KUD Patrijoti

0
1630

Ni sam ne znam koliko puta sam čitao gromopucatelne patriotske proglase, u kojima sve vrvi od banalnosti i opštih mesta i koji redovno počinju rečima: „Polazeći od teškog položaja srpske države i nacije, mi, zabrinuti srpski patrioti, okupili smo se da bismo tralala“…

kud-patriJoti-by-a-milenkovicTaman stasa jedna ekipa patriota, ispriča tužnu rodoljubivu priču, proda se vlastodršcima, kad – evo ga podmladak, nova ekipa! Ista tužna priča, ista zabrinutost za milu nam i napaćenu otadžbinu, ista nesposobnost da se makar pristojno obuku… Čim vidim prve proglase, znam da će se, za deset godina, prodati evropejcima, da će se obući, kravatirati i podeliti na one koji rade za strance i one koji naginju domaćim izdajnicima. Dosadno i predvidljivo.

Patriotski sajtovi obiluju banalnostima, bezbroj puta ponovljenim frazama, luči se pljuvačka na angro i baš se sve to zajedno uzima kao sama srž rodoljublja. Ako ste bar neko vreme bili potrošač patriotskih sajtova, vi ne možete da izdvojite ni jednu misao nekog autora pojedinačno, ni jednu mudrost koju biste drugome preneli, već pamtite samo tipske, od svih zajedno ponavljane fraze i to bez gramatike, bez pravopisa i bez ikakvog stila. Zašto bi, uostalom, pravi patriota i učio školu, kad smo u rodoljublju svi jednaki?

Jutros naletim, biće da me Đavo naterao, na neki novi patriotski sajt i imam šta da vidim: mladi patriota rešio da objasni svima kako stvari stoje i šta nam je činiti.[1] Teško narodu koga deca uče šta treba da radi, ali hajde, reko’, da pročitam. Matrica viđena milion puta, nepismenost zavidna, taj se za trojku borio na pismenim zadacima u srednjoj, ali o patriotizmu sve zna. Uči nas dete i ko su Srbi, i kakvi su, i šta nam je činiti.

Da Vas podsetimo:  EXPO 2027 = Skok u bunar

Evo samo tri rečenice, koliko da se ilustruje zbrka u glavi omladinca:

„E, pa mi smo SRBI! I to je red da im pokažemo i dokažemo ovog puta. Svi Srbi po rođenju, ali i oni koji bez obzira na naciju vole i kao svoju osećaju ovu divnu zemlju, moraju reći ne, moraju reći dosta i moraju DOKAZATI svoju rešenost da živi u društvu koje će svakome omogućiti život dostojan postojanja, ali ne samo u materijalnom smislu i ne tako što će mu neko u mozak beskonačno puta dnevno usađivati da samo što mu nije bolje i da će se oni za to pobrinuti, da sačekamo samo još dve, dve i po godine„

Ajd’ što je rečenica papazjanija sama po sebi, ali moj omiljeni deo je ovaj gde treba živeti život dostojan postojanja. Po opštoj nepismenosti bi smeo da stavim pare da znam ko je ovo napisao, jer nema više od tri osobe, čak i u ovom jadnom patriotskom medijskom prostoru, koje su ovoliko nepismene, a da su skribomani.

„E, pa mi smo SRBI“, kliče autor! Sad, valjda, iz ovoga treba da zaključimo da smo nešto posebno, neki mitski narod, koji slobodu i nezavisnost ceni iznad svega, a ne da smo narod polupismenih skribomana, narod koji svoj glas prodaje za karton ulja, narod u kome je svaki deseti stanovnik član vladajuće stranke i od nje čeka posao, narod koji mirno dozvoljava da ga pljačkaju, kradu i kinje na svakom koraku. Posle onog pokliča („E, pa mi smo SRBI!“), već vidite autora kako juriša na zgradu Vlade, rasteruje ministre i uspostavlja patriotski komitet za nacionalno i socijalno oslobođenje. Ne. Autor se čak nije ni potpisao ispod teksta. Kao svaki pravi rodoljub, on drugima savetuje šta da rade, on mora da prati sutuaciju preko kompjutera.

Da Vas podsetimo:  Gle, Srbi! (u Crnoj Gori i Vojvodini)

Dalje kaže:

vuk-око_1850.
Anastas Jovanović, Vuk Karadžić oko 1850. godine

„Reći NE i dati glas po svojim uverenjima, stavovima i načelima je glas PROTIV svega čega se plašimo, svega što preziremo, svega što tiho kritikujemo“.

Ko ovu rečenicu razume, neka nosi zlatni šnjur (E, pa mi smo Srbi – plašimo se, preziremo i kritikujemo tiho, kako priliči, valjda, jednom hrabrom narodu).

Ni ovo nije loše:

„Želite slobodu, pravdu, patriotsku zemlju„?

Ovo bi se, u normalnom pismenom sastavu, zvalo: personifikacija, odnosno stilska figura u kojoj se neživim stvarima daju osobine živih bića. Patriotska zemlja je, dakle, personifikacija. U normalnom svetu, s one strane stilskih figura, patrioti mogu da budu samo ljudi, a i oni retko.

Zaključak umovanja ove „na mile mi majke“ mlade osobe je da, ako želite da živite u patriotskom Diznilendu, morate da izađete na glasanje. To da su izbori stvar novca, medija, interesnih grupa, da su dogovorna stvar, profi-patriote uopšte ne dotiče. Oni su ljudi principa, koji hoće, je li, „patriotsku zemlju“.

Ovakav vatromet gluposti, opštih mesta i banalnosti nije uobičajen čak ni na patriotskim portalima, bar ne često. Članak je za svaku preporuku, pogotovu ako ste pismeni i ako imate razvijeni oblik mazohizma. Za nepismenog čitaoca, članak je savršen, jer dve nepismenosti, ona autorska i ona čitalačka, slažu se savršeno i na toj simbiozi počiva 3/4 srpskog internet patriotizma. Nit’ onaj zna šta piše, nit’ ovaj zna šta čita, ali se energija razmenjuje. Vrvi od ljubavi prema otadžbini i mržnji prema strancima, komunistima, ambasadorima, masonima, banksterima i ostaloj bagri koja, kad ujutro ustane, prvo pomisli kako da upropasti srpski narod.

Pismenost, logika, znanje – sve je poništeno u korist praznog, nedelatnog patriotizma, koji je ni u glavi, ni u srcu, već u pljuvačnim žlezdama.

Da Vas podsetimo:  Parizer – još jedna „Vučićeva šema“?

Vreme građanskog patriotizma je iza nas; on je potrošen i moralno, i istorijski i prosto je neverovatno kako to ne uviđaju novi pseudonacionalisti, koji se utrpavaju na patriotsku scenu, sledeći staru i istrošenu matricu. Gornja granica tog građanskog patriotizma je cenzus preko američke ambasade, ili večera i 200 evra za odbranu Vučića od Patkice na nekoj nacionalnoj televiziji. Ova deca, koja danas započinju bavljenje politikom, ili su glupa, ili su instruirana da ovako postupaju, drugog objašnjenja nema. Dosadna i potrošena ljotićevsko-nedićevska priča, sa obaveznim umuvavanjem Nikolaja i Svetosavlja, nikad nije animirala više od 5-6% populacije, a nije da joj je manjkalo nastupa, knjiga, brošura i propagande uopšte. To znači da priča nije dobra i da je besperspektivna, ali je bolje, sa stanovišta i vlasti, i stranaca, imati takvu, besplodnu i tupavu priču, nego neku ozbiljnu, pametnu nacionalnu priču.

Milan Milenković

www.milanmilenkovic.com

[1] https://glasmladihdot.wordpress.com/2017/03/15/%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B1%D0%B8%D0%BB%D0%BD%D0%BE%D1%81%D1%82-%D0%BF%D1%80%D0%BE%D0%BF%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B8-%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D1%92%D0%B8-%D0%B8-%D0%B3%D0%BB%D0%B0%D1%81%D0%B0%D1%98/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime