Lice i naličje afere Krušik

2
1024
Foto: printscreen (pistaljka.rs)

Nakon „kosovske” epizode u aferi Krušik, i dalje nije jasno ko će od nje imati najveću korist. Jasno je samo da to neće biti Srbija

Afera Krušik je već duže vremena u fokusu srpske javnosti, a juče je dobila i zanimljiv nastavak. Marinika Tepić, potpredsednica partije „Slobode i pravde” iznela je tvrdnje (u formi optužbe) da je profit od trgovine oružjem korišćen za povlačenje priznanja Kosova. Treba istaći da opozicija, kao kontrolor vlasti, ne samo da ima legitimno pravo da obelodanjuje afere, već je to na neki način njena dužnost. Vlast je, s druge strane, dužna da na njih odgovori, i da preuzme odgovornost ukoliko se pokaže da su optužbe istinite.

Međutim, Krušik, kao i svaka druga afera, ima svoju pravnu i svoju političku dimenziju, koje ne moraju nužno da se poklapaju (i retko kada je to slučaj), odnosno mogu biti vođene različitim logikama. Logika prava je, grubo rečeno, poštovanje zakona, a logika politike je logika odgovornosti za posledice određenog činjenja ili nečinjenja. Za sada nema dokaza da je u ovoj aferi prekršen zakon, s tim što se stiče utisak da nije najjasnije razjašnjena uloga oca ministra policije, što svakako treba do kraja ispitati i rasvetliti kako „Krušik” ne bi dodatno narušio ionako toksičnu atmosferu u zemlji.

POLITIČKA POZADINA
No, u ovom tekstu se nećemo baviti pravnim aspektom afere – to prepuštamo institucijama. Nećemo se baviti ni verodostojnošću samih optužbi (s jedne strane zato što nemamo dovoljno pouzdanih informacija, a s druge zato što su opoziciona štampa i lideri to već činili i čine). Namera nam je da između redova opozicionog govora pročitamo političku pozadinu ove afere. Da li je tu reč samo o pozivu na poštovanje zakona ili o još nečemu, i kakva je priroda tog „nečeg”?

Da Vas podsetimo:  Koga nerviraju grafiti „KAD SE VOJSKA NA KOSOVO VRATI…“

U aferi Krušik odslikava se odnos vlasti prema mnogim gorućim problemima društva (korupcija, partijska država, političke veze u sprezi sa ekonomskim interesima, itd.). Igrom slučaja, odslikava se i odnos opozicije (ili njenog najglasnijeg dela) prema ključnim državnim pitanjima – od ekonomije, spoljne politike, pravosuđa, a ispostaviće se na kraju i samog Kosova, kao već dugo godina centralnog političkog pitanja naše zemlje.

Osim toga, ova afera nameće i jedno pitanje koje spada u domen političke filozofije: da li je dužnost nacionalno odgovornog političara da po svaku cenu isteruje pravdu, bez obzira na posledice, ili bi on uvek morao da ima na umu i širi, državni i društveni interes? Svaki političar koji ima na umu interese države u najmanju ruku morao bi se zapitati zbog čega su i kako su dokumenti iz preduzeća srpske namenske industrije procureli u javnost? Kako to da za njih postoji veliko interesovanje u drugim zemljama (afera je započela objavama u bugarskim medijima, a Bugarska je konkurent naše namenske industrije)? Zar upravo takav (regionalni) karakter afere ne bi morao da nas navede na razmišljanje ko ima korist od njenog rasplamsavanja u medijima?

EKONOMSKE POSLEDICE
Pored političkih, nisu zanemarljive ni (direktne i indirektne) ekonomske posledice ove afere po državu i društvo. Najkonkretnija posledica je to što su firmi GIM uvedene sankcije. Zbog toga je izgubljena mogućnost trgovine sa zemljama koje iz sopstvenih interesa ili prisile sprovode američke sankcije. Zbog opšte atmosfere u zemlji, u široj javnosti ne postoji mnogo razumevanja za nedaće koje su snašle tu kompaniju. Preovlađujući moralistički stav da je svaki poslovni uspeh povezan sa nekom vrstom nezakonitih radnji prenebregava prostu činjenicu da od uspešnog poslovanja GIM-a svi imamo korist.

Da Vas podsetimo:  Vučić kolonijalni upravnik sa zadatkom da nas ubedi da je bilo kakav otpor besmislen

No, umanjena dobit jedne kompanije (GIM) nije jedina ekonomski štetna posledica ove afere. Veći problem je gubitak tržišta koje sada (gle čuda) mogu da zaposednu upravo firme iz Bugarske. Naši politički dušebrižnici očigledno nemaju moralnih problema sa time. Verovatno veruju da su bugarski trgovci oružjem (kao uostalom i bilo koji drugi) velike poštenjačine?!

To tržište nije izgubljeno samo zbog naše gluposti i oportunizma Bugara (što im se ne može zameriti, jer slede svoje interese), već i zbog činjenice da je obelodanjivanjem detalja ugovora narušeno poverenje u našu industriju. Zbog toga, s one strane dobrih namera samog uzbunjivača, treba istaći da je njegovim delovanjem naneta šteta njegovim kolegama i Srbiji kao državi.

SVI PUTEVI VODE NA KOSOVO
Kulminacija afere Krušik desila se u utorak (24. decembar), kada su u aferu umešane i radnje vezane za povlačenja priznanja Kosova. Naime, sledeći logiku prethodno iznesenih optužbi, došlo se na kraju do optužujuće konstatacije da je novac, koji je navodno nepravedno uskraćen državnoj firmi Krušik, završio u službi državnih interesa (u svrhu lobiranja za povlačenje priznanja Kosova), a da su glavni protagnosti toga bili ministar inostranih poslova Ivica Dačić i trgovac oružjem Slobodan Tešić (za koga se tvrdi da je finansijer SNS-a).

Ako je iznošenje afera legitiman vid političke borbe, ostaje pitanje kako će ova optužba, imajući u vidu opšte raspoloženje naroda, na bilo koji način pomoći strankama oko SzS? Da li se tu radi o političkoj neukosti, da ne kažemo gluposti, ili su ovakve „optužbe” ustvari indirektni pokazatelj političkih ciljeva koalicije oko SzS?  S obzirom da ova heterogena politička koalicija nema jasno definisane ciljeve kad je reč o strateškim pitanjima, javnost je prinuđena da zaključke donosi iz konteksta, a ovo je upečatljiv primer odnosa prema najvažnijem političkom pitanju u zemlji.

Da Vas podsetimo:  Ko su Srbi?

Ostaje nejasno šta je loše u tome što je Dačić bio sposoban da naše preduzetnike ubedi da prilože novac za kampanju u korist povlačenja priznanja Kosova (na stranu što Dačić tvrdi da nikakvih donacija nije bilo)? Stiče se utisak da su optužbe o finansiranju povlačenja priznanja upućene svima onima – u svim zemljama sveta – koji planiraju da, uz (eventualno) „pristojnu nadoknadu”, razmotre povlačenje priznanja. Upozoreni su da se nalaze pod budnim okom javnosti i obaveštajnih službi, a da bi oni koji su već povukli priznanje mogli biti kažnjeni. Ukratko, Marinika Tepić i njeni politički saborci kao da su želeli da pošalju jasan signal sponzorima kosovske nezvisnosti o stavu SzS-a po pitanju Kosova.

Nama na kraju ostaje žal za izgubljenim poslovima, sramota zbog procurelih informacija, odgovornost za izlaganje neprijatnostima ljudi koji su učestvovali u povlačenju priznanja, i novi dokaz nemogućnosti da se kao društvo ponašamo racionalno i odgovorno prema državnim interesima. Sve u svemu, ostaje nejasno ko će imati najveću korist od ove afere. Jasno je samo da to neće biti Srbija.

Vladislav Obrenović je politikolog i saradnik Novog Standarda

Vladislav Obrenović
Izvor: Novi Standard

2 KOMENTARA

  1. Opet se pokazalo da je najveći problem Drzave Srbije VELEIZDAJA !!! Vladajuca stranka i nihovi koalicioni partneri …..veleizdajnici!! Sve oči su uprte u opoziciju, gdje smo svjesni da su bivši veleizdajnici i oni drugi, novi ! Kada ovi “drugi i novi” naprave savez sa bivšim veleizdajnicima, neznam cemu se mozemo nadati………

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime