KUĆA KRALJA PETRA I – OAZA ISTORIJE I UMETNOSTI NA TOPČIDERU

1
445

 Kuća u ulici Vase Pelagića broj 40, izgrađena 1896. godine, kao vinogradska kuća – letnjikovac, na Senjaku, bila je vlasništvo trgovca Đorđa Pavlovića.

Foto: Kuća kralja Petra I, Senjak

Po povratku Kralja Petra Prvog Karađorđevića u Srbiju iz Prvog svetskog rata, 1919. godine, tražena je kuća u mirnom kraju Beograda u kojoj bi kralj živeo. Odabrana je kuća trgovca Đorđa Pavlovića u kojoj je Kralj Petar Prvi proveo poslednje dve godine života, od septembra 1919. godine, do 16. avgusta 1921. godine. U kući na Senjaku, kralj Petar Prvi je preminuo.

Foto: stara magnolija pred kućom
Foto: velelepna kapija na ulazu u vilu
Foto: simboli monarhije i dinastije Karađorđevića na kapiji

Kuća na Senjaku, u kojoj je živeo kralj Petar Prvi Karađorđević, još je 20-tih godina prošlog veka proglašena za Muzej kralja “Oslobodioca”, ali tek 2010. godine, na inicijativu opštine Savski Venac, oživljava kao savremeni kulturni centar. Stogodišnja porodična vila na Senjaku pretvorena je u reprezentativni, visoko funkcionalni objekat namenjen organizovanju najrazličitijih kulturnih manifestacija, od izložbi, koncerata, književnih večeri, tribina, pozorišnih predstava, edukativnih i kretivnih radionica do konferencija, prezentacija, modnih revija, sa ciljem da ostvari komunikciju sa što širom publikom.

Foto: unutrašnja prostorija kuće
Foto: unutrašnja prostorija kuće

Izuzetno prijatan ambijent Kuće na 350 kvm, sa osam prostorija u tri nivoa, takođe, pruža mogućnost za organizaciju različitih događaja (prezentacija, konferencija, proslava…). Godine, 2013. Kuća kralja Petra Prvog formalno-pravno pripojena je Dečijem kulturnom centru „Majdan“, ustanovi kulture čiji je osnivač Gradska opština Savski venac. Od tada ova dva objekta funkcionišu kao celina sa jedinstvenom programskom i uredničkom koncepcijom, primenjujući savremene modele menadžmenta u kulturi i inovativne pristupe u organizovanju događaja iz kulture i njihovom približavanju publici.

Foto: originalna kraljeva odora
Foto: umetnički portret kralja Oslobodioca

Stalna postavka u Memorijalnoj sobi Kralja Petra Prvog Karađorđevića predstavlja jedinstveno medijsko iskustvo u domaćoj muzejskoj praksi. Osnovu postavke čini mozaik sastavljen od više stotina različitih fotografija postavljenih i dizajniranih tako da, na površini dominantnog zida u Memorijalnoj sobi, zajedno grade portret Kralja Petra I Karađorđevića.

Da Vas podsetimo:  Tajna našeg neuspeha

Fotografije sakupljene iz brojnih državnih institucija i privatnih kolekcija prikazuju kralja, njegovu porodicu, savremenike, događaje i ostale elemente koji zajedno čine istorijski portret ličnosti. Istovremeno, upotrebom tehnologije proširene stvarnosti (Augmented Reality), ova sinhronizovana celina pretvorena je u osnovu za dalju digitalnu nadgradnju.

Foto: portret kralja Petra izrađen od starih fotografija

Važno je napomenuti da upotreba tehnologije proširene stvarnosti savršeno odgovara izazovu koji postavlja nestanak svih predmeta iz kuće i nemogućnost da se kraljevske insignije izlože i čuvaju na odgovarajući način. Uz pomoć aplikacije za smart telefon ili tablet računar postavljen u Memorijalnoj sobi, posetioci otkrivaju dodatne multimedijalne sadržaje u proširenoj stvarnosti, povezane sa portretom i pojedinačnim fotografijama koje ga grade (hronološki postavljene fotografije pružaju informacijame o najznačajnijim momentima iz kraljevog života, snimak krunisanja, trodimenzionalni model krune u prostoru).

Foto: kralj Petar Prvi, O slobodi
Foto: portret kralja Petra u Memorijalnoj sobi

Savremen pristup, svojom prostornom lakoćom i minimalizmom u dizajnu, na konceptualnom nivou korespondira sa skromnim i disciplinovanim načinom života Kralja Petra Prvog. Sa druge strane, interaktivni sadržaj pasivnog posmatrača pretvara u aktivnog učesnika postavke. Autori stalne postavke su Marko Todorović i Jana Rodić.

Foto: pogled na spomenik kulture

Vrt oko Kuće kralja Petra Prvog, zaštićen je kao okolina spomenika kulture, a u njemu se nalaze dva spomenika prirode botaničkog karaktera, stablo magnolije i stablo ginka, starosti oko 110 godina, zaštićeno prirodno dobro.

Svojim raznovrsnim sadržajima i atraktivnim položajem na padinama nekadašnjih Topčiderskih vinograda, okružena vrtom, Kuća kralja Petra Prvog predstavlja nezaobilaznu tačku na kulturnoj mapi Beograda.

Foto: bujno dvorište vile na Topčideru

 

Autor: Teodora Novaković

IZVOR: Pokreni

1 KOMENTAR

  1. Na jesen 1949.g. sam krenuo u prvi razred osnovne škole koja je u tri odelenja bila otvorena baš u kući predratnog trgovca Pavlovića. Naravno da niko od nas klinaca, ali ni naši roditelji, rođeni Senjarci nikada nisu ni reč pomenuli da je u našoj novoj, doduše privremenoj školi kratko živeo u tu umro kralj Petar Prvi.Posle prve školske godine su nas prebacili u jednu poveću zgradu na samom Topčiderskom brdu gde je kasnije bila napravljena kafana „Šeher“. (Početak ulice Andre Nikolica sa leve strane) Tek krajem pedesetih godina i mi školarci smo čuli da smo prvi razred pohađali i završili u „kraljevoj“ kući. Ogromno baštensko dvorište je bilo predivno za igru za vreme odmora ali često i posle nastave. Tik uz zgradu sa donje strane bilo je u zemlju ukopano sklonište valjda kao mesto zaštite od bombardovanja Nemaca a kasnije i Amerikanaca i Engleza koje nam je izgledalo veoma tajanstveno pa smo kasnije, već kao klinci od 10, 11 godina sa svećamqa dolazili da uđemo u taj mali podzemni prostor ne veći od 5 x 5 metara sa nekoliko drvenih klupa.Ipak daleko nam je bila interesantnija trešnja ranka u donjem delu bašte koja se naslanjala na manju baštensku kuću/rasadnik. Inače kuća Pavlovića se nikada nije nalazila na Senjaku, nazvanog po mestu gde se prodavalo seno -senik ili senjak. To je bio donji deo, prostor u pozadini ulice Kneza Miloša preko puta ondašnje zelezničke stanice Beograd-Senjak koja je posle izgradnje Sajmišta nestala. Tu je 1947,48 i 49. godine izgrađena čuvena „Udbina zgrada“ za pripadnike zloglasne UDBE u kojoj su useljeni došljaci te službe iz unutrašnjosti. Moji drugari Ratko Grgurić, Milan Serdar i dr. su se sa roditeljima uselili u tu zgradurinu kao i porodica Gruden, pridošla delom u BG iz Užica gde su izrođeni novi Grudeni do ukupno jedanesoro ili dvanaestoro dece čiji je otac- za nas komšijske klince Čika-Oskar, bio dentista u Udbinoj ambulanti. Porodica je postala čuvena na Senjaku jer je više puta dolazio izaslanik Tita da u BG novorođenim Grudenima, valjda po ugledu na stare kralujevske običaje, bude novorođenim Grudenima kum. Iz te porodice su izrasli dr prof. Dušan Gruden, svetski poznat automobilski stručnjak, stariji brat Alensandar Saša Gruden glumac i dugogodišnji direktor ateljea 212 idr. Kuća trgovca Pavlovića nije bila na Senjaku nego skoro na samom vrhu Topšiderskog Brda, nekih stotinu metara naniže ulicom Vase Pelagića od danas poznate „zaravnine“ koju mnogi zovu „Mala zvezda“ Na njoj je bila policijska stanica i tzv. „Diplomatski magacin“. Danas je tu čitav niz tzv. „privremenih objekata“, kafića, banka itd. a na Zvezdi je i benzinska pumpa, preko puta pumpe u ul. Andre Nikolića su takođe brojni objekti kojih u vreme mog polaska u osnovnu školui više godina kasnije tu nije bilo. U pozadini pumpe je i pre rata 1941. g. tu bila poznata vojna gimnazija. Od nje je oko 1952 .g. nastala 10. beogradska gimnacija, pa sportska gimnazija i danas je opet vojna gimnazija.
    Iza današnjeg restorana „Grafičar“, baš preko puta Kuće trgovca Pavlovića, ili kako su ga mnogi zvali „Šibica“ je bila kaljuga gde je kopana ilovača za cigle a partizanima su te rupe služile za zakopavanje posle „oslobođenja“ streljanih Senjaraca i po kojeg stanovnika okolnih ulica sa samog Topčiderskog brda. Naravno da su grobnice zatrpane i napravljeno je u vreme mojih dečačkih dana, kada udari kiša, dosta blatnjavo fudbalsko igralište. Toliko o tzv. „Kraljevoj kući“, Senjaku i Topčiderskom Brdu iz ugla mojih dečačkih dana.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime