U organizaciji Libertarijanskog kluba „Libek“: „Odbrani novčanik“

0
1830

2014-09-19_100524U subotu, 20. septembra, tačno u podne počinje marš poreskih obveznika nezadovoljnim politikom Vlade.

U organizaciji Libertarijanskog kluba „Libek“ a u znak protesta protiv najavljenog povećanja poreza na dodatu vrednost (PDV) kao i nezadovoljstva zbog ogromne javne potrošnje i rasta javnog duga, kreće marš poreskih obveznika koji ne žele više da „plaćaju pogrešnu politiku Vlade“[1], navode iz Libeka. Marš kreće ispred Studentskog kulturnog centra, a nezadovoljni poreski obveznici rutom će destinirati svoj marš ispred Vlade Srbije i Ministarstvu finansija predati svoje zahteve.

Dvanaestog septembra,dakle šest dana ranije, pokret Dveri najavio je odbranu prezaduženih građana živim štitom od izvršitelja: „Ogroman broj ljudi ostao je bez posla u pljačkaškim privatizacijama, domaći preduzetnici ne mogu normalno da rade zbog zelenaških bankarskih kamata i ukinutih carina na uvoz strane robe, porodice na selu ne mogu da opstanu jer nema nikakve podrške domaćoj poljoprivredi, trudnice i porodilje su građani drugog reda, porodice sa više dece su zaboravljene i prepuštene same sebi, najveći broj penzionera ima sramotno male penzije“[2] rekao je Boško Obradović, lider pokreta Dveri na konferenciji za novinare u Čačku. Posebno apostrofirajući da „uVladi nema Ministarstva za brigu o porodici niti programa podrške rađanju, mladim bračnim parovima, porodičnim preduzećima, povratku porodica na selo… Naprotiv, Vlada Srbije planira smanjenje plata i penzija, i šalje privatne izvršitelje da oduzimaju imovinu porodicama koje ne mogu da plaćaju svoje rate za kredite ili dugove za komunalne usluge…

Ali, za isto to vreme Vlada Srbije ume da brine o promociji ideologije homoseksualizma u Srbiji, tako što finansira gej parade i homoseksualizam promoviše preko udžbenika seksualnog obrazovanja koji je ušao u škole u severnoj Srbiji, dok obuke za brigu o homoseksualcima prolaze sve Policijske uprave i Centri za socijalni rad u Srbiji. Državni budžet, prosveta, MUP i socijalna politika tako se stavljaju u funkciju promocije homoseksualizma…“[3] I zato Dveri pozivaju „sve kojima država preti da ih ostavi bez porodičnog doma da nam se jave i živim štitom branićemo njihove domove od oduzimanja. Niko nema prava da oduzima osnovno ljudsko pravo kao što je pravo na porodični dom i minimalna sredstva za život.“[4] Živi štit nije smisao sam po sebi, već je ovaj pokret predložio i Zakon o zaštiti prezaduženih porodica kojim bi se otpisao deo dugovanja, omogućio novi finansijski početak i reprogram preostalih dugova. Dakle, sličan institut koji postoji u mnogim državama koje su socijalno odgovorne.

I, samo ova dva poziva, dovoljno poručuju da u narednom periodu bitka za Srbiju (štogod ona danas jeste) vodiće se upravo na polju socio-ekonomskih prava građana. I, ovo nikome u Srbiji ne treba posebno analizirati. Život je sveden na preživljavanje koje je u najavama „reformi“ dovedeno u pitanje. Rukovodioci pozivaju na EUropsku praksu i zakonodavstvo, civilizacijske vrednosti, marljivost i odgovornost, poboljšanje poslovnog ambijenta, dakle, na sve ono što su pogrešnim politikama manje-više decenijama poznata politička lica devastirala. NJihove političke odluke, da li na lokalnom ili nacionalnom nivou dovele su ono što je (pre)ostalo od Srbije do kraja. Dakle ko je odgovoran: porezima i nametima opterećen građanin ili oni koji su u njegovo ime i za njegovo „dobro (kako urlaju politički pamfleti tokom kampanja) odlučivali o uređenju svakodnevnog života? Ovo, naravno, treba razumeti SAMO i jedino kao retoričko pitanje.

Da Vas podsetimo:  Za mlade TV i novine gotovo da ne postoje. Informišu se na internetu, za koji misle da više produbljuje nego što suzbija nasilje

Građani su, međutim, tiho i bez po muke i sebi a i drugima priznali odgovor. Tako je skorašnjim istraživanjem „Učešće građana u demokratskim procesima Srbije“ konačno predstavljena očigledna istina koju beleže rezultati izlaznosti na poslednjim nacionalnim izborima, ali koji se svesno prećutkuju. Podsetimo, od broja upisanih birača 6.765.998, šesnaestog marta, glasalo je 3.592.375 građana ili tek malo više od polovine biračkog tela glasanjem je učestvovalo na izborima. To je činjenica koja se smelo prećutkuje u mejnstrim medijima, ali zato neki drugi pomno opipavaju puls građana Srbije. Pomenuto istraživanje koje je proveo Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA), na inicijativu Otvorenog parlamenta uz podršku „Ipsos Stratedžik marketing“, Britanske ambasade i američkog Nacionalnog demokratskog instituta (NDI)[5] objavilo je sledeće rezultate:

U poređenju sa periodom pre deset godina kada je 50 odsto građana bilo zainteresovano za politiku, danas se samo četvrtina građana zanima politikom; Direktorka istraživanja „Ipsos stratedžik marketing“ Svetlana Logar izjavila je da je u avgustu tekuće godine samo 23 odsto građana reklo da ih politika bar donekle interesuje, što je za 20 odsto manje nego 2004 godine, a među temama prednjače reformski zakoni. Prema njenoj oceni donekle je poraslo opšte nezadovoljstvo radom vlade-tek četvrtina ispitanika je „uglavnom zadovoljna“;[6] danas čak 30 odsto građana smatra da sopstvenim akcijama putem društvenih mreža, povezivanjem s nevladinim organizacijama može da postigne nešto konkretno. Ovaj procenat je za 14 odsto viši nego godinu dana ranije (2013).

Zaključak: političarima se ne veruje: Građani su konačno počeli da se oslanjaju na sopstvenu akciju! I to je odlična vest za početak. Nastavak treba da podrazumeva edukaciju, informisanost i svesnost građana koji onda lako mogu da prepoznaju ponudu na tržištu „civilnih akcija“ u smislu manipulacija (opet) u nečije druge interese.

Druga oblast, pored pomenute socio-ekonomske, u kojoj će se biti razne bitke jeste elektronski prostor ili Internet. Ovo se posebno odnosi na animiranje za akciju mladih koji kad se pokrenu i promene stvar. E, sad da li na bolje ili na gore-zavisiće samo od njihove spremnosti da prepoznaju manipulaciju u najavi. To, je međutim, sasvim druga tema.

Toni Verheijen: Zadaci za Vladu Srbije ili „reforme nemaju alternativu“ – Šef Kancelarije Svetske banke u Srbiji, Verheijen, u razgovoru za beogradski Nedeljnik NIN, potvrdio je naše ranije iznete konstatacije da su reforme prema meri međunarodnih finansijskih institucija i stranih „investitora“ a ne kako agitpropovski slušamo iz dana u dan, da su one za bolju budućnost Srbije. Naime, nisu se rukovodioci Srbije „(do)setli“ da urede Srbiju zbog njenih građana. Naprotiv, prekomernim zaduživanjem uglavnom za popunu budžetskog deficita dovedeni su pred zid: zaduživanja više nema po toj nameni. Jedino preostalo je seča. Kako „moćnici“ neće seći granu na kojoj sede, a o tome svedoči i podatak da u državnoj upravi radi preko sedamipo hiljada savetnika (ili partijskih uposlenika), rezove će trpeti upravo ugroženi. Takva je velika većina građana Srbije. Naravno, vlast se dosetila da „najugroženiji“ neće stradati reformskim kursem…ali ko su najugroženiji?! Ovo bi nas tek odvelo u temu koju želimo vrlo detaljno da analiziramo, pa ćemo ovde i zastati.

Da Vas podsetimo:  Crnoj hronici je mesto na poslednjim stranicama medija

Da se vratimo Svetskoj banci i Verheijenu. U iščekivanju najnovijeg premera na listi za odstrel ili „reformskih“ mera, po sistemu koliko će se još omči građanima staviti oko grla, Verheijen na pitanje „Šta će biti prvi zadaci za ministra privrede“ odgovara: Da se drži dogovorenog rasporeda oko državnih preduzeća. Jer, ako se to ne reši neće biti novih investicija.“[7] Dakle, srpski ministar (a kasnije ćemo saznati i Vlada) dobijaju zadatke koje moraju da ispune. Još kada se tome doda da je aktualni ministar privrede i nekadašnji uposlenik Svetske banke, stvari dobijaju na zanimljivoj dimenziji. Tako saznajemo da: Prvo, Vlada treba da saopšti da od 157 preduzeća u restruktuiranju po „verovanju“ a ne preciznim procenama Svetske banke „dve trećine nema šanse da opstane. Od ostalih samo 50-60 njih nema zaposlene i ne rade ništa…ne plaćaju komunalije, poreze i to utiče takođe na budžet“ kao i da će po okončanju konkursa za prodaju 502 preduzeća (od čega 157 u restruktuiranju) „likvidira(ti) ona preduzeća za koje nema kupca a na to se obavezala“[8] objašnjava šef kancelarije Svetske banke u Beogradu.

Drugo, kada je reč o budžetskom deficitu, smanjenje plata i penzija je neminovno. I to nije novost. Za svetsku banku to je novčana masa koja čini najveće rashode i to treba u procentima smanjiti. To što ti procenti znače osiromašene građane Srbije, Svetsku banku ne interesuje. Ali bi Vladu trebalo…valjda? Sve u svemu, račun je u toku i on treba da se, prema rečima Verheijena, uskladi s ostalim merama. Jedna od tih je uvođenje platnih razreda, ali da oni ne bi povećali novčanu masu potrebnu za plate one će biti smanjene pre toga: „Radimo na tome s Vladom. Plan je da novi sistem platnih razreda stupi na snagu 1. januara, što je vrlo ambiciozno i mislimo da je moguće da bude kašnjenja od nekoliko meseci. Sadašnji sistem sa više stotina koeficijenata i različitih faktora koji utiču na plate je neodrživ. On dovodi do toga da službenik u nekoj agenciji ima tri puta veću platu od službenika u ministarstvu…ima mnogo pozicija gde su ljudi različito plaćeni za iste poslove“[9] tvrdi Verheijen.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Mitrić – napad, godine protkane pretnjama i život pod obezbeđenjem

Pritom, kada se tome doda pitanje a šta to rade agencije i koliko ih ima a da to isto ne mogu postojeća ministarstva-e, to je onda čista alhemija. Ona ista koja bi penzije, za početak ostavila netaknutim jer su davno zarađene konkretnim poslovima, deponovane u konkretan fond s tačno navedenim imenom i prezimenom osiguranika. Osiguranika koji sada i danas, nema prava da odlučuje o svojim novcima?! Kako bi se ovo tumačilo u nekoj visoko razvijenoj zemlji Zapada-kao kriminal? Ili, bilo bi interesantno šta bi na to rekao Verheijen…

Pritom, nimalo zanemarljivo je da penzije danas izdržavaju cele porodice radno sposobnih ali nezaposlenih u Srbiji!

Treće, da su pregovori o aranžmanu s MMF-om počeli u januaru „radilo bi se o nižem procentu smanjenja plata i penzija. Sada je zbog odlaganja, to daleko više i što duže bude trajalo biće sve više,“[10] tvrdi predstavnik Svetske banke. Međutim, za srpsko rukovodstvo vreme je bilo potrebno da spinuje činjenice sa kojima ćemo se već danas i sutra početi da suočavamo.

Četvrto, kredit od 300 miliona dolara za sanaciju šteta od poplava mogao bi da stigne na zimu ili u decembru: 150 miliona dolara od toga biće odobreno za uvoz struje, 50 miliona dolara za sanaciju elektroenergetskih sistema, 70 miliona dolara poljoprivrednicima i oko 22 miliona dolara za sanaciju šteta na ključnim sistemima zaštite od poplava.

Peto, prema rečima Verheijena reforme nemaju alternativu jer Srbija više ne može da se zadužuje. Arapski krediti koji su predstavljeni kao najpovoljniji za Verheijena ne mogu da se porede sa Svetskom bankom jer, „naši krediti su definitivno povoljniji. Arapski kredit je dat na deset godina sa kamatom od 2,5 odsto, a Svetska banka ih odobrava na 15-18 godina sa kamatom euribor plus 0,47 odsto uz grejs period od pet godina.“[11] Za odlaganje reformi, kako su naznačene, potrebno je 4-5 milijardi evra godišnje za koje Svetska banka sumnja da Srbija može da nađe pod povoljnim kreditnim uslovima.

I to je, ne sva, ali dovoljna istina da znamo šta nas čeka u danu kada su se „slučajno“ na srpskom političkom tržištu (su)sreli šeik bin Zajed i premijerovo predstavljanje bolnih rezova (18. septembar) prema nalogu međunarodnih finansijskih institucija kakve su Svetska banka i MMF.

Pa, ko preživi…

Marina Raguš

FSK

________________________________________

[1] http://www.blic.rs/Vesti/Ekonomija/495841/Mars-poreskih-obveznika

[2] http://www.dverisrpske.com/sr/nas-stav/5819-zivi-stit-za-prezaduzene-porodice.html

[3] isto

[4] isto

[5] http://www.tanjug.rs/novosti1/144948/gradjani-spremniji-na-akciju–nezainteresovaniji-za-politiku.htm

[6] isto

[7] NIN, 11.9.2014, broj3324, strana 38

[8] isto

[9] isto

[10] Isto, strana 39

[11] isto

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime