Na anomalije u obrazovnom sistemu Crne Gore, ukazujemo intezivno poslednjih par godina. Usled „identitetskog prebjega“, i pokušaja da se ustali nepostojeći jezik, i kao standardni predstavi nepostojeći, sistem obrazovanja u Crnoj Gori je na samom dnu.
O tome govore i mnogobrojna testiranja naše djece i omladine, rangiranje naših školskih i visokoškolskih ustanova.
Sunovrat obrazovanja, najbolje se ipak ogleda u praktičnim primjerima. Naime, kao što je poznato, da bi se pobjeglo od srpskog jezika, i srpskog identiteta, mnogi pjesnici i pisci uz koje su odrasle generacije izbačeni su plana i programa, i iz lektira.
Tako više, u školama nema Svetog Save, Jovana Jovanovića Zmaja, Desanke Maksimović, Jovana Dučića, i mnogih, mnogih drugih. Pa umjesto lijepih, maštovitih i poučnih pjesama, naša djeca uče npr ovo:
„Ja sam bio srećno dete,
o kome se mnogi brinu,
dok mi nisu jednog dana,
kupili tu violinu.
Sad drugari ljušte fudbal,
a ja note i solfeđo..
… Kako koja zora svane,
mrzim svaku tvoju žicu.
violino, moj dušmane.
Potpuno je nejasno, kako se ova pjesma našla u izboru za školski udžbenik, i umjesto da djecu potičemo da sviraju instrumente, violina se ovjde predstavlja kao dušmanin.
I onda se pitamo, zašto živimo rijaliti, i zašto je ta forma najgledaniji tv format. Reklo bi se da je u ovom srž. Ako je violina dušman, a djeca treba da „ljušte“ fudbal…
Izvor: in4s.net
