Kralj Aleksandar i vaspostavljanje Srpske Patrijaršije 1920. godine

0
429

Verovatno ga drugi neće pomenuti, pa je onda logično da ja budem mimo sveta.

Kralj Aleksandar I Karađorđević i arhijereji obnovljene SPC 1920. godine

Kralj Aleksandar je štitio pojedine veroispovesti i na međunarodnom planu: Ruskoj crkvi u izgnanstvu pružio je sve pogodnosti u svojoj zemlji; zahvaljujući zauzimanju jugoslovenske delegacije na Lozanskoj mirovnoj konferenciji, patrijarh carigradski nije izgubio svoj presto u Istanbulu; štitio je i interese Jerusalimske patrijaršije u Palestini, kao i interese slovenskih kaluđera na Svetoj Gori.

Srpska pravoslavna crkva u vreme vladavine kralja Aleksandra doživela je velike promene i svoj puni razvoj. Posle postizanja sporazuma sa Vaseljenskom patrijaršijom, regent Aleksandar je, potvrdivši jednodušnu odluku svih srpskih pravoslavnih arhijereja, na osnovu Ukaza od 17. juna 1920. ozakonio ujedinjenje Srpske pravoslavne crkve: „Mi danas potvrđujemo odluku Sv. Arhijerejskog Sabora Pravoslavne crkve… i proglašujemo vaspostavljanje Srpske Patrijaršije, izvršujući tako i drugi deo Dušanovog zaveta”. Izbori za prvog srpskog patrijarha održani su 12. novembra 1920. Među tri predložena kandidata, najviše glasova je dobio mitropolit Srbije Dimitrije. Sutradan, 13. novembra, u Sabornoj crkvi, uz prisustvo svih arhijereja, članova vlade i regenta Aleksandra, uz zvona i topovske plotune, svečano je ustoličen, po propisanom ceremonijalu, prvi patrijarh Srpske pravoslavne crkve, Dimitrije.

Čestitke novoizabranom patrijarhu Dimitriju od strane kralja Aleksandra

Povezivanjem sa Pećkom patrijaršijom, najbolje se mogla iskazati njena samobitnost i istorijski kontinuitet, tako da je patrijarh svečano ustoličen i u Pećkoj patrijaršiji 28. avgusta 1924. godine. Prilikom ustoličenja patrijarha Dimitrija u Peći najvažnije mesto imala je povelja kralja Aleksandra, istorijski dokument, u kome se izražava poštovanje prema staroj srpskoj crkvi i njihovim prvosveštenicima iz loze Nemanjića i zahvalnost Srpskoj pravoslavnoj crkvi za njihova dela, kojima je očuvana narodna svest i narodno ime za vreme dugog i teškog robovanja.

Posle smrti patrijarha Dimitrija, za novog patrijarha izabran je 1930. godine Varnava, do tada episkop veleško-debarski i mitropolit skopski. Za razliku od svog prethodnika, već ostarelog Dimitrija, patrijarh Varnava se pokazao kao vrlo dinamična ličnost. Patrijarh Varnava je uživao ugled u narodu i veliko poštovanje kralja Aleksandra, koji ga je često primao u Dvoru.

Da Vas podsetimo:  Ispovest italijanskog generala: Pomagali smo teroristima na Košarama, kad smo čuli grmljavinu srpskih tenkova, mislili smo da će nas preko Albanije saterati u more!

FB Dušan Babac

https://hronograf.net/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime