Lijepa naša…

Jugosfera

1
1282

article_big_1281459859Jugosfera_2010_unutra_1Suprotstavljanje atlantizmu je neki vid ekonomski proširene Srbije uz pomoć nadolazećeg ruskog i kineskog kapitala

Termin “jugosfera” novinara Tima Džude, koji označava jedinstven kulturno-lingvistički prostor nastao od zemalja naslednica bivše Jugoslavije, neobično odgovara aktuelnom stanju na terenu i političkoj situaciji dve decenije nakon okončanja ratova. Specifičnost prostora bivše Jugoslavije, sve njegove protivrečnosti, sukobi, razmirice, istorijski procesi, kao i svakodnevne poslovne i turističke migracije ljudi preko granica, zahtevaju makar čitav jedan studijski program, ako ne i čitavu naučnu oblast u okviru humanističkih nauka. Međutim, posmatrano kroz geopolitičke naočare, aktuelna situacija se može daleko jednostavnije sagledati i objasniti uz pomoć ključnih činilaca koji na nju utiču.

Balkan je, otkad se svet posmatra geopolitički, sinonim za nestabilnost. Nakon ostvarivanja inicijalnih ciljeva atlantizma svođenjem srpskog faktora na užu Srbiju i RS, činilo se da je nastupio period zamrzavanja procesa i njihovog okoštavanja kroz regionalne institucionalne vezivne projekte. Međutim, prateći globalno zaoštravanje situacije, na delu je svojevrsna „rebalkanizacija“ Balkana i njegove ponovne transformacije u lakmus papir odmeravanja odnosa snaga u Evropi. Razaranje SFR Jugoslavije, kako bi se stvorila segmentirana sfera od šest državolikih jedinica više ili manje ograničenog suvereniteta, ušao je u drugu napredniju fazu. Cilj zapadnih centara moći je da se na Balkanu stvori kompleksna mreža međusobnih odnosa i uslovljenosti kojom bi se upravljalo po potrebi koju diktiraju globalni geostrateški odnosi. To je učinjeno još formiranjem unutarjugoslovenskih avnojevskih granica. One su tako konstruisane da je svaka republika različitim graničnim rešenjima neraskidivo vezana za susedne i da prema njima ima aspiracije teritorijalne, etničke ili neke druge prirode. Identičnu logiku danas primenjuju atlantisti, razume se, upodobljenu novim okolnostima.

EKONOMSKA NDH ZA REGIONALNU SUPREMACIJU

To je najlakše postići tako što će biti utemeljena jugosfera pod hrvatskim ekonomskim vođstvom. Hrvatska u regionu na političkom nivou već ima funkciju arbitriranja u ključnim političkim procesima, zahvaljujući članstvu u EU i NATO. Međutim, višim stepenom međusobnih odnosa kroz različite vrste ekonomskih i političkih kontakata ubijaju se dve muve jednim udarcem. Srpska ekonomija se na taj način stavlja u službu neposredno hrvatskim tajkunima, a posredno hrvatskoj spoljnoj politici. Sa druge strane, visok nivo vezanosti na svim nivoima, brižljivo kreiran u posleratnim godinama, doprinosi potencijalu za izazivanje nestabilnosti ukoliko se za tim ukaže potreba.

Da Vas podsetimo:  "Autoput mira" - ili korupcije i heroina

Hrvatska regionalna ekonomska dominacija se u velikoj meri temelji na austrijskim i nemačkim investicijama, kao i prvobitnoj akumulaciji kapitala nalik na ostala postkomunistička društva. To je posebno izraženo u sferi maloprodaje, telekomunikacija i prehrambene industrije. Krajnji cilj je formirati neku vrstu ekonomske NDH, gde bi hrvatski (nemački i austrijski) kapital ostvario prednost pre svega u Vojvodini kao neposrednoj hrvatskoj interesnoj sferi, ali i u ostatku Srbije. Dobar primer je sektor maloprodajnih lanaca robe široke potrošnje, gde Hrvati regionalno dominiraju. Tako bi postojale okolnosti za dalje širenje hrvatske ekonomije kao podloge za politiku, meke moći i identitetskog preumljenja pre svega Srba zapadno od Drine i Dunava i Crnogoraca, što se savršeno uklapa u atlantističke planove na ovom prostoru. Na taj način bi sadašnja srpska samostalna pozicija bila sasečena u korenu.

Kontinuitet retrogradnih istorijskih procesa se, dakle, u osnovi nije promenio. Bosna i Hercegovina se nikada nije u modernom smislu konstituisala kao samostalna država. Hrvatska danas kao nekada ima polukolonijalni položaj austrougarske periferije, sa razvijenim turizmom i prilično ograničenim mogućnostima za samostalno spoljnopolitičko delovanje. Makedonija i Crna Gora kao suverene države postoje samo na papiru, dok Slovenija deluje kao čvrsta komponenta Alpe-Adrija sfere. Srbija jedina uspeva da održi kakvu takvu političku stabilnost i suverenitet, ali se nalazi pred sve većim izazovima na tom putu. Finalizacija prljavog posla atlantizma na Balkanu zamišljena je kroz potpunu centralizaciju BiH, cementiranje tzv. nezavisnog Kosova, konačnu federalizaciju Makedonije kao uvod u njenu dalju disoluciju i slabljenje mukotrpno stečenih međunarodnih pozicija Beograda kroz nametanje hrvatske regionalne dominacije. Osnovni cilj je srpski faktor svesti, ako ne na predkumanovske granice, a onda makar na meru prihvatljivu Vašingtonu.

ŠTA NAM JE ČINITI?

Ipak, jugosfera, kao socio-politički fenomen prožet određenim nivoom institucionalizacije, ne mora nužno biti loš po Srbiju. U okolnostima i međunarodnoj konstrukciji koje su načelno na dugi rok štetne po naše interese, Srbija mora nastupati promišljeno i strateški ne bi li sačuvala stečene pozicije i ostvarila određene dobiti. Kako bi to uspelo, Srbija mora da radi na ekonomskom razvoju i kreiranju svojih pozicija na regionalnim tržištima, posebno u Hrvatskoj, sa kojom postoji enormna disproporcija u međusobnoj trgovinskoj razmeni. U tu svrhu trebalo bi koristiti sve raspoložive međunarodne mehanizme i vidove pritiska kako bi se što više srpskih kompanija probilo na hrvatsko tržište. To bi trebalo da dovede do značajnijeg približavanja spoljnotrgovinskom ekvilibrijumu na spoljnopolitički izuzetno značajnom tržištu.

Da Vas podsetimo:  Putinova poruka Srbima, ili: Hil i Žiofre postrojavaju Vojsku Srbije

Osnovna zamisao suprotstavljanja atlantizmu je neki vid ekonomski proširene Srbije uz pomoć postepeno nadolazećeg ruskog i kineskog kapitala. Kao kvalitetne tačke vezivanja mogli bi se definisati Aerodrom „Nikola Tesla“ kao regionalno čvorište za linije ka Americi, Bliskom istoku i drugim udaljenim destinacijama; turizam sa Beogradom kao regionalnom city break destinacijom broj jedan; saobraćaj kroz koridore 10 i 11 i buduću brzu prugu Beograd – Budimpešta; i trgovina kroz otvorenost za tržišta Carinskog saveza i EU istovremeno. Pomenute komparativne prednosti moraju da posluže kao zamajac za projekciju ekonomske moći u regionu ali i za podlogu za ideološko-kulturološku supremaciju srpskog stanovišta u lingvistički istovetnom okruženju.

Ni u kom slučaju ne bi trebalo zanemariti nivo međuljudskih odnosa. Oni su u jugosferi isprepleteni na poslovnom, turističkom i ličnom nivou. Takvo stanje je korisno isključivo ukoliko se ovaploti kroz doprinos srpskom budžetu i kroz ostvarivanje naših ciljeva ali i za jednostavnije obaveštajno delovanje. Na pitanjima statusa, prošlosti i percepciji ratova 90-tih uvek bi se trebalo perfidno raditi, pre svega kroz sticanje međunarodnih pozicija za podršku i menjanje svesti ljudi, jer u trenutnim okolnostima nije moguće uraditi više bez ozbiljnih posledica. Kada je u pitanju neposredan ekonomsko-politički interes, trebalo bi iznaći način da se profitira i čekati da vreme uradi svoj deo posla, ali bez ugrožavanja vitalnog nacionalnog interesa.

Srbiji je, dakle, neophodna postupna revitalizacija regionalnih odnosa na novim osnovama, sa ravnopravnijim ekonomskim odnosom sa Hrvatskom i Slovenijom, kroz ojačavanje specijalnih paralelnih veza sa Republikom Srpskom, osnaživanje nacionalnog statusa Srba u Crnoj Gori, kao i „konstruktivno nemešanje“ u unutarmakedonski konflikt. Jedini način regionalne saradnje koji je u interesu Srbije mora biti baziran na principu „slažemo se da se ne slažemo“ oko određenih pitanja, dok se na drugim poljima može voditi dijalog i uspostavljati saradnja koja je nama u interesu ukoliko za to imamo adekvatne regionalne sagovornike.

Da Vas podsetimo:  O srpskoj Novoj godini, praznicima i prangijama

KOSTURI IZ ORMANA I ATLANTISTIČKE ZABLUDE

Politička situacija u jugosferi bi se mogla okarakterisati kao svojevrsni zamrznuti konflikt niskog intenziteta, sa pojedinim oštrim amplitudama. Povremeni ispadi političara i reakcije javnosti na njih ukazuju u kojoj meri su i dalje prisutni animoziteti. Oni se po potrebi podgrevaju, kreiraju pomoću agenata od uticaja, a sve u cilju pogodovanja regionalnim interesima Vašingtona. Geostrateški odnosi se na Balkanu menjaju, ali cilj ostaje isti – održati tinjajuću nestabilnost koja po potrebi može da eskalira sa nesagledivim posledicama i bude usmeravana od strane atlantista.

Teška su vremena, i nije vreme za regionalne kosture iz ormara, makar ne u sferi ogoljene sile. Potrebno je biti izuzetno perfidan i bitku voditi pre svega na ideološkom, obrazovnom, kulturnom, odnosno polju meke moći i postepeno menjati percepciju u međunarodnoj sferi u svoju korist. Ono gde greše atlantistički stratezi je verovanje da će aktuelnu situaciju, gde su svi osim Srba ostvarili svoje nacionalne interese, uspeti da uspostave kao trajno stanje. U tome se grdno varaju, samo ostaje nada da to ne bude shvaćeno na teži način.

Ivan Ristić

standard.rs

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime