Lider i poslednji borac za Srbe na KiM ubijen je pre 7 godina.Danas se sećamo Olivera Ivanovića, čoveka koji je svoj život posvetio borbi za Srbe na Kosovu i Metohiji. Naša dužnost je da bar ovako ne zaboravimo njegovu hrabrost i humano delo.
Ubijen je mučki s leđa dok je dolazio na posao u svoju kancelariju u Kosovskoj Mitrovici, na današnji dan 2018. godine. Mada, politički je ubijen i pre samog ubistva, fizički je napadan, paljena mu je kancelarija i na kraju je lažno optužen za ratne zločine i bačen u ćeliju.
Kada su ga optužili za ratne zločine, ta optužba šokirala je i same tzv. Albance, jer su znali ko je Oliver bio. Iz zatvora je izašao godinu dana pre ubistva ali tada ništa nije bilo isto, neprijatelje je sada imao i na albanskoj ali i na srpskoj strani. Oliver je bio među retkim srpskim političarima koji je govorio albanski jezik. Tzv. Albanci da su ga hteli ubiti mogli su to uraditi stotinu puta dok je tamnovao po njihovim kazamatima.
Čim je izašao iz zatvora, odmah mu je zapaljen automobil a pronalazak počinioca se očekivao brzo. Zbog toga što je celi deo Severne Mitrovice pokriven kamerama čije postavljanje je finansirala Kancelarija za KiM. Nisu piromani pronađeni nikad, ali zato je po celoj Srbiji usledila bezdušna medijska kampanja kako Oliver sa tzv. Albancima priprema predaju severa Kosova.
Prvi spot gde se on proglašava za izdajnika emitovan je u informativnom programu na televiziji sa nacionalnom frenkvencijom TV „Pink.” Oliver je pokušao da se brani na lokalnoj TV „Most.” Ali kako se ova televizija finansira iz Beograda na njoj nije dobio ni sekunde.
Zaštitio ga nije niko iako se žalio na ugroženu bezbednost, na kraju mu je jedino ostalo da na društenim mrežama poruči: „Meni su uradili šta god su mogli sem što nisu pucali na mene, ali ko zna…”
Njegovo predviđanje se brzo ostvarilo, pogođen je u leđa sa 6 metaka. Dok je izdisao u lokvi krvi, srpska patrola policije to nije tretirala kao mesto zločina jer je mislila da je doživeo srčani udar. Nije bilo svedoka, a kamere koje je Oliver lično postavio na svoj ulaz, ni ovde „nisu radile.” Tačnije, resiver koji je policija odmah oduzela, bio je već dve nedelje „pokvaren.”
Njegovi advokati odgovaraju tako što im dostavljaju snimke unošenja badnjaka i proslave Badnjeg dana. Što samo po sebi govori da kamere nisu bile pokvarene. Treba napomenuti da istragu zajedno vode i Srbi i tzv. Albanci a Priština do danas prebacuje vruć krompir u Beograd a Beograd ga vraća nazad. I baš na njegovu sedmu godišnicu ubistva, „kosovska policija” zatvorila je 19 službi južno od Ibra. Zatvoreno je svih preostalih 10 privremenih opštinskih organa, pošta Srbije, poreske uprave, kao i svi centri za socijalni rad.
U zadnjih godinu dana zatvoreno je 60 srpskih institucija na KiM, a sa današnjim danom Kosmet južno od Ibra, ostao je bez ijednog jedinog simbola državnosti Srbije. Nakon Oliverovog ubistva, i situacija severno od Ibra nikad nije bila gora. O ubistvu Olivera Ivanovića se praktično više i ne govori, na ovaj slučaj od samog početka stavljena je omerta. Kao i na ubistvo njegovog kuma Dimitrija Janićijevića koji je isto ubijen u Kosovskoj Mitrovici. A ubijen je 2014. godine, 16. januara…
Piše: Deki RS