O najavljenom referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH, kao otetim nadležnostima Republike Srpske, profesor Nenad Kecmanović skoro je pisao: „Ali, već od samo jedne-dvije nadležnosti plus ili minus, zavisi da li će Srpska biti svoja na svom ili će, po principu ‘kuvane žabe’, završiti pod upravom bošnjačkog Sarajeva, a da to neće ni osjetiti“. Upravo je godinama na djelu postepeno „kuvanje“ Republike Srpske, da se ne bi dosjetili o postepenom razvlašćivanju i obesmišljavanju oduzimanjem Srpskoj nadležnosti koje je potvrdio međunarodni Dejtonski ugovor. To je najbolje ilustrovao Sulejman Tihić, predsjednik SDA, koji je svojom apelacijom preko instrumentalizovanog Ustavnog suda BiH, Republici Srpskoj ukinuo grb, zastavu i himnu „Bože pravde“. Tihić je rekao: „Mi svakog dana pomalo ukidamo Republiku Srpsku“.
Njegovo djelo nastavio je Bakir Izetbegović, nasljednik u Predsjedništvu BiH i na čelu SDA, po čijoj je apelaciji Ustavni sud BiH preglasavanjem po već uigranoj šemi (troje stranih sudija plus dvoje sudija Bošnjaka), ukinuo Dan Republike Srpske, 9. januar. Preglasavanjem četvoro sudija iz reda Srba i Hrvata Ustavni sud BiH donio je i odluke o konstitutivnosti po apelaciji Alije Izetbegovića, kao i o izmišljenoj ustavnosti suda i tužilaštva BiH koje je nametnuo OHR. Tim i drugim odlukama temeljito se mijenjala čitava konstrukcija ne samo Ustava BiH kao Aneksa 4. Dejtonskog sporazuma, već i cijelog Sporazuma. To je bila osnova za nova ministarstva u Savjetu ministara, a još više za brojne neustavne institucije. Sve to je urađeno bez sporazuma entiteta o promjeni Ustava BiH po principu Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora.
Tome nije kraj, jer predsjedavajući Savjeta ministara Denis Zvizdić u svom „premijerskom“ ekspozeu navodi da će BiH imati još novih ministarstava – poljoprivrede, obrazovanja itd. To su sve aminovali Mladen Bosić, Mladen Ivanić i Dragan Čavić, potpisujući sporazum sa Bakirom Izetbegovićem da bi ih pripustio u Savjet ministara. Obećali su i obračun sa sadašnjim vlastima Republike Srpske, preko SIPA, Suda i Tužilaštva BiH, a ovi organi se odavno obračunavaju sa pripadnicima ratne vojne i civilne vlasti Srpske. Bakirovi izvođači radova ostvaruju ne samo njegove zahtjeve, već i postavke „Islamske deklaracije“ njegovog oca Alije Izetbegovića. To je u onom dijelu deklaracije u kome Alija govori da muslimani treba da se pritaje dok ne postanu većina u vlasti, a onda ostvare svoje ciljeve.
Ovakvim potezima direktno ili indirektno podržanim od predstavnika SAD, Velike Britanije i, očekivano, Turske u samoizabranom tijelu samoizabranih zemalja koje se zvučno zove Upravni odbor nepostojećeg Vijeća za implementaciju mira u BiH, kršeno je međunarodno pravo i Dejtonski sporazum. Pri tom se stalno optužuje Republika Srpska da krši Dejtonski sporazum, iako ga ona ni na koji način niti krši niti ga može kršiti čak i kad bi htjela. Sva dosadašnja kršenja su isključivo bila nametanjem zakona i smjenama funkcionera od strane OHR-a i neustavnim odlukama Ustavnog suda BiH.
Na skupu u Briselu povodom 20 godina Dejtonskog sporazuma Bakir se zalaže za postepene promjene Dejtonskog sporazuma, korak po korak, javlja turska Anadolija: „Izetbegović je izjavio kako je Dejtonski sporazum kreirao preglomaznu državnu strukturu i mehanizme za zaštitu nacionalnih interesa, da je implementacijom Aneksa 7. ostvaren najefikasniji povrat imovine od vremena Drugog svjetskog rata, ali da to nije rezultiralo masovnim povratkom prognanih.
Izetbegović je podsjetio kako je Dejtonski sporazum predvidio pet institucija na nivou države, a da ih danas ima 75“. Bakir laže, jer nije Dejton kreirao preglomaznu državnu strukturu BiH koja sada ima više od 23.000 zaposlenih, već otimanje i nepravni prenos nadležnosti iako nije bilo nikakve promjene Ustava BiH, osim amandmana za Brčko distrikt. Zato na djelu imamo antidejtonsku BiH koja je nefunkcionalna i preskupa i za daleko razvijenije države. Ali, Bakiru se ne žuri sa ustavnim promjenama, jer već ima 70 neustavnih institucija BiH, sa otetim nadležnostima i još važnije, otetim prihodima entiteta.
Tako dolazimo do referenduma koji je zakazala Narodna skupština Republike Srpske o neustavnom Sudu i Tužilaštvu BiH. Prema Zakonu o referendumu, izjašnjavanjem građana se stvara obaveza Narodne skupštine da u roku od šest mjeseci donese odgovarajuća akta. Toga se boje Bakir i oni koji su kršili dejtonski Ustav BiH, jer će ih spriječiti na završni udar protiv Republike Srpske. Bakir je formiranjem vlasti na nivou BiH sa gubitnicima izbora u Republici Srpskoj – SDS-om, PDP-om i NDP-om, otvorio poglavlje koje se zove završni čin rušenja Republike Srpske.
Prva faza je bila spriječiti izborne pobjednike u Republici Srpskoj – koaliciju okupljenu oko SNSD-a, da dobije mjesta u Savjetu ministara. Vrlo jasno, Bakir je rekao: „Dok sam ja u Predsjedništvu BiH, Dodik i SNSD neće ući u vlast BiH“. Mladen Ivanić, koji je presudne glasove za Predsjedništvo BiH dobio od bošnjačkih birača, po nalogu Bakira i SDA kaže: „Dok sam ja u Predsjedništvu BiH, SNSD neće ući u vlast BiH“. Nakon što se pokazalo da Demokratska fronta nije nikakva stranka i da je antiprotivna svemu-svačemu, Željko mali Komšić, izjavio je da će oni izaći iz Savjeta ministara, jer su zadatak izvršili sprečavajući da SNSD kao izborni pobjednik u Republici Srpskoj sastavlja i vlast na nivou BiH. Pitanje za javnost Republike Srpske, za birače SDS-a, PDP-a i Dragana Čavića: Da li mislite da Bakir Izetbegović i Željko Komšić žele dobro Republici Srpskoj, pa im je najvažnije bilo da Dodikov SNSD ne bude dio vlasti BiH?
Zašto povika na referendum? Nakon referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH ni rukovodstvo SDS-a, PDP-a i Dragan Čavić neće smjeti da prihvate ustavne promjene kojima bi se legalizovalo dugogodišnje otimanje nadležnosti Republike Srpske. Planirano je u prvi mah legalizovati četiri nadležnosti – Sud i Tužilaštvo BiH, indirektne poreze, zajedničke oružane snage i obavještajno-bezbjednosnu službu. To bi bilo dopisano u Ustav BiH. U Sarajevu se to i ne krije. Složni su u tome protektori iz OHR-a i Kasim Trnka, profesor ustavnog prava na bošnjački način, u svom „naučnom radu“ u kome sve vrvi od genocida i etničkog čišćenja Bošnjaka, pod nazivom „Specifičnosti ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine“.
Još 2009. godine Trnka je objavio da je „neophodno dopuniti Ustav BiH sa već postignutim reformama u oblasti: sistema odbrane, pravosudnog sistema, sistema oporezivanja, obavještajno-sigurnosnih službi i drugih važnijih pitanja koja su, umjesto Ustavom, uređena zakonima“. Ako OHR i Ustavni sud BiH stalno tvrde da su Sud i Tužilaštvo BiH u skladu sa Ustavom BiH, kao i oružane snage BiH, indirektno oporezivanje i mnogo drugoga, što će se onda dopunjavati Ustav BiH? To je direktno i neporecivo priznanje da je sve navedeno i mnogo drugih institucija BiH stvoreno bez ustavnog osnova. Zato im treba „dopisivanje Ustava“ da bi legalizovali dosadašnju neustavnost.
Da bi se to postiglo, potrebna je dvotrećinska većina glasova poslanika u Predstavničkom vijeću koji su prisutni i koji glasaju. Ako su svi prisutni, to znači 28 ruku kojih već imaju, jer toliko je izabrano poslanika iz Federacije BiH. Ustav BiH ne predviđa mehanizam entitetskog glasanja za ustavne amandmane, pa 14 poslanika iz Republike Srpske ne mogu spriječiti legalizovanje dosadašnjih neustavnih nadležnosti prenesenih na nivo BiH. Iako članom 10. Ustava BiH nije izričito predviđena nadležnost Vijeća naroda Parlamentarne skupštine BiH za potvrđivanje amandmana koje usvoji Predstavničko vijeće, to se iz tumačenja da ih donosi Parlamentarna skupština može izvući i obaveza potvrđivanja amandmana u Vijeću naroda.
Uostalom, time se rukovodilo i prilikom potvrđivanja Amandmana 1. kojim je ustavno regulisan Brčko distrikt kao kondominijum – zajedničko vlasništvo Federacije BiH i Republike Srpske. U Vijeću naroda Bakirovi partneri iz SDS-a od pet delegata imaju Ognjena Tadića i Darka Babalja, koji bi sigurno, sve pocupkujući i kunući se na evropski put, potvrdili Trnkine i Bakirove amandmane.
U naumu završnog udara na nadležnosti Republike Srpske smeta im referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH. Taj referendum nije nikakav udar na suverenost i teritorijalni integritet BiH kako horski bezobrazno viču Sarajevo i OHR, već pravo koje isključivo pripada entitetima. Znaju da će taj referendum zaustaviti sadašnje rukovodstvo SDS-a da zauvijek zabije kolac u srce Republike Srpske. Pošto se SDS hvali da je stvorio Republiku Srpsku, onda bi to bilo kao kod Tarasa Buljbe koji ubijajući svog sina reče: „Ja sam te rodio, ja ću te i ubiti“.
Slavko Mitrović
NSPM
