Ukidajući i ono malo preostalih srpskih institucija na KiM, a ne formirajući nove (ZSO) za ostvarenje njihovih nacionalnih prava, Kurti nameće totalnu getoizaciju Srba, mobilišući na taj način glasačko telo za predstojeće izbore na svoju stranu, jer zna da je ono antisrpsko
Kako se datum parlamentarnih izbora na KiM bude približavao (deveti februar 2025), tako će agresivnost Kurtija bivati sve veća i veća, bilo je upozorenje u koje su se Srbi na KiM mogli i mogu svakodnevno uveriti. Politika provokacija, nasilnih akcija i institucionalnog ugnjetavanja nastavlja da eskalira u meri koja skoro da nije viđena.
Rastući broj incidenata koji uključuju napade na srpska sela, fizičke napade na Srbe i njihovu imovinu, kao i protivno međunarodnom pravu i ugovorima, delovanje policijskih i paravojnih formacija tzv. države Kosovo u srpskim sredinama, podstiču strah i ugroženost srpskog življa do nepodnošljivosti.
Najnovija akcija, verovatno ne i poslednja, slovi za najširi najsveobuhvatniji udar na preostale srpske institucije. U Gračanici i južno od Ibra je, 15. januara 2025. godine, zatvoreno gotovo sve što je u proteklih 25 godina održavalo ionako oskudan život kosovskih Srba.
Zatvorene su institucije na području Prištine, Lipljana, Obilića, Kosova Polja, Vučitrna, Novog Brda, Kosovske Kamenice, Vitine, Orahovca i Srbice. Neke od ovih opština bile su izmeštene, opština Priština u Gračanicu, Kosovo Polje u Ugljare, Vučitrn u Prilužje, Srbica u selo Banje i u Severnu Mitrovicu gde je ranije zatvorena.
Istog dana zatvoreni su i šalteri Pošte Srbije u Gračanici, selu Banje, Prilužju, Lepini, Ugljaru, Donjoj Gušterici i Orahovcu, iako je Pošta Srbije na Kosovu radila na osnovu relevantnih ugovora sa međunarodnom zajednicom. Zatvorene su i neke poreske institucije, kao i Centar za socijalni rad u Gračanici i Prilužju…
Getoizacija
Kurti sistematski udara na same živote, njihove osnovne potrebe, sa ciljem da jedna po jedna porodica, suočena sa nevoljama, diže ruke, pakuje se i odlazi sa Kosova. I to se sve više i događa.
„Zajedničkom akcijom Ministarstva unutrašnjih poslova i kosovske policije završava se era paralelnih i zločinačkih opština i institucija Srbije na Kosovu“, izjavio je ministar unutrašnjih poslova Dželal Svečlja, ponavljajući ono što Aljbin Kurti ponavlja na skupovima svog Samoopredeljenja širom Kosova i Metohije, od Đakovice i Južne Mitrovice do Bistrice kraj Leposavića.
Južno od Ibra je zatvoreno gotovo sve što je u proteklih 25 godina održavalo ionako oskudan život kosovskih Srba
Parola o „zločinačkim institucijama Srbije na Kosovu“ treba da prikrije pravu nameru – atak na običan narod, Srbe, Rome, Gorance na KiM. Njih na desetine hiljada. To više nije ni okupacija, već život u getu, sa nizom istorijskih asocijacija i zlokobnih podsećanja.
U samoljubivom verbalnom zanosu Kurti je u Gnjilanu izjavio kako su ni manje ni više oni, Kosovari odnosno kosovski Albanci „jači i postojaniji od Srbije“, kako je „albanski narod veći i drevniji“, te je još, kako su preneli albanski mediji, na užas zapadnih ambasada u Prištini – „minimizirao ulogu KFOR-a na Kosovu“.

Kao, može se izvući zaključak iz Kurtijevog govora, njima više ne trebaju ni Amerika ni Evropa, nego su oni i njihova vojska i policija sami sebi dovoljni da se suprotstave svim agresorima u okruženju.
„Ne možemo očekivati da nas Amerika i Evropa podržavaju i saosećaju kao u proleće 1999. godine. (…) Sada smo nezavisna država, sa moćnom vojskom i izuzetnom policijom. Dakle, sada smo sami sebi dovoljni. Dovoljni smo svojoj otadžbini. Jači smo i postojaniji od Srbije“, rekao je Kurti i još koješta dodao na ovom predizbornom skupu.
Za odbranu od Srbije Kurti je već, kako se čulo u Gnjilanu spremio turske „bajraktare“, američke „džaveline“ a brzo će na tzv. Kosovo i helikopteri, jer, treća faza transformacije tzv. kosovskih bezbednosnih snaga samo što nije počela, a kad se ona završi tzv. Kosovo će moći da se brani od Rusije i Srbije zajedno ako bude trebalo.
Takva „snaga“ se, valjda, oslanja na „slavnu prošlost“ iz najnovije albanske povesti u interpretaciji prištinske škole istorije, po kojoj je Miloš Obilić albanski vitez koji je, u najnovijem fantastičnom istorijskom „otkriću“ predstavljen kao „ranjeni Albanac koji je sabrao sav svoj inat i nasmrt udario sultana Murata“; da su Nemanjići „potomci albanske familije Nimani“, a „Karađorđe čistokrvni Albanac“ i da je amblem dvoglavog orla na svetom tronu u manastiru Dečani „jasno obeležje Albanije“…
Gašenje države
Podsećanja na Kurtijevu raspojasanost i bahatost, samo u kratkom minulom periodu, pokazuje bez čega su Srbi ostali i sa kakvim se teškoćama suočavaju. Januara prošle godine u jednom naletu ugašeno je sedam privremenih organa južno od Ibra, da bi Dželjalj Svečlja tada, sprdajući se sa osećanjima Srba, saopštio kako će jedina „institucija Beograda na Kosovu biti ambasada Srbije u Prištini“. Sada je otišao korak dalje i zaključio kako se „završava era paralelnih opština i kriminalnih institucija Srbije na teritoriji Republike Kosovo“.
Od prvog januara 2025. zatvorene su prostorije Poreske uprave u severnom delu Kosovske Mitrovice, zatim i filijala Dunav osiguranja u tom gradu, mesec dana ranije, takođe u Mitrovici, zatvorena je Direkcija za urbanizam, zatim i Direkcija za gradsko građevinsko zemljište i puteve, Direkcija za stambeni i poslovni prostor.
U oktobru katanac je stavljen za Privremeni organ opštine Srbica, radnicima Centra za socijalni rad dat je kratak rok za iseljenje iz prostora u kome su bili. Avgusta prošle godine u još jednom naletu Kurtijeve parapolicije zatvorena je zgrada privremenog organa Kosovske Mitrovice, zatvoren je kosovsko-mitrovački okrug, prostorije Kancelarije za KiM i Fonda PIO u Bošnjačkoj mahali…

Tokom leta zatvorene su i benzinske pumpe u Mitrovici i Zubinom Potoku, sve ekspoziture Pošte Srbije, ukupno devet na severu KiM, u januaru i februaru 2024. zatvoreni su privremeni organi za Klinu, Istok, Peć, Suvu Reku, Prizren, Orahovac i Dragaš koji su radili uglavnom u Goraždevcu i Dragašu.
Prethodno su na severu zatvorene ekspoziture Komercijalne banke, Srbi su bili prinuđeni da plate i penzije čekaju u dugim redovima ispred prostorija Poštanske štedionice, a onda su i ovi objekti zatvoreni. Zabranjena je upotreba dinara, pa su Srbi prinuđeni da po novac putuju 60, 70 ili 100 kilometara do Raške, Novog Pazara, Kuršumlije, Vranja ili Niša. U udaru na, kako je to objašnjavano, „prisustvo Srbije na Kosovu“, ukinute su KM tablice, srpske vozačke dozvole…
Žalopojke
„Zatvaranjem privremenih organa prestaju da rade institucije, nema narodnih kuhinja, nema materijala za naše bolnice, one ne mogu da sprovedu nikakve javne nabavke, nema mogućnosti da studenti prime stipendije, nema novca za studentske menze, nema mogućnosti da bolnice obezbede materijalne troškove, a i naše obrazovne ustanove, nema mogućnosti da poljoprivedna gazdinstva dobiju semenski materijal, mehanizaciju, nabave bilo šta“, rekao je nedavno Igor Simić iz Srpske liste, posle serije zatvaranja privremenih organa u srpskom sistemu na KiM.
Simićeve žalopojke imaju i svoj dodatak. Upravo je Srpska lista objavila saopštenje da je Izborni panel za žalbe i predstavke odbio žalbu Srpske liste i njihove članice u Centralnoj izbornoj komisiji koja se odnosila na odluku CIK-a u Prištini o sastavu biračkih odbora kojom se jasno krše izborna pravila i favorizuje stranka „miljenika“ premijera privremenih prištinskih institucija Aljbina Kurtija, Nenada Rašića.
Kada je reč o širenju mržnje prema Srbima, poslednji u nizu Kurtijevih poteza je otvaranje muzeja posvećenog navodnim žrtvama seksualnog nasilja od strane Srba tokom rata na Kosovu. Od Prištine se čulo u više navrata pa čak i na sednicama UN, da je tokom sukoba silovano 20.000 Albanki. Ali za to dokaza nema.
Zvanično se govori o tek nekoliko stotina silovanih Albanki i to ne samo od strane nealbanaca već i od njihovih sunarodnika, kao posledice međusobnih političkih sukoba, što se otkriva na suđenju Hašimu Tačiju i ostalim iz rukovodstva terorističke OVK gde na svetlo dana izlaze detalji o zverstvima koja su činili i to ne samo nad Srbima već i nad samim Albancima i Albankama.
Albanski političar i jedan od vođa terorističke OVK, Hašim Tači, pred sudom u Hagu, 8. decembar 2024. (Foto: Kosovo Specialist Chambers/Live Updates)
Otišlo se i korak dalje, pa je Vlada privremenih institucija u Prištini usvojila predlog odluke o formiranju radne grupe za osnivanje „Muzeja genocida i borbe za slobodu“, koji će prema rečima tamošnjeg ministra za kulturu Hajrule Čekua “dokumentovati zločine bivše Jugoslavije i Srbije nad Albancima“.
Poznato je da Kurti odavno pokušava da Srbiju tuži za genocid, da je pripremio, kako kaže, 189 metara „dokaza“ za tužbu protiv Beograda, ali mu ne polazi za rukom jer, pred Međunarodnim sudom pravde mogu da istupaju samo države članice Ujedinjenih nacija, kao i potpisnice Konvencije o genocidu.
Pošto tzv. Kosovo nije u UN, ni član Statuta Međunarodnog suda pravde, ni potpisnik Konvencije, ne postoji mogućnost da podnese tužbu protiv Srbije za genocid. Ali, kada formirate „muzej“ to ostavlja utisak kao da se zaista nešto desilo i da unutar tog zdanja postoje čvrsti dokazi o nečemu.
„Zatvaranjem privremenih organa prestaju da rade institucije, nema narodnih kuhinja, nema materijala za naše bolnice…“
U saopštenju Ministarstva kulture Srbije navodi se i da u eri jednostranosti, nasilja i sistematskog progona srpskog naroda na Kosovu i Metohiju, upada u srpske institucije, postaje posebno očigledno licemerje i bezobzirnost režima Aljbina Kurtija, kao i da je u pitanju bestidni pokušaj da se prikriju činjenice o kontinuiranom nasilju nad srpskim narodom, koje traje do današnjih dana, i da se učinioci tih zločina kriju iza narativa o navodnim seksualnim žrtvama.
Sva ova nabrajanja uglavnom su poznata i uz kuknjavu i upiranje prsta u Kurtija stalno se ponavljaju. Nije više novost ni da iz zapadnog dela međunarodne zajednice stižu verbalne kritike i uglavnom pozivanja na deeskalaciju, dijalog i poštovanje prava, ali bez direktnih i konkretnih poteza kojim bi obuzdali Kurtijevu neskrivenu agresivnost.
Tu ne pomaže mnogo isticanje zaključka da ni jedna Kurtijeva ideja nije sprovedena bez dozvole Kvinte jer je u većini svih akcija policije, na terenu je bio prisutan i EULEKS.
Greške i posledice
Ovakvo stanje ima svoje uzroke i svoju predistoriju a niz pogrešnih poteza Beograda i Srpske liste kao njegovog glavnog eksponenta na terenu sada pokazuju pogubne posledice do kojih nije moralo da dođe. Svi se dobro sećamo srpskih barikada na severu KiM i njihovog upozorenja da ako se povuku „loviće ih kao zečeve“.
Pokazalo se da su bili u pravu, a od vajkanja predsednika Vučića da ga je Kvinta prevarila i izigrala dajući lažna bezbednosna obećanja, oni nemaju nikakve koristi.
Te barikade su sada Kurtijev glavni predizborni adut i da ih, kako on kaže, više neće biti. Sever KiM je ionako premrežio svojim „barikadama“ u vidu mreže policijskih baza, postaja i „zaseda“ duž puteva, a policiju nagomilao do mere da jedan albanski policajac dolazi na 15 do 20 Srba.
Hiljade Srba se permanentno iseljava uz gorko pitanje da li je država Srbija ikada zvanično, u pregovorima, tražila povratak raseljenih Srba posle NATO agresije i bombardovanja, njih preko 250.000, i to postavljala kao uslov daljih pregovora.

Oni koji se ne mire sa situacijom, ali i politikom koja je do sada vođena, reći će da sve kreće od Briselskog sporazuma koji je, kako kažu, zvanično tumačen kao sporazum za navodnu „normalizaciju odnosa“, a da je njime u stvari teritorija KiM predata šiptarskim separatistima-teroristima za ulazak Srbije u EU.
Niti je Srbija u EU, niti je Briselski sporazum doveden u pitanje i sa srpske strane, zbog albanskih opstrukcija i ne ispunjavanja svojih obaveza iz njega. A radi se o samo jednom – formiranju Zajednice srpskih opština. Na stranu što su došli novi sporazumi u vidu Makron-Šolcovog plana i Ohridskog sporazuma i niza ustupaka. Ustupci i povlačenja učinili su da Kurti je svoju vlast raširi i na sever o čemu je nekada samo mogao da sanja.
Bez obzira što taj san nije ostvario vlastitom zaslugom, već spoljnim uticajem njegovih mentora i, na žalost, srpskim ustupcima, Kurti se kočoperi i u predizbornoj kampanji preigrava. Žuri da stvori „svoju realnost“ jer ne zna kakvi vetrovi mogu doći „preko bare“, iz Vašingtona, od predsednika Trampa, čija se evropska politika tek naslućuje i očekuje. Možda ne tako radikalna u korist Srba, ali sigurno ne ni „kart blanš“ Kurtiju.
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: Pečat
Naslovna fotografija: AP Photo/Marjan Vucetic