Krivotvorenje (istine), lepša reč za laž

2
1726

biserkU časopisu „Koreni“ imali smo pre više godina rubriku „Hoću da znam zašto…“. Namera je bila da u toj rubrici, sa istim pravom na prostor, i čitaoci i urednik Korena iznose u autorskim tekstovima svoja (suprotna) mišljenja i konstruktivnu kritiku o svemu što je za maticu i rasejanje štetno i neprihvatljivo. Nekoliko meseci kasnije, na B92 krenula je emisija „Hoću da znam“, a na www.koreni.rs pomenuta rubrika je ukinuta, jer se stvarao utisak da je redosled bio obrnut. Da je B92 prvo imao pomenutu emisiju a mi „ukrali“ ime i dodali mu reč „zašto“, što je pogrešno. Ova informacija i pojašnjenje nije tvrdnja da je novinarki B92 bio poznat naslov naše rubrike i da je svesno (sa neosporivim pravom) uklonila „našu“ reč „zašto“ i time iskristalisala budući naziv njene emisije.

Zapravo, to nije toliko bitno, koliko je primetno da je namera moćnog Golijata (B92), suprotna od namere koju je imao mali David (Koreni). Rubrika u Korenima „Hoću da znam zašto“, bila je otvorena za objavljivanje brojnih ličnih ubeđenja i ukazivanja na ono što bi moglo biti pogrešno i destruktivno. Suprotno tome deo moćnih medija u matici, u ovom sučaju B92 i autorka pomenute emisije, retko dozvoljavaju da se čuju mišljenja koja su izvan okvira njihovih smernica i namere koliko će „istinito“ da informišu javnost o važnim dešavanjima u državi i sa državom.

Jednom broju gostiju, koje često pozivaju u emisije, pojedini voditelji godinama dozvoljavaju njihova ponavljana i isključiva optuživanja samo Srbije za građanski rat i sva tragična dešavanja devedesetih godina u bivšoj Jugoslaviji. Isto je i po pitanju Kosova i neosnovanih tvrdnji u iznošenju broja o hiljadama, pa i stotinama hiljada mrtvih ili živih ljudi. Nije tragikomično, već je ozbiljno tragično, da se ćuteći (a ćutanje je znak odobravanja) dozvoljavaju osmišljene tirade, koje su uvek negativne u odnosu na Srbe i Srbiju. Dok se dozvoljavaju takvi monolozi, čak i kada nisu u simbiozi sa temom aktuelne emisije, gosti sa suprotnim mišljenjem se prekidaju u pola rečenice. Dešava se retko, ne da voditelj prekida gosta u pola rečenice, već da su pozvali drugog gosta koji ima suprotno mišljenje. Uglavnom su im oba gosta na „istoj liniji“, pa je nejasno šta će to gledaoci, koji hoće da budu svestrano informisni, moći više da saznaju slušajući dva istomišljenika? Očigledan primer i potvrda pomenutom razmišljanju je i emisija „Hoću da znam“, emitovana 07. marta 2013. godine, a gošće su bile istoričarka Branka Prpa i Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava. Portal www.koreni.rs prenosi deo rečenog tog martovskog jutra, a čitaoci će doneti svoj zaključak i sud da li je kritičan osvrt na emisiju opravdan ili ne, kao i o svemu u njoj rečeno.

Nataša Odalović, je najavila emisiju rekavši da će „neki radni naslov ove emisije biti „Deset godina posle“, da li smo u predvorju apsolutizma ili u demokratskom raju? Ali ja bih pre evo, nego što krenemo da odgovorimo možda i direktno na to pitanje, citirala jednu od mojih gošći, a to je gospođa Branka Prpa, koja je nedavno izjavila jednu rečenicu, koja je čini mi se, a vi ćete sad reći da li sam u pravu, oslikava zapravo ukratko to o čemu mi danas govorimo. A to je rečenica: „Kada god treba da dokazujemo očigledno, znači da se nalazimo u totalitarnom sistemu“. Volela bih da obe prokomentarišete tu rečenicu…

Branka Prpa: Pa to je zapravo ono sa čim se neprestano suočavamo, i ne samo u proteklih deset godina, nego čini mi se u proteklih 25 godina (gleda u Biserko i smeje se dok govori). Dakle, dug je period takvog jednog obitavanja u virtuelnoj stvarnosti, gde ti zdrava pamet kaže da ono što vidiš je, to što jeste. A onda te uveravaju, pre svega, s pozicije političara da to što vidiš nije ono što jeste. Dakle, ta vrsta nadgornjavanja koja se nama dešava na individualnom i na društvenom planu na nivou celokupne slike društva, i politike, i države jeste jedno od najstrašnijih iskustava poslednjih decenija koje smo mi proživeli…

Da Vas podsetimo:  Voljena Srbija… Zagađena mržnjom i lažima…

Nataša Odalović: I kad bismo to konkretizovali Branka, kada bismo sad to rekli konkretno, šta… šta je to očigledno što mi dokazujemo, što… i čime zapravo dokazujemo po toj definiciji, da živimo u totalitarno sistemu?

Branka Prpa: Pa… ne znam kako da kažem, možemo da krenemo redom, od prve famozne i neverovatne rečenice Borislava Jovića, dok se u Vukovaru dešava sve što se dešava, on kaže: Koji rat? Dakle, nema rata. (smeje se) Pa zatim, sve ono što smo prošli kao ratnu propagandu… Pa zatim ubistva ljudi koja nisu ni razrešena ni procesuirana, a svi znamo ko ih je izvršio, zapravo. Pa do načina…

Sonja Biserko: I ko ih je naredio.

Branka Prpa: … Apsolutno… Sve u stilu one bajke „Carevo novo odelo“, je li, samo nema tog deteta koje će da uzvikne: Car je go!

Sonja Biserko: Svi mi koji smo živeli ovih godina znamo šta se dešavalo, znamo kako su ti kamioni, ti ljudi išli na Vukovar, kako je Žepa, Srebrenica, Goražde, kako je sve to izgledalo, pogotovo kad je general Perišić bio tamo početkom 92. imali smo direktne informacije o tome. Znači, mi sad… javnost učestvuje u tome i on daje nekakve intervjue da je on tamo branio srpski narod, uvek u ime nekog srpskog naroda, koji je zapravo ovde stalno taoc nekakvih kriminalizovanih ličnosti i politika. I stalno u ime tog naroda koji s tim nema veze. Tako da, ustvari, ta današnja stvarnost je, kako da kažem, podložna užasnoj i njena interpretacija revizija za to mi nemamo da kažem, odvažne lidere, političke, intelektualce, uopšte društvo, koje bi bilo sposobno da se nosi sa tom istinom.

Nataša Odalović: I sad ono što je, opet stalno smo na tom terenu očiglednosti, jer je to meni jedna od najsažetijih možda definicija, toga zapravo u čemu se mi nalazimo. To da, dakle, neprestano dokazujemo očigledno, i da što se više trudimo da dokazujemo i što smo više u pravu izgleda da, u medijima, u raznim analizama analitičara koji su do juče govorili jedno sada drugo, ispada da nismo u pravu mi koji dokazujemo očigledno. I sad, ta rečenica: Srbija nije bila u ratu, nekada je recimo, čitavom civilnom sektoru, ne znam Beogradskom krugu, nezavisnim intelektualcima, onima koji su bili protiv rata, ta rečenica je bila dokaz za to, dokazivanje očiglednog. I bila je smešna. I kad kažete, ma da, Srbija nije u ratu, to je bila fora…

Sonja Biserko: A ima 700 hiljada veterana. To je vrlo važan podatak… Činjenica da ima 700 hiljada ratnih veterana, je užasan podatak koji niko ne stavlja u taj kontekst. Gde su bili ti veterani? Gde su ratovali 700 hiljada ljudi? I koji nemaju nikakva prava…

Da Vas podsetimo:  Republika Srpska ne sme da poklekne

Hteo bih da znam, a predpostavljam i većina vas koji čitate ove redove, sa kojim ciljem su u emisiji gospođe Odalović istovremeno bile dve dame, koje imaju identične stavove o krivici za građanski rat i zločinima na prostoru bivše Jugoslavije? Nataša ih je i ranije pozivala u njenu emisiju, gde su nesmetano papagajisale isto i napamet naučeno, a izgleda da jedino gospođa Odalović ne pamti poznate priče tri dama… izvinjavam se. Ovog jutra su bile gošće samo dve, Biserko i Prpa, a u takvim i sličnim pričama je skoro uvek prisutna i gospođa Kandić. Tog jutra ulogu Nataše Kandić preuzela je Nataša Odalović i dala još jedan, njen glas, tvrdnji „da u Srbiji ima 700.000 ratnih veterana“. Dodala je i neinteligentno, kao da su u Srbiji samo intelektualci bili protiv rata!? Dosta je narodu tih intelektualaca od kojih nema ni papir da se obriše gde treba. Ali, postoje i drugi papiri u kojima se navode brojke koje su daleko manje od onih o kojima na B92 govore Odalović, Biserko, Prpa… Samo tri meseca ranije, 14. decembar 2012. list „Večernje novosti“, objavljuje tekst u kome o ratnim veteranima piše, citat:

„Prema istraživanjima sa Vojnomedicinske akademije oko 10 odsto ratnih veterana od oko 400.000 vojnika koji su učestvovali na ratištima u Bosni, Hrvatskoj, Kosovu, ili za vreme NATO agresije na Srbiju, pati od posttraumatskog poremećaja“.

Dakle brojka od 400.000 nije za tri ili trideset, nego je za 300.000 manja od 700.000 i odnosi se na veterane koji su ratovali u Bosni, u Hrvatskoj, na Kosovu i za vreme NATO agresije na Srbiju. Da li sabiranja i oduzimanja mogu toliko da se razlikuju? Ili je samo ovim damama poznato da je Srbija, od decembra prošle godine pa do početka marta ove 2013. opet negde ratovala i u tom periodu od tri meseca, dobila još 300.000 veterana?

Gospođi Biserko nije palo napamet da kaže da u Srbiji ima „više stotina hiljada veterana, naprimer: „između od 300 do 700 hiljada…“. Ne. Takva ograđivanja su neprihvatljiva, pa i kada navodi brojke (i nepotvrđene) zločina počinjenih sa srpske strane. Za to, za nju,  postoji samo jedan broj – najveći. Inače ova direktorka „ljudskh prava“ vrlo retko govori o zločinima koje su bosanski muslimani, hrvati ili šiptari počinili nad srbima. A, kada retko pomene i dokazana ubistva i silovanja srpskih civila, i tada se svojski trudi da izbegne da navede broj srpskih stradalnika. Očigledno da dame, koje se tako prisno uz osmehe ispričaše u emisiji, ne osećaju obavezu da iznesu dokaze za rečeno? Na prvom mestu od gospođe Biserko treba tražiti dokaz za njen „važan i užasan podatak“, da je u Srbiji 700 000 veterana i da dokumentuje gde su ratovali tih 700 000 državljana Srbije? Ljudima koji zavise samo od svog ličnog intelekta, ovo je dovoljno i njima ne treba da se „dokazuje očigledno“, kako reče Prpa? A očigledno je da je Srbija okovana svakakvim i mnogim sistemima a jedan od njih, destruktivan, nemoralan i selektivan je sprega političara i medija, po kojima građani ne treba da su ni svestrano ni istinito informisani. Da nije tako, na Tv kanalima ne bi gledali i slušali mnoge gole carice koje ne mogu ni da primete dečka (a ima ih na stotine hiljada) koji će im viknuti da su gole. Ja nisam dečko, ali prijatelji mi često zameraju da sam detinjast za moje godine, pa to uzimam kao legitimitet da viknem, a ono što vičem u mnogome i da dokažem:

Da Vas podsetimo:  STRAHOLOGIJA GENOCIDAŠA

Goli ste, odavno ste goli, carevi i carice! Godinama se niste obazirali na promene temperatura u Srbiji, pa je čudno da dok su sa svih strana svakakvi vetrovi duvali našom zemljom, vi niste dobili ni kijavicu? U delovima današnje Srbije i bivše Jugoslavije neki su i dalje zabrinuti da vas ne uhvati jeftika, (stara reč za tuberkulozu) i odete na lečenje u neki sanatorijum? Šta bi vaši fanovi bez vas? Da vi, vaša demokratska i intelektualna visočanstva, zaista brinete o Srbiji, bilo bi za očekivanje da ste se bar nekad malo usporili i odmorili. Da ste se sami izolovali i time umanjili rizik zaraze naroda… Ali jok, bre. Carica Biserko neumorno odoleva svim promenama i vetrovima. I pored toga što to nije bila tema emisije, crni biserčić ima i danas kuraži i obraza da, ko švaba trala-la, opet peva iste pesme. Slušajući ih, sve tri, shvatim sam da mi je obaveza da portalu www.koreni.rs vratim uklonjenu rubriku. Ona se možda neće zvati kao nekada: „Hoću da znam zašto..“, ali neophodno je da nas je što više onih koji znamo više o svemu, o čemu nas političari i neki mediji svakodnevno lažu. Vođeni izrekom „zrno po zrno pogača, kamen po kamen pogača“, na svim korektnim portalima treba da budemo otvoreni i spremni za ozbiljnu borbu za istinu. Da li će se ta rubrika na www.koreni.rs zvati „Pitanja bez odgovora“, „Između redova…“, „Krivotvorenje istine“, ili odlučite vi, čitaoci. Molim vas da u komentarima na tekst napišete, ili pošaljete na mail adresu koreni@telia.com, vaš predlog za ime rubrike koja će biti od koristi svima nama.     

Gospođe i gospoda „Biseri“ uz pomoć medija su godinama plasirali u javnost Srbije (naravno i izvan nje) mnoge neistine a nastavljaju i dalje sa zaraznim iskašljavanjem i pljuckanjem neodgovornih tvrdnji, brojki i opisa dešavanja u Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu, u Raškoj oblasti, Vojvodini… Ispred Helsinškog odbora za ljudska prava, čiji je ona direktor, gospođa Biserko je dostavljala netačne izveštaje o dešavanjima na prostoru Srbije sa Kosovom. Sa time će i ona i njoj slični nastaviti sve dok u našoj zajedničkoj, ne „njihovoj“ Srbiji, i dalje pred lažima prostiru crvene tepihe i neke medije i političari, koji bi po zakonu mogli i morali da to sankcionišu.

Koreni će još jedanput „krenuti od početka“ i pokušati da nađu načina da se napravi  činjenična analiza o redosledu dešavanja u Vukovaru, a i o ostalom što je gospođa Prpa (uz podršku Nataše Odalović i Sonje Biserko) u emisiji opisala sledećim rečima:

„…da krenemo redom, od prve famozne i neverovatne rečenice Borislava Jovića, dok se u Vukovaru dešava sve što se dešava, on kaže: Koji rat? Dakle, nema rata. (smeje se) Pa zatim, sve ono što smo prošli kao ratnu propagandu… Pa zatim ubistva ljudi koja nisu ni razrešena ni procesuirana, a svi znamo ko ih je izvršio, zapravo. Pa do načina…“

I mi i drugi treba da znamo sve. Dobro i loše i o našoj zemlji i o nama kao narodu. Mi smo, kao i drugi narodi. Među nama ima i dobrih i loših. Naš narod, kao celina, nije ni anđeoski ni nebeski, ali je još sigurnije da nismo ni narod đavola, koji u genima nose zločinstvo, kako nas decenijama svetu predstavljaju i neki „naši“ i mnogi „njihovi“.

Nikola Janić

2 KOMENTARA

  1. Kad bi bilo vise takvih „Davida“ koji se ne ustrucavaju istine i plase golijata, cela nasa zemlja bi bila Golijat. Ovako postajemo mizerni beskicmenjaci a kad dozvoljavamo da nas pljuje ko god hoce. Citala sam i tekst o Vucicu i sramota je da je samo Blic preneo pisanje nemacke stampe. Korenima hvala za sve napisano i to je prozor koji uvek otvaram da bi udahnula svez vazduh jer me smrad gusi godinama.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime