Levo ili desno?

0
2858

1Početkom osamdesetih godina prošlog veka kružio je ovakav vic: „Voze se, svako u svojoj limuzini, Brežnjev, Karter i Tito. Na raskrsnici, vozač upita Brežnjeva – Levo ili desno? – Brežnjev na to odgovori – Daj migavac levo, jer idemo levo.

Malo kasnije, do iste raskrsnice dolazi Karterov automobil i vozač isto pita – Levo ili desno? – Karter kaže – Daj migavac desno, idemo desno.

Opet, nešto kasnije, nailazi Titova limuzina i na raskrsnici vozač pita Tita već isto pitanje – Hoćemo li levo, ili desno? – Tito na to odgovori – Daj migavac levo, idemo desno.“

Pre neku godinu išao sam peške, trotoarom, uz Birčaninovu ulicu ka Slaviji. Bila je subota, hladno i relativno rano, tako da su prolaznici bili retki. U jednom trenutku, primetio sam kako mi se, krećući se nizbrdo, približava neki čovek.

Sa moje desne strane nalazio se zid zgrade sa koje pada led, a sa leve, dva do tri metra udaljeni od zida, parkirani automobili. Kako mi se čovek približavao, tako sam se, prethodno idući sredinom trotoara, sve više pomerao ulevo, prema parkiranim automobilima, ne bih li mu ustupio prolaz po sredini.

Međutim, on se sve više pomerao ka mojoj putanji, na njegovu desnu stranu, sve dok se nije zaustavio tačno ispred mene.

Tako stojeći ispred, čovek šezdesetih godina, krupne, snažne građe, sed i kratko ošišan, ispruži levu ruku ka zidu i reče, kao da me nečemu podučava: „Desnom stranom. Tako je oduvek bilo.“

„Nije tačno“, odgovorih, obišavši ga sa njegove leve strane i nastavih dalje. Nisam bio raspoložen da oficirskom mentalitetu objašnjavam kako nije tako svuda, a naročito, da nije tako bilo oduvek.

Da Vas podsetimo:  Saveznička pomoć

Pre nekoliko vekova, pešaci su se kretali levom stranom puta, jer su, većinom desnoruki, u desnoj ruci držali oružje za odbranu od razbojnika. Kasnije, u vreme konjskih zaprega, nastavljeno je kretanje levom stranom, ovog puta jer je kočijaš, držeći bič u desnoj ruci, zamahivao ulevo, te je na taj način smanjena mogućnost da povredi prolaznike iz suprotnog smera.

Ipak, krajem osamnaestog veka, u Americi se prelazi sa leve, na desnu stranu puta. Tada su u široku upotrebu ušle velike kočije koje je vuklo nekoliko parova konja. Nije ostalo mesta za kočijaša, pa je on sedeo na zadnjem levom konju, jer je desnom rukom koristio bič. Kako je sedeo na levoj strani, bilo je zgodnije da mu druge kočije takođe prolaze s leva, ne bi li imao bolji pregled.

Neki izvori govore kako je Napoleon, samo zato što je bio levoruk, uveo kretanje desnom stranom, što je kasnije prihvaćeno u većem delu Evrope. Britanci, održavajući tradiciju i ne želeći da prihvate „francuski“ način kretanja, ostadoše pri kretanju vozila levom stranom, pa to kasnije prenesoše na svoje kolonije – Maltu, Kipar, Indiju, Južnoafričku Republiku, Australiju, Novi Zeland.

Što se tiče našeg podneblja, evo šta kažu zapisi iz riječkih izvora (hrvatski grad Rijeka, 1924. godine podeljen na dva dela, zapadni, koji je pripadao Italiji i istočni, koji je pripao Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca) o saobraćajnim propisima iz 1911. godine u vreme dok je Rijeka bila u sastavu Austrougarske. (http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=60&C=16: )

„Lievo se vozi i ugiblje, a desno pretječe» u zemljama: Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni i Hercegovini, Kranjskoj, Štajerskoj, Ugarskoj, Gornjoj i Doljnjoj Austriji, Češkoj i Sedmogradskoj, Engleskoj i Južnoj Italiji, Milanu i još nekim gradovima Italije (u svakom je na ulazu označeno), Luksemburgu i Portugalu. «Desno se vozi i ugiblje, a lievo pretječe» u zemljama: Dalmaciji i Istri i Austrijskom Primorju, Koruškoj, Tirolu i Voralbergu, Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj, Hollandiji, gornjoj i srednjoj Italiji osim Milana i još nekih gradova, Lichensteinu, Rusiji, Švicarskoj i Španiji.“

Da Vas podsetimo:  O nezavisnosti Srbije

Upravo prema tim propisima, automobil je na granici, koja se nalazila na Kantridi, 1911. godine prelazio sa leve na desnu stranu kolovoza. (Kantrida je deo Rijeke u kojem se nalazi stadion fudbalskog kluba „Rijeka“, izgrađen takođe 1911. godine, na mestu bivšeg kamenoloma, tako da je ceo istočni deo stadiona praktično „usečen“ u brdo).

Elem, neke države, Rusija i Portugalija, na primer, usmerile su drumski saobraćaj na desnu stranu početkom prošlog veka, a Austrija i Čehoslovačka krajem tridesetih godina dvadesetog veka, nakon aneksije, odnosno okupacije od strane Nemačke. Nedugo posle toga je i u Mađarskoj došlo do promene kretanja sa leve na desnu stranu.

U Švedskoj su tek 1967. godine primenili pravilo kretanja vozila desnom stranom, iako je u više navrata posle Drugog svetskog rata bilo pokušaja da se to promeni putem referenduma.

U Japanu se vozi levom stranom, a pretpostavka je da su im to Britanci ostavili u nasleđe, budući da su im u početku oni projektovali železnicu. Uz to, evo još jednog kurioziteta: francuski metro kreće se levom stranom, svuda sem u Lionu.

Ono što uglavnom važi za kopneni saobraćaj, ne važi za vodeni ili vazdušni. Standardno avioni jedan drugog pretiču sa desne strane, a kod brodova postoji niz pravila kretanja, u odnosu na to o kakvim se plovilima radi.

Na kraju, pešaci se kod nas po kolovozu kreću levom stranom, a ne desnom, osim u izuzetnim slučajevima.

Međutim, nigde se u Zakonu o saobraćaju eksplicitno ne navodi kojom stranom trotoara pešaci treba da se kreću. Većina pešaka pretpostavlja, verovatno po analogiji sa kretanjem vozila, da je to desna strana. Ipak, logično je da se uvek držimo one strane koja je bezbednija, a u opisanom slučaju to je ipak leva strana, jer sa desne vreba opasnost, komadi leda koji povremeno padaju sa krova zgrade.

Da Vas podsetimo:  Sto dana bez devet đaka i njihovog čuvara

Levo ili desno? Zavisi od mnogo čega.

Vladimir Todosijević

Vidovdan

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime