Kritika Vučićeve NATO-agende

„Histerična kampanja“ i „podela Srbije“?!

0
907

bridval-vucicObjavljujući na RTS-u da će izbori biti 24. aprila, Aleksandar Vučić „je istakao da će to biti referendum – hoće li Srbija 2020. da bude moderna evropska zemlja, ili će da se vrati u prošlost“[1].

U kakvu to prošlost Srbija može da se vrati, Premijer je objasnio kada je optužio „velike rodoljube koji bi da bace Srbiju u prošlost i koji danas sole pamet”. A upravo su oni, po njegovoj tvrdnji, sa NATO-om „potpisali sporazum 2006. godine“, koji su sada naprednjaci, eto, „samo ratifikovali“.

Time je i Vučić ponovio neistinu režimske propagande da je današnja suverenistička opozicija, 2006. godine, potpisala nekakav sporazum sa NATO-om[2]. Međutim, reč je o bilateralnom sporazumu Srbije i SAD kojim je omogućena saradnja sa „Nacionalnom gardom“ države Ohajo, a potpisao ga je Boris Tadić.[3] Taj sporazum u skupštini je ratifikovan tek 2009. godine, pošto je Tadićev DS, posle izbora 2008. godine, obrazovao vladu sa SPS-om.

Ovaj ugovor svakako je rđav i nepotreban, ali je po svojim dometima i dugoročnim posledicama štetan znatno manje od tri sporazuma sa NATO-om koja su potpisana ili ratifikovana upravo tokom Vučićeve vlasti: SOFA sporazum (potpisan januara 2014, ratifikovan u julu 2015), koji je ocenjen kao „kruna NATO okupacije ostatka Srbije i njeno svojevrsno neformalno učlanjenje u Alijansu“[4], zatim IPAP sporazum (potpisan decembra 2014, stupio na snagu marta 2015), kao i sporazum sa NSPO (potpisan septembra 2015, ratifikovan februara 2016).

Čak i da su sporazum iz 2006. godine parafirali lično Koštunica ili Sanda Rašković Ivić, neobična je logika po kojoj DSS ne može i ne sme da promeni mišljenje, jer je to „nekonzistentno“ i „licemerno“, ali zato Aleksandar Vučić, kao šampion konvertitstva, to uvek može, a da to niko ne sme da pominje, kako se slučajno ne bismo „vraćali u prošlost“.

Da Vas podsetimo:  Genocid i sramne pretnje direktora Muzeja žrtava genocida

Uopšte, kakvo je to „vraćanje u prošlost“ ako se kritikuju NSPO, SOFA ili IPAP, tačnije, zaobilazno uvlačenje Srbije u NATO? Ili ako se kritikuje namera da srpska vojna baza „Jug“ postane Centar za obuku NATO programa Partnerstva za mir, što će reći „klasična vojna baza Severnoatlantske alijanse“?[5] Ili ako se kritikuje odluka da se tek „posle izbora“ vlada izjasni o Sporazumu o Rusko-srpskom humanitarnom centru u Nišu?[6]

Osvetljavanje i osporavanje Vučićeve NATO-agende, koja je svakome postala jasna nakon prošlomesečne polutajne ratifikacije NSPO[7], njegovi propagandisti nazvali su „medijskom histerijom“[8]. U pomenutom intervjuu na RTS-u sada je i premijer zavapio kako je, posle ratifikacije NSPO, „krenula histerična kampanja koja treba Srbiju da podeli, kojoj ću da se suprotstavim“. Jer, po njemu, „Srbija mora da bude ujedinjena“[9].

Znači, kritika Vučićeve NATO-agende ne samo da je povratak u prošlost već je još i „podela Srbije“?! Četiri petine građana Srbije odbija NATO[10], ali kada Vučić zaobilaznim putem, naspram volji ogromne većine, Srbiju gura u tu militarističku strukturu, a javnost se buni, onda je to za Vučića „podela Srbije“? Aman!

Kako je već dobro uočeno, „najuspešniji mehanizmi Vučićeve vlasti su strah i drama: neprekidno podgrevanje nesigurnosti pred nečim velikim i dramatičnim što samo što se nije desilo. U poređenju s tom pretećom senkom, svako konkretno pitanje našeg privatnog ili društvenog života biva nedovoljno važno, i o tome je gotovo nepristojno govoriti“[11].

Tako, ako se pitate o tri zakamuflirana sporazuma s NATO-om, vi se „vraćate u prošlost“ i „delite Srbiju“. Ako se pitate o svrsishodnosti dalje integracije Srbije u EU – u kojoj je čak i Češka tretirana kao polukolonija[12], dok je Srbima namenjen tek status urođenika koji se kupuju za češalj i ogledalce – time, zapravo, hoćete da ubijete sopstvenu zemlju jer bi, po Vučićevom sudu, „žrtvovanje evropskog puta Srbije bila katastrofa za srpsku ekonomiju (…) pošto se najviše izvozi u zemlje EU, a iz njih dolazi najviše investitora“[13], i zato „nema alternative budućnosti zapadnog Balkana u EU“[14].

Da Vas podsetimo:  Kome smeta „Veseli se srpski rode“, a naročito „do slobode“? Njihova Brozova Jugoslavija više NE POSTOJI

Zaista, neko, izgleda, hoće da bude ne samo šampion konvertitstva, već i prvak u manipulisanju i licemerju. Zar je moguće da neko misli da to javnost ne primećuje – čak i ukoliko disciplinovana vojska SNS propagandista, botova i zaplašenih birača donese još jedan mandat Kancelaru?

Slobodan Antonić

FSK

_____________

[1] Izbori 24. aprila

[2] „Sa druge strane, analitičar Branko Radun smatra da je nekorektno da DSS, koja je u periodu pre 2004. čak bio pronatovski orijentisan, danas bude ljuti protivnik sporazuma sa Alijansom, jer je upravo u vreme mandata Koštunice potpisan sporazum o tranzitnim aranžmanima snaga NATO“ (Koštunica izašao iz ilegale: Tek ću da govorim o sporazumu moje vlade sa NATO!).

[3] Program državnog partnerstva Srbije i Ohaja

[4] Ultimatum iz Rambujea je zaživeo u Vučićevoj Srbiji

[5] NATO i vlast Srbije – neopevani prevaranti

[6] „O ruskom centru u Nišu odlučivaće sledeća vlada“

[7] RTS i režim

[8] Ples sa đavolom

[9] Izbori 24. aprila

[10] „Ludi od sreće“ ili još jedna (o)tužna jesen

[11] Nije o izborima. A jeste.

[12] „Istraživanje sprovedeno u Češkoj tako je pokazalo kako je od svih uzetih uzoraka prehrambenih proizvoda njih čak 35 odsto bilo drugačije, goreg kvaliteta nego u zemljama starim članicama EU“ (DOKAZANA PREVARA: Kvalitet hrane se razlikuje od toga da li je namenjena za zemlje „stare“ ili „nove“ EU!).

[13] Vučić: Izbori najverovatnije 24. aprila!

[14] Kontinuirana podrška EU Srbiji u suočavanju sa izbegličkom krizom

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime