„BOJ na Kosovu nije uopšte bio značajan za osvajački pohod Osmanlija u Evropu, nego tek usputna ratna čarka“ (?!) „Od Osmanlija su najviše stradali bosanski muslimani, a ne Srbi“ (?!) Bošnjaci nisu islamizovani Srbi, nego su Srbi posrbljeni Bošnjaci“ (?!) „Andrić nije srpski pisac nego bosanski nobelovac“(?!) . . .
Ako i sve drugo može, ovim otkrićima i ocjenama dr Senadina Lavića, profesora FPN u Sarajevu ne može se osporiti originalnost. Iznio ih je kao odgovor na moju reakciju na njegov intervju sarajevskom portalu Vijesti.ba.
I u intervjuu i u odgovoru na moju reakaciju profosor doktor Lavić koristi sintagmu„velikosrbijanstvo“ umjesto do sada uobičajene„velikosrpstvo“. Otkuda ta inovacija u nastupima bošnjačkih ideologa?
Jedan od njih konačno se sjetio da velikosrpstvo obuhvata sve Srbe, uključiv i Srbe u BiH, te da je zato rat ’92-’95. ipak bio unutrašnji građanski rat na nacionalno-vjerskoj osnovi, a ne spoljna agresija Srbije. Sa novom, naizgled spasonosnom sintagmom „velikosrbijanska agresija“, upada, međutim, u novu glupost: ispada da su Srbi iz Srbije napali na Srbe u BiH, odnosno na Republiku Srpsku.
Da bi izbjegao zaključak da su Srbi napali sami na sebe, doktor Lavić je prizvao u pomoć Benjamina Kalaja, habsburškog namjesnika u anektiranoj Bosni, koji je, uprošćeno rečeno, dokazivao da su bosanski Srbi, zajedno sa muslimanima i Hrvatima, jedan – bosanski narod, a Srbijanci neki drugi.
Kalajev motiv da odvoji „bosanske Srbe“ od „Srbijanaca“ bio je da ih mobiliše za planirani rat protiv Srbije, ali su Srbi zajedno sa naoružanjem masovno prelazili na drugu stranu barikada.
Drugi ugarski ministar dvojne monarhije grof Andraši još u to vrijeme je zaključio:„Bosna ne može da bude jedna nacija jer nema jednu dušu!“
Neposredan izazov za Lavićev gnjevni intervju na koji sam reagovao očigledno je jačanje političkih, ekonomskih, kulturnih, duhovnih veza između Srpske i Srbije, na čemu u novije vrijeme intenzivno rade i Banjaluka i Beograd, te bošnjačka panika zbog vrlo vjerovatnog dolaska Dodika u Sarajevo na čelo BiH. Ali, prof. dr Lavić ne bi bio pravi naučnik i intelektualac da svoj nacionalni afekt nije umotao u širu teorijsku i istorijsku jufku.Sličan, takođe neuspio, pokušaj kalajevštine ponovljen 70-ih godina kada je komunistička vlast u BiH, slijedeći proces konfederalizacije SFRJ, suzbijala prekodrinske veze da bi ojačala unutrašnje redove republike i atribute državnosti. Najzad, u trećem pokušaju, Kalajev projekat je realizovao Alija Izetbegović iscrtavanjem međunarodno priznate granice na Drini. Nije, međutim, računao na visoku cijenu tog bošnjačkog uspjeha u ignorisanju prirodnih veza istog naroda na dvije obale rijeke i ponižavanju srpskog naroda u BiH, odnosno na krvavi građanski rat i rođenje Republike Srpske.
„Ovdje valja podsjetiti, također, na jedan stav koji se bitno tiče profesora Kecmanovića i njegovog predanog rada na raskorjenjivanju bosanskih Srba. Jedan dio bosansko-srpskih intelektualaca u 20. stoljeću poslužio je velikosrbijanskom projektu u pokušajima destrukcije Bosne. Oni su, naime, imali zadatak da u srpskom narodu stvore posebnu sliku srpstva i razvuku je u prošlost, tamo gdje ona nikada nije bila. Srbiziranje bošnjačkog pravoslavnog naroda postulirano je kao projekt od 1844. u Načertaniju, a onda je “nacionaliziranje” bošnjačkih pravoslavaca i njihovo “srbiziranje” počelo od 1863. godine s dolaskom Teofila Petranovića koji je bio istaknuti član društva za širenje srpskog imena u Bosni. Tek poslije toga slijedi konstruiranje srpskog identiteta i ljudi se opredjeluju za srpstvo. To znači da su Bošnjaci u Bosni osnova iz koje su vremenom postali današnji Bošnjaci, bosanski Hrvati i bosanski Srbi.“
Vidim, doktore Laviću, da vam se plaho dopala konstrukcija austrougarskog namjesnika: „svi stanovnici Bosne u stvari su Bosanci tri vjeroispovjesti. „Jedni su preko pravoslavlja srbizirani, drugi preko katoličanstva kroatizirani …“ A treći? – Treći, iako su primili vjeru osmanskog okupatora, nisu preko islama postali „poturice“, nego su, biće, ostali što su i bili – Bosanci (Bošnjaci, Bošnjani) da bi se danas samopromovisali u „temeljni narod“ koji polaže prirodno pravo na cijelu BiH .
Nije li, Laviću, nekako ipak logičnije da su se baš ovi treći, prihvatajući vjeru tuđina iz Male Azije, koji je razorio hrišćansku Kraljevinu Bosnu i ubio njenog posljednjeg kralja, govorio stranim jezikom te donio daleku orijentalnu kulturu, baš ponajviše Bošnjake udaljio od toga „zajedničkog bosanskog korijena“.
Ako ijedan od tri naroda u BiH polaže pravo na kontinuitet sa tim srednjovjekovnim korjenom, onda su to ponajmanje upravo Bošnjaci, i zato pate od nesigurnog identiteta. I dok je kod Srba i Hrvata kolektivno sjećanje na srednjovjekovnu Kraljevinu Bosnu izblijedilo u prilog identifikacije sa nacionalnim maticama sa kojima postoji istorijski i teritorijalni kontinuitet, kod Bošnjaka se javlja kao „prenatalna memorija“ ili metafizička kompenzacija za nedovršeni identitet.
Ne znam zašto prof. Lavić često optužuje Srbe (trebalo bi onda i Hrvate) za „destrukciju Bosne“. Ako je to u smislu nezavisne države, tako nešto ne postoji već više od pola milenijuma, jer je BiH egzistirala ili kao okupaciona zona (osmanska, habsburška, ustaška) ili corpus separatum unutar dvije Jugoslavije. A danas je tek međunarodni protektorat na čelu sa Valentinom Inckom kao namjesnikom UN.
Ako je to pak u smislu geografskog prostora Bosne i Hercegovine, nijedan njen dio niko ne može ni otkinuti, ni odnijeti, čak i ako promijeni granice. Srbi, istina, ne vole onaj dio BiH u kojem ih više gotovo i nema, a one preostale, prema svjedočenju prof. dr Uge Vlaisavljevića, „zovu životinjama“, ali zato toliko vole njenu manju polovinu, imenom Republika Srpska, da su za nju i ginuli. Pri tome, i Srbi, a koliko znam i Hrvati nemaju baš nikakve pretenzije na pet bošnjačkih kantona.
Bošnjaci, naprotiv, smatraju da im pripada cijela BiH, i to je ono što nam sreću kvari. Do te mjere da Hrvati traže obnovu Herceg-Bosne, dok Srbi naglas razmišljaju o osamostaljenju Srpske. A vi na to: Kuku lele, rasturiše nam Bosnu.
Evo kako to objašnjava profesor Senadin:
„Kecmanovića je potrebno podsjetiti na nekoliko principijelnih stavova. Sve bošnjačko potiče i izvire iz Bosne. Bošnjaci svoje postojanje zasnivaju na bosanstvu, vezanosti za bosansku zemlju i krajeve. Oni su vremenom nastali iz ukupnosti bosanskog trajanja, iz simbioze etničkih grupa – nisu se pojavili s Osmanlijama ili se odvojili od Srba. O sultanu i turčijatu tako lijepo i nadahnuto pripovijeda Ivo Andrić, bosanski nobelovac. Ali, to je samo romaneskna fikcija. U konstruktu o osmanskom nasijeđu postoje i bošnjačke neznalice, naravno, koje se uklapaju u velikosrpski ram islamizma i po njemu provode samoorijentalizirajuće destruktivno isključivanje iz povijesti Bosne. Te bošnjačke neznalice idealni su tipovi za igrokaz koji voli profesor Kecmanović zatočen u vlastitoj neosjetljivosti za fine razlike i prepoznavanje drugog i drugačijeg.“
Nije mi jasno šta hoćete sa ovim patetičnim variranjem bošnjačkog „izviranja iz Bosne“, „postojanja na osnovu bosanstva“ iz „ukupnosti bosanskog trajanja“ i „vezanosti za bosansku zemlju“, kao da vam ja to osporavam ili vas, kako insinuirate, „isključujem iz povijesti Bosne“. Naprotiv, neka ste živi i zdravi i u Bosni i van nje!
Ali, morali biste ste, doktore, da vodite računa o činjenici da 75 odsto teritorije BiH uglavnom naseljava srpsko (49 %), odnosno hrvatsko stanovništvo (25 %,),odnosno da jedni svoj etnički prostor zovu Republika Srpska, a drugi Herceg-Bosna, kako je to entitetima i kantonima razgraničeno ratom i Dejtonskim sporazumom, koji su potpisali i Izetbegović i Silajdžić.
Ovo da su Bošnjaci nastali iz „simbioze etničkih grupa“ je nešto posve novo. Do sada su negirajući svoje srpsko i hrvatsko porijeklo, bošnjački stručnjaci potezali svoje dijelom bogumilsko porijeklo, ali su se pri tome spoticali o činjenicu da su bogumili bili samo jeres unutar pravoslavlja. Zato bi bilo lijepo da ste naveli koje su etničke grupe participirale u toj vašoj simbiozi. Indijanci? Aboridžini?
Vama je jedino važno da nisu Srbi. Lično sam poznavao i poznajem više običnih a i slavnih ljudi muslimanskog imena, koji se ponose svojim srpskim porijeklom. Meša! Emir! Svratite u Andrićgrad da vidite grupnu skulpturu braće Sokolović, Mehmed-paše i patrijarha Makarija! Veliki veziri na Porti nisu nikad zaboravljali ko su i šta su bili prije Danka u krvi i pokušavali su dobrim djelima da iskupe dušu.
„Ne postoje Bošnjaci bez islama!“- to nisam otkrio ja nego su, doktore, ponavljali mnogi vaši vjerski i sekularni autoriteti. Ali, ako su Bošnjaci već postojali prije islamizacije, ne znam zašto ste se onda 50-ak godina lažno predstavljali kao Muslimani u nacionalnom smislu. Čak i onda kada je došla postkomunistička sloboda, Alija Izetbegović je odbijao da se Muslimani preimenuju u Bošnjake što je predlagao Zulfikarpašić, jer vaš nacionalno neosvješćeni nacionalni lider, po sopstvenim riječima, nije pravio razliku između muslimana od Maroka do Indonezije.
Vaša politička, vjerska i kulturna nacionalna elita se oko toga predomislila tek krajem rata na Bosanskom saboru, i to tijesnom većinom glasova. Pomozite mi da se snađem u tim „finesama“!
Najzad, ambivalentan je i bošnjački odnos prema Andriću. Kao srpski pisac (sam se napismeno tako samoidentifikovao testamentom u SANU, ali i bez toga srpskim jezikom kojim je pisao, ekavskim govorom i ćirilicom), Andrić je, po Muhamedu Filipoviću, „nanio Bosni više zla nego sve okupatorske vojske zajedno“, a kao nobelovac je, po Senadinu Laviću, postao „bosanski nobelovac“.
„Kecmanović poručuje Bošnjacima da im Turska treba biti ‘matica’… Profesor Kecmanović podsjeća da je došao kraj poštivanju multikulturalizma i sada bi trebalo brzo ‘izbrisati’ svaki trag razlike, postojanja drugog, neidentičnog, heterogenog, samosvojnog. Nažalost, Bošnjaci su iskusili šta to znači 1995. godine. Možda profesor Kecmanović obznani da negira bilo kakav zločin i genocid nad Bošnjacima u ime velikosrbijanskog projekta zla?“
Tvrdnju o tome da je „Turska matica Bošnjaka“ nisam lansirao ja, nego reis ull ulema, emeritus, Mustafa-efendija Cerić, vrhovni poglavar Islamske zajednice u BiH tokom rata i dvije decenije poslije rata. Ne sjećam se da ste vi ili bilo ko od bošnjačkih intelektuaca tim povodom polemisali sa reis efendijom. Ja sam samo konstatovao da reis efendijina teza nije bez osnova: jedan dio hrišćanskog naroda u Bosni i Hercegovini pod Osmanlijama se konvertovao u islam i tokom viševjekovne okupacije stvorio specifičnu orijentalnu kulturu u BiH, na koju je u 20. vijeku nadograđena muslimanska nacija. Ne razumijem šta je u tome toliko zlo da vas tako srdi.
Takođe, ni ukazivanje na neuspjeh integracije muslimanskih imigranata u evropske zemlje takođe nije moj izum.
Helmut Kol, Margeret Tačer, Toni Bler, Angela Merkel i dr. ukazali su na to da „sljedbenici islama niti hoće niti mogu da se uklope u evropski milje čak ni u četvrtoj generaciji“ i proglasili „kraj multukulturalizma“. A to opet nije moje poricanje drugog i drugačijeg, kako vi, doktore, velite, nego valjda baš naprotiv priznanje tog drugog i drugačijeg. Čak toliko drugog i drugačije da se, uprkos lokalnom hrišćanskom porijeklu,teško uklapa u drugo i drugačije u pravoslavno-katoličkom okruženju i, kako piše Alija u Islamskoj deklaraciji, čeka da postane većina pa da svima u Bosni nametne Kuran i šerijat.
Najzad, vi polemišete i sa mojim stavom za koji i sami kažete da nisam nikad nigdje izrekao jer bi vam se valjda uklapalo da jesam. Ali ako već hoćete, nikad ne bih osporio stradanja Muslimana/Bošnjaka u ratu ’92-’95, ali, naravno, ni proporcionalno stradanje Srba i Hrvata, što je pokazalo istraživanje vašeg sunarodnika Mirsada Tokače pod sponzorstvom skandinavske NVO.Čudi me, međutim, da vi i ostali bošnjački intelektualci već godinama potpuno ignorišete veće ili manje srpske žrtve, ne samo u okolini Srebrenice, te ne pokazujete ni elementarnu ljudsku saosjećajnost za žrtve „drugih i drugačijih“.
Hašku redefiniciju pojma genocid, naravno, ne prihvatam, uključiv i to što se konstrukcija „općinski genocid“ (Puhovski) ili „džepni genocid“ (Trifković), kakva je u Ševinengenu presuđena za Srebrenicu, ruga i vama i vašim žrtvama. Štaviše, ja imam razumijevanje za potrebu bošnjačkog naroda da od Srebrenice napravi veliku osnivačku žrtvu kakva stoji u krvlju zalivenom temelju svake nacije, a kakve u vas ranije nije bilo. Srbi ih, bez konstrukcije bilo kakvih „tribunala“, imaju napretek (Kosovski boj, Velika seoba, srpski ustanci, povlačenje preko Albanije, Jasenovac, NATO bombardovanje osiromašenim uranijumom, Oluja …) Hrvati to pokušavaju da prave od Blajburga. A vi Bošnjaci ste ga baš prekardašili i sa brojem žrtava i sa brojem genocida.
Po vašim standardima, Srbi su pretrpjeli barem stotinu genocida.
„Velikosrbijanska propagandno-obavještajna matrica o Bosni i Bošnjacima je užasna i podla. Opakost pomračenog i zarobljenog uma konstruira laž kako bi se Bošnjacima podmetnula krivnja što su mnogi među njima i muslimani, jer kao takvi oni su ‘mostobran za prodor islamskog terorizma u zemlje EU’. Zato se profesor Kecamnović prostire kao neprobojni pancirni pojas, antemurale christianitatis pred azijatskom, orijentalno-islamskom najezdom – tako već od Kosovskog boja.“
Opet vi, doktore, meni podmećete ono što godinama piše u brojnim objavljenim zapadnim bezbjednosnim procjenama o Bosni (bošnjačkim kantonima) kao leglu islamskog terorizma, o vehabijskim komunama, teorističkim kampovima, dobrovoljcima-povratnicima ISIL-a, Zelenoj transverzali.
Kažu: nisu svi muslimani teroristi, ali jesu svi teroristi muslimani, pa ste već zbog imena u pasošu podvrgnuti posebnom tretmanu na granicama EU i SAD. Imamo i mi iskustvo kako su nezgodni ti Zapadnjaci kada se na nekog okome. Na jedne antisrbizmom, na druge – islamofobijom …
Najprije je Cimerman natociljao Aliju da se povuče iz Lisabonskog sporazuma i nadglasavanjem u zajedničkoj Skupštini BiH uvrijedi i ponizi srpske komšije i izazvove rat. Zatim su pustili da ga tzv. ABiH izgubi protiv VRS, HVO i APZB. Da bi vam na kraju, kada ste već bili pred kapitulacijom, podastrli da podpišete Dejtonski sporazum, kojim su Bošnjaci dobili manje nego Lisabonskim.
U međuvremenu su vas vukli za nos pričama o tome kako je Bosna oličenje evropskog sna, kako je rasadnik multikulturalizma, kako će prečicom u EU.
Nije da i sami niste doprinijeli multikulturalizmu. Recimo, vaši predstavnici u Dejtonu nisu prihvatili Holbrukov predlog da Sarajevo bude ekstrateritorijlna multikulturna prijestonica BiH. Htjeli ste da grad bude samo muslimanski i hrišćanske komšije zamijenili istovjernicima sa Bliskog istoka (mudžahedini, vehabije, migranti, Saudijci).
Zašto u svojim kantonima ne napraviste ogledno građansko mini društvo za koje ste se kobajagi zalagali! Zašto zaboraviste zajedničke bosanske (bošnjačke, bošnjanske) korijene o kojima učeno pišete!?
Ni velikosrbijanci ni onih jedan odsto Srba nisu vas mogli u tome omesti, a poneki bi vam možda i povjerovao.
„Profesor kontinuirano pokušava Bošnjake utjerati u neku islamističku skupinu. On oblikuje poželjnog i nepoželjnog Bošnjaka, te premotava po ko zna koji put potrošeni propagandni materijal koji se i dalje koristi u denunciranju Bošnjaka i negiranju Bosne. Stara je to matrica, često korištena, ali pakosne su i jalove priče o džihadu i islamskim radikalima iz profesorovih mitskih svjetova. Za upućene to je već stari, pročitani velikosrbijanski trik. Tokom cijelog 20. stoljeća od Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SFRJ) Bošnjake utjeruju nerijetko i terorom u zadatu formu ‘religijske skupine’. Tu religijsku formu uz to nastoje utjerati u srpstvo, hrvatstvo, jugoslavenstvo – ali ne i u bošnjaštvo i bosanstvo! Utjeruju ih u sve moguće ideologizirane konstrukcije 20. stoljeća, ali im se svim silama priječi njihovo bosansko postojanje. Ne bosanska republika bosanskog naroda! Profesor Kecmanović nije primjetio jedan ‘mali’ povijesno-politički okret u zadnjih trideset godina – Bošnjaci postoje kao politička i kulturno-povijesna činjenica Bosne“.
Kako da nisam primijetio „mali okret“!
Počelo je to još prije više od 40 godina sa priznanjem muslimanske nacije, kada ste vi Senade bili djetetom i ja sam kao stariji od vas tome neposredni svjedok. Poznato je da su mlade nacije nestrpljive i agresivne, željne samopotvrđivanja i potvrđivanja od drugih,te sklone megalomaniji i netoleranciji. Sjećam se da se stalno postavljalo pitanje manjka Muslimana –direktora, šefova klinika, dekana, urednika, rektora, akademika, jer je za političke potrebe trebalo urgentno uspostaviti paritet.
Sazrijevanje nacije je duži istorijski proces tokom koga je mlada nacija više ili manje nedovršena i nesigurnog identiteta. Kao i na posljednjem popisu 2013. kada se iz SDA i IVZ dijelilo uputstvo za ispunjavanje formulara („1. Po nacionalnosti sam: Bošnjak, 2. Po vjeri sam: musliman, 3. Govorim: bosanski jezik), i 1971. kompartijski aktivisti su agitovali da se muslimani izjasne kao Muslimani. Moj prijatelj, ugledni profesor sarajevskog univerziteta po imenu Esad zbog TV izjave da će ostati Hrvat, da mu je brat Osman –Srbin, a supruga Meliha –muslimanka, te da živi u srećnom mješanom braku, istjeran je s posla.
Mnogi su se vajkali: „E da hoće već jednom muslimanska nacija da izađe iz puberteta“. Jedna od tih dječijih bolesti mladih i zakašnjelih nacija prepoznaje se i u identitetskim lutanjima i kontroverzama, pa su Muslimani /Bošnjaci/Bosanci samo tokom jednog kratkog ljudskog vijeka promijenili tri imena. Ali, bože moj, neki su kroz taj period adolescencije prošli prije 300, a neki prije 30 godina.
Bošnjaci su imali sreću da im je nacija priznata odlukom CK SKBiH, dok su neki drugi morali da ginu u nacionalno-oslobodilačkim ratovima. Zato je Alija u svojim prvim poslijeratnim intervjuima rekao da je „stradanje cijena stasavanja nacija i da ta sudbina izgleda nije mogla zaobići ni Bošnjake“.
I da vam razjasnim, Senadine, da ne biste ponavljali insinuacije, nemam ništa protiv Bošnjaka, i muslimana i ateista. Naprotiv, to je narod sa kojim sam pola života proživio, sarađivao i drugovao i mnoge lijepe uspomene i prijateljstva i danas traju. I ne sporim vam pravo da budete šta god hoćete i kako god hoćete i koliko god hoćete, ali pod uslovom da to isto dozvolite i Srbima u Srpskoj (i Hrvatima u „Herceg Bosni“) i da ne umišljate da je cijela BiH samo vaša.
(slijedi nastavak)
Nenad Kecmanović
sveosrpskoj.com
