.
Za to vrijeme, hrvatski političari daju izjave koje sve više podsjećaju na izjave ustaških funkcionera – predsjednik republike Franjo Tuđman govori kako je NDH bila izraz hrvatskog hiljadugodišnjeg sna o nezavisnoj državi, a premijer Stipe Mesić da Srbi sa sobom iz Hrvatske mogu da ponesu samo onoliko zemlje koliko su na opancima donijeli sa sobom.
Nižu se sukobi – „krvavi Uskrs“ na Plitvicama, sukob u Borovu selu, zadarska „kristalna noć“, ubistva Srba u Vukovaru, Zagrebu, Gospiću…
Sukob između Srba iz Krajine i hrvatskih paravojnih i policijskih snaga pokušala je prvo da spriječi jedina preostala jugoslovenska institucija – Jugoslovenska narodna armija, a kada joj to nije pošlo za rukom, umiješale su se Ujedinjene nacije.
Međutim, hrvatske vlasti su iz godine u godinu stalno napadale Krajinu želeći da sukob riješe silom, što se na kraju i dogodilo u operacijama „Bljesak“ i „Oluja“ 1995, kada je većina Srba etnički očišćena iz Hrvatske.
Do pandemije, Krajišnici koji žive u Srbiji i Republici Srpskoj redovno su se okupljali kako bi obilježili Svetog Nikolu i dan proglašenja svoje države.
U Novom Sadu, Beogradu i Banjaluci, održavane su manifestacije, parastosi poginulima i stradalima sa porukom da Krajina živi dok god žive Krajišnici.
Piše: Nikola Joksimović (RS.Sputniknews.com)
