Ljubav u doba naprednjaka

4
2871

Ljubav… Ta najlepša reč… U vremenu pre interneta i rijaliti pornografije na TV ekranima, pristojna srpska domaćica je doživljavala ljubav baš kao i danas: u virtuelnom svetu. Samo što je tada proživljavala svoje skrivene seksualne fantazije čitajući ljubavne romane i maštajući o lepom, bogatom i strastvenom ljubavniku koji je neće ubiti ispred Centra za socijalni rad. 

Legenda kaže da postoji osoba koja se prvi put u novijoj istoriji zaljubila u naprednjaka i to ne bilo kog, već najnaprednijem među naprednima. Legenda takođe kaže da je ta osoba napisala i jedan ljubavni roman, do čijih smo delova došli… Roman, naravno – nosi naslov „Ljubav u doba naprednjaka“. A to mu već daje i dozu fantastike. A možda i horora.

UPOZNAVANJE (odlomak)

„…Upoznala sam ga još dok sam bila tinejdžerka nesvesna svoje seksualnosti. On tada još nije vladao, već je hrabro stremio visinama kao što je Bajatović stremio novom radnom mestu. Donela sam mu cveće na mitingu podrške, a on me je zagrlio… Mirisao je na užeglu paštetu i prazna obećanja. Godinama posle on je postao nekrunisani vladar svega što poznajemo, a ja sam se učlanila u njegovu stranku odakle je izbacio kuma svog političkog oca. I od tada sam se nadala da ću ponovo osetiti njegov zagrljaj i dodir od koga navijač postane direktor najveće IT firme.“

ČEŽNJA (odlomak)

„…Dani su prolazili, a ja sam pratila i podržavala svaki njegov potez sa nadom da ću još jednom u životu imati priliku da sa tim velikanom provedem makar još jedan trenutak. A čežnja, čežnja u meni je rasla poput BDP-a Srbije u njegovim očima. Nažalost, oko njega su uvek bili mladi lepi momci uznemirujuće pismenosti i moralnih načela koji su okupirali svu njegovu pažnju.

Život me je naučio da sve dobre stvari treba strpljivo čekati i ja sam čekala trenutak da mu se približim i osetim još jednom taj miris od koga srpski narod dobija grč na licu i bol u stomaku.

Da Vas podsetimo:  Ravnopravnost

I taj trenutak je došao, trenutak koji je promenio ceo moj život, trenutak poput onog u kom je Martinović shvatio da je magarac. Kada se moj stranački kolega, inače amaterski glumac u Pozorištancetu Krstić, srušio u Ćirilici ja sam bila ta koja je vrisnula i skrenula Njegovu pažnju. On me je primetio sa pogledom ekonomskog tigra regiona koji vreba iz zapećka i od tada sve je novija istorija. Posle tog susreta i kratke razmene životnih priča, ja sam postala koordinator skupova podrške njemu, jer – možda jedan čovek ne može biti stranka, ali jedan čovek može biti država.“

DODIR NAD SENDVIČIMA (odlomak)

„Iako glavni, uvek je iz sujete radio sve sa nama. Sećam se kako su me jednom, kada su nam se ruke dodirnule dok smo filovali sendviče za penzionere na skupu podrške, podišli žmarci… Pogledi su nam se sreli i pogledao me je kao što Marko Đurić gleda njega.

Tada je stigao Vulin (u uniformi) i prekinuo naš trenutak koji ću pamtiti kao što on pamti svoja obećanja. Vulin mu je rekao da ima tetku u Kanadi koja se zove Mira Milić i da mu je ona kupila stan zbog koga je 27 puta išao za Kanadu i da Mira Marković nije promenila prezime.

Ja sam još nekoliko meseci čekala sledeću priliku. A onda smo se sreli ispod novogodišnje rasvete bez uzemljenja. Tada sam shvatila koliko imamo zajedničkog: Delili smo zajedničku ljubav prema njemu…“

EKSPOZE OŽENJENOG ČOVEKA (odlomak)

„… Pozvao me je da zajedno pročitamo njegov ekspoze, ali mi je otkazao sastanak u poslednjem trenutku. Osećala sam se slomljeno kao njegova bivša žena kada je shvatila da više nije Vučić. Znala sam da je on oženjen i da je dobio sina koji će, ako se narod ne probudi, vladati nama. Znala sam da nije krstio dete u muzičkoj fontani zato što je BIA radila sanaciju. Znala sam da ga volim još od prvog dana i da bih zbog njega sve uradila protiv svog naroda. Baš kao i Nebojša iz Beograda…

Da Vas podsetimo:  Pred Srbijom burna godina: Na pragu smo izolacije i sankcija

On je otišao da održi govor u Ujedinjenim nacijama posle kog svet više nikad nije bio isti. Naročito njegov svet. Gde god da je bio, uvek je ostao u mojoj duši, duši koja nedostaje njegovim koalicionim partnerima. Čak su u Rusiji očistili sneg zbog njega, a ne zbog svojih građana…

Jednoga dana se vratio, setio se mene i pozvao me na druženje pošto je ponovo otvorio fabriku nudli.“

BEZOBRAZNA PONUDA (odlomak)

„…Našli smo se ispred niške fabrike Jure gde su ushićeni radnici bacali pelene na nas, a radnici oboleli od kancera rešenja o otkazu. Bilo je magično, magično poput izbora pečenjara za direktora EPS-a. Poželeo je da zajedno spavamo u niškoj kasarni. Odbila sam jer sam želela da naš susret bude intiman poput njegovog zagrljaja sa Nebojšom zvanim Herkul Pokrao.

Posle nekoliko dana me je ponovo pozvao i hteo da pošalje helikopter po mene preko Gašića, naravno, odbila sam jer ne želim da o meni pišu kao o mrtvom alkoholičaru… Prošla sam proveru bezbednosnih službi i srela se sa njim u Jajincima – mestu sa više atentata nego stanovnika. Pričali smo o napretku Srbije kada me je poljubio usnama za koje bi Palma iskoristio sav vosak iz muzeja voštanih figura. Poželela sam da kleknem ispred njega kao novinarka pred Gašića i da me razbije kao što su Lukas i Mali razbili bivše žene… Noge su mi se odsekle kao platan posle Đilasa…“

POLJUBAC VEČNOSTI, ZAGRLJAJ SIGURNOSTI (odlomak)

„…Poljubio me je poput skuta stranih faktora koji ga drže na vlasti. Zagrlio me je i osetila sam se sigurno kao Srbi sa Kosmeta. Otišli smo putem gondole do suvog dela Beograda na vodi gde mi je rekao da me voli kao vlast. Rekla sam mu da uništi moje telo poput Savamale, a on je strgao sve sa mene i obećao posao u državnoj službi. Strast u meni je tinjala poput deponije u Vinči i jedva sam čekala njegov potez. Bila sam vlažna poput muzičke fontane koja preliva i vesela kao partrijarh kad izađe novi Audi. Tlo ispod mene se treslo kao u mozgu Goce Uzelac. Poljubac je trajao koliko i njegovo rukovanje sa Trampom, a sex kao ulazak Srbije u Evropsku Uniju. Bila sam otvorena kao leskovačka septička jama. Ušao je u mene poput Kosmetskog voza u Rašku, poput Dinkića u NBS, poput Srpske liste u Kosovski parlament. Osećala sam se kao kraljevački semafor na produžnom kablu... Sledeći dan mi je poslao betonske cipele proizvedene u Subotici i obećao kozu i traktor. Postali smo bukvalno nerazdvojni da čak zajedno pišemo otvorena pisma Željka Mitrovića. Ponekad samo ležimo zgrčeni u hotelu i čitamo odštampane tvitove protiv njega…“

Da Vas podsetimo:  IMA SUJETE I SUJETE...

REČ SPISATELJICE (odlomak)

Inače ja sam rođena kao muško, ali sam prigrlila svoju žensku stranu i najzad našla pravu osobu sa kojom ću brže, jače i bolje iskusiti pravu ljubav, jer osim što On vlada nama, vlada i mojim ženskim srcem zarobljenim u telu muškarca.

www.kolumnista.com

4 KOMENTARA

  1. O da još i kako do kada više Vučićevo ulizavanje Hrvatskoj tek prvi put da je Srbija dala samo dio istine o pokolju Srba u Hrvatskoj u logoru Jasenovac. A to je samo jedan od logora za genocid nad Srbima Hrvatske i privremeno okupirane Republike Srpske Krajine. Hrvati uz pomoć i instrukcije Vatikana vrše nekažnjeno klanje Srba od vremena Austrougrske, kroz I i II svetski rat i ovaj zadnji koji zovu domovinski. Na to sve Srbija samo ćuti jer joj tako diktiraju Vučićevi prijatelji sa zapada eu, vatikan i ameri isti oni koji su pomagali Hrvatskoj i koji su nas nekažnjeno bombardovali osiromašenim uranijumom. Hrvati se odma osovili na zadnje noge i gle čuda kažu Srbi su zadnji koji mogu govoriti o Jasenovcu i kažu srpska propaganda i dalje pljuju po žrtvama. Traže zabranu istine dok u isto vreme ustaška mašinerija Hrvatske iz dana u dan zasipa ono malo Srba propagandom o srbočetnicima, srpskim koljačima, krezubim divljacima Srbima i Srbijancima. Ta propaganda je toliko jaka da većina Srba prima katoličku veru iz dana u dan i sve više se izjašnjava Hrvatima jer od Srbije nema nikakvu zaštitu. Zašto Srbija ne traži zabranu svakodnevnog trovanja Srba u Hrvatskoj preko tv, radio kanala i štampe primer: http://net.hr/danas/hrvatska/obiljezava-se-jedna-od-najvecih-tragedija-iz-domovinskog-rata-hrvati-su-u-tovarniku-morali-nositi-bijele-vrpce-oko-ruke-zvjerski-ubijeno-75-mjestana/ , Srbija treba baš kao Hrvatska istom merom im vratiti i svaki dan prikazivati zločine Hrvata nad Srbima. I dnevno nekoliko puta da se Hrvatska malo sabere i prekine dnevno plasirati mržnju protiv Srba.
    Kolinda kao vrlo bezobrazna ponavlja kako Hrvati neće i ne smiju i ne žele biti manjina u Bosni? Gde je tu Vučićevo pitanje pa kako su Srbi postali manjina u Hrvatskoj a isto nisu smeli ni želeli? Sa slovenijom opet mora biti po hrvatskoj želji isto i s bošnjacima pa ko su Hrvati bogom dani a ostali šta sluge?Vučić se hvali šta će sve dati Hrvatima u Vojvodini koji već sve imaju a kukavica ljigava ne pita zašta Srbi u NDH nemaju ćirilicu zašta Srbi po Krajini Baniji, Lici, Kordunu, Dalmaciji žive u XXI stoleću bez struje, vode, puteva, doktora itd. To njega ne interesuje on samo obećava i obećava Hrvatima u Srbiji pa čiji je taj predsednik? Pitate li se Srbi zašto je Hrvatska DRŽAVA Hrvata i ostalih nacionalnih manjina a Srbija zemlja svih njenih građana i zašta samo Srbi nemaju nacionalnu država našeg naroda? Pa jel samo ćutimo i jer smo kukavice a narod vode strani plaćenici i sluge .Probudi se Srbijo već je prekasno i više dece jer izumresmo. I šta je bilo prvo Jasenovac četiri godine klanje Srba organizirano ili oslobađanje Vukovara kojeg stalno ponavljaju kao zločine Srba? Širite ovu istinu po svim sajtovima, fejsbuk grupama i gde god možete.

    • Hm,hmmm….Srbija ima,i treba da ima,vaznija posla od nadgornjavanja sa Hrvatima,niti Hrvatska treba da joj bude uzor,kako da i Srbija,uvede nacizam i maltretira svoje manjine.

    • Samo istina ? Pusti pricu o Jasenovcu, od pre 70 godina.
      Ovo je clanak o nasem genijalnom vodji i njegovim trabantima
      koji nam kroje kapu i crtaju mrko sutra.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime