LSV kao rokfelerovski politički lobi

0
1401

Domaća javnost zna ko su lobisti rokfelerovskog kapitala u Srbiji. Ovaj kapital je sponzorisao konferenciju CEAS da bi fabulacijama o „naglom rastu“ ruskog uticaja u Srbiji skrenuo pažnju sa sebe. „Mit o Rusiji“ je u stvari fabulacija evroatlantskog agitpropa u Srbiji. Istupanje člana političkog saveta LSV Milivoja Bešlina na konferenciji CEAS prvo je javno istupanje autonomaškog političara Vojvodine pod direktnim sponzorstvom rokfelerovskog kapitala.

Он пошлет людей надежных…

Сергеј Михалков

dejvid-rokfeler-
Dejvid Rokfeler

LSV je počela daleke 1990. godine kao vojvođanski odsek Saveza reformskih snaga Ante Markovića, a po raspadu SFRJ počela je da deluje samostalno. Šef LSV Nenad Čanak[1] je 2008. godine otvoreno izjavio da je „ruski kapital za ljudsko društvo isto što i sida za ljudsko telo[2]“. Rokfelerovskim lobistima LSV „medicinska“ analogija nije tek stilska figura[3]. Uzor tome postoji u istoriji, u rokfelerovskom finansijskom podržavanju „rasne higijene“ lekara u službi nacizma[4].

Prva javno vidljiva veza političara LSV sa rokfelerovskim kapitalom do skoro nije bila očigledna, iako postoji duže od godinu dana. Naime, zamenik predsednika i gensek LSV Bojan Kostreš je od 2014. godine član nadzornog odbora srpskog odseka East-West Bridge[5], ispostave The Trilateral Commission[6]. Trilateralna komisija je osnovana 1973. godine, u doba predsednika SAD Džimija Kartera, zalaganjem Savetnika za nacionalnu bezbednost SAD Zbignjeva Bžežinskog i Dejvida Rokfelera. Čuveni američki žurnalista Kristofer Lajdon je još 1977. godine u časopisu Atlantic izričito tvrdio: „Trilateralna komisija je plod zamisli Dejvida Rokfelera“, a o njegovoj centralnoj nadzornoj ulozi svedoče i zapisnici te komisije[7]. U današnjem kadriranju Trilateralne komisije neposredno je propisan obavezni godišnji prijem najmanje pet rokfelerovih stipendista iz SAD[8].

Rokfelerovski kapital je u Srbiji odavno prisutan. Finansira NDNV, Agenciju Beta, Fondaciju Slavko Ćuruvija, Asocijaciju lokalnih medija „Lokal pres“ i Medija i reform centar [9]. Pored NDNV, u Vojvodini su naročito aktivne rokfelerovske brigade koje naročito propagiraju autonomašku politiku, štetnost ruskih investicija, decentralizaciju Srbije i kontrolišu ekološki aktivizam[10]. Čim je zakonski postala ostvariva mogućnost nemačke poljoprivredne firme Tönnies da izvrši znatno ulaganje u srpsku poljoprivredu u Vojvodini, LSV je direktno podstakla protest vojvođanskih poljoprivrednika pod kontrolom pokrajinskog političkog režima. Nenad Čanak (LSV) se zajedno sa Bojanom Pajtićem (DS) i Sašom Radulovićem (Dosta je bilo) stavio na čelo protesta politizovanih poljoprivrednika Vojvodine krajem 2015. godine[11].

Naravno, petnaest godina su svi navedeni akteri podržavali, pomagali ili ignorisali rasprodaju poljoprivredne zemlje domaćim tajkunima i strancima, a ni sada im ne smeta razvojni projekat rokfelerovskog kapitala (Belgrade`s Resilience Challenge)[12]. Svi oni se danas bune isključivo protiv ulaganja firme Tönnies, koju je Deutsche Wälle našoj javnosti svojevremeno predstavila „sa Gaspromom na grudima“ kao „izrabljivačku“ firmu čiji radnici su „plaćeni robovi“ i koja je „u mutnim odnosima sa Kremljom“[13].

Dr Milivoj Bešlin je podsekretar u Pokrajinskom sekretarijatu za nauku i tehnološki razvoj APV. Od 2013. godine član Političkog saveta LSV[14], istoričar čije je posebno polje interesovanja period Drugog svetskog rata i koji se javnosti predstavlja kao levičar i antifašista.

Na konferenciji CEAS 22. 2. 2016. g. pod nazivom „Srbija i Rusija – ruski uticaj na stabilizaciju, demokratizaciju i evropske integracije Srbije“, a pod pokroviteljstvom Fondacije braće Rokfeler i ambasade Sjedinjenih Američkih Država, Bešlin je istupio posebnom temom: „Srpsko-ruski odnosi XIX-XXI vek – mitovi, zablude i stereotipi vs. racionalno znanje o prošlosti i sadašnjosti“. Međutim, Bešlin je svoje najavljeno izlaganje tematski delimično izmenio najavljujući da će govoriti o „mitovima i činjenicama o srpsko-ruskim odnosima“ i „očigledno rusifikovanom srpskom nacionalizmu (koji) ne želi dijalog i ne želi debatu“. To nije bila samo izmena teme, već pokušaj da najpre slušaocima usadi tri predrasude: postojanje mita, zatim postojanje rusifikovanog srpskog nacionalizma i nepostojanja volje za dijalogom i debatom. Međutim, činjenica je da je Konferenciju CEAS podržao isti kapital koji je još 1929. godine stao iza nacističkih eugeničara u Kaiser-Wilhelm-Institut für Anthropologie, menschliche Erblehre und Eugenik. Radi se o kapitalu familije Rokfeler, a istupanje jednog „levičara“ i „antifašiste“ pod sponzorstvom istog kapitala samo po sebi je skaredno.

Bešlin uopšte ne pravi razliku između politika SSSR-a i Rusije. Međutim, nije pomenuo činjenicu da je Crvena armija najpre oslobodila robijaše Aušvica, a zatim umarširala u Berlin čime je sasvim obustavljen prvi Rokfelerovim grantom sponzorisani projekat Kajzer Vilhelmovog instituta u kome je smišljeno opravdanje uništavanja „nižih rasa“, „degenerika“ i iz kojeg je proizašla praksa ustanovljenja bordela gde su robinje „nižih rasa“ (Freudenabteilung) podvođene rukovodiocima nacističkih koncentracionih logora i njihovim saradnicima[15]. Umesto toga, Bešlin javnosti iznosi tvrdnju o tome kako je u Srbiji Crvena armija silovala 5000 žena i devojaka, od kojih je „u Beogradu 2000 silovanih“. Argumentovao je ovu tvrdnju brošurom „Zločini pod plaštom socijalizma“ koju je izdao Brozov režim u doba sukoba s Informbiroom. Međutim, naveo je da se radilo o „propagandnoj knjizi“, dodajući da je „ta knjiga odmah povučena“, pa se danas „u bibliotekama i arhivama ova knjiga uopšte ne može naći“. Slične tvrdnje su se već javljale u domaćim medijima[16], ali stvarnog dokaza za te tvrdnje još uvek nema. Crvena armija je na teritoriju Srbije došla kao oslobodilačka saveznička vojska tokom oktobra 1944. godine u izrazito ofanzivnom brzom borbenom nastupanju, a u decembru su se još samo u Sremu nalazile jedinice 68 korpusa Crvene armije. O nedostatku dokaza za sistematska silovanja i brošuri „Zločini pod plaštom socijalizma“ kao anonimnom propagandnom pamfletu Zapadne propagande u Srbiji i surovom kažnjavanju silovatelja i pljačkaša u Crvenoj armiji pisao je još 2010. godine Aleksandar Širokov[17].

Da Vas podsetimo:  (Ne)saglasnost

Tokom čitavog svog usmenog izlaganja osim pomenutog „propagandnog pamfleta“ Bešlin nije naveo ni jedan istorijski izvor kojim bi dokazivao svoje tvrdnje koje je nazvao „mitotvorna svest i paraistorija kao platforma za nacionalističke ideologije“. Međutim, nemoguće je dokazivati istorijske činjenice anonimnim propagandnim pamfletima, ocenama i procenama sa pristrasnih lista i fraziranjem o istoriografiji umesto pozivanja na istorijsku građu. Sam Bešlin je time sebe porekao jer je pre godinu dana upućivao na sasvim drugačiji pristup istoriji: „Saznanje o prošlosti se menja, ali ne i ona sama. Međutim, i to saznanje se može menjati samo uz uvažavanje metodoloških okvira zanata istoričara, držeći se činjenica i izvora. (…) Istorija, ona racionalna i utemeljena u izvorima i naučno proverljivim faktima i interpretacijama ne bi trebalo da služi bilo kom političkom cilju[18].“ Nemoguće je u istorijski utemeljenim izvorima, naučno proverljivim faktima i interpretacijama naći „mitotvornu svest i paraistoriju“ koju su kreirali bilo Srbi ili Rusi, jer takve jednostavno nema. Nje ima upravo u istoriografiji koja služi političkim ciljevima protivnika Rusije. Međutim, osobenost LSV i njenih istomišljenika je da rasizam, nacizam i fašizam traže samo tamo gde ih ne može biti, a da ga ne traže samo tamo gde mora biti. Otud ni Bešlinova potraga za „mitotvornom svešću“ i „paraistorijom“ nije izuzetak.

„Mitotvorna svest“ je bila problem istoriografije Zapada još od doba krstaških ratova, ali su tu svest Zapadni narodi do XX veka uglavnom prevazišli, s izuzetkom nemačkog naroda. Međutim, Bešlin ne traži „mitotvornu svest i paraistoriju“ tamo gde ona do danas postoji, jer bi na tom putu neminovno naišao i na kapital koji sponzoriše konferenciju na kojoj je istupao. „Mitotvorna svest“ se nalazi u izvoru koji je doveo do rasističke ideologije, a čije eugeničare je podržavao rokfelerovski kapital. Ideološki osnov genocidnog nacizma Hitlerove Nemačke sadržan je izvoru koji je izričito nazvan mitom. Radi se o knjizi glavnog nacističkog teoretičara Alfreda Rozenberga koji ju je objavio odmah po isporuci finansijskog granta The Rockefeller fund Kajzer Vilhelmovom institutu[19]. Rozenbergovo delo „Der Mythus des 20. Jahrhunderts“ dan danas je javno dostupno na sajtu italijanske sekcije Thule Geselschaft, iako je Italija članica EU i članica NATO. Nacističke ideje ovog autora su zahvaljujući rokfelerovskom kapitalu poslužile pseudonauci koja se razvijala pod nadzorom Jozefa Mengelea allias Otmara Frajera von Ferzuhera, a zatim unapređivala „proširenjem svesti“ pod dejstvom narkotika staranjem okultista Trećeg rajha[20]. Najzad, činjenica je, a ne mit da Thule Geselschaft i danas pojstoji u Nemačkoj, iako je ona davno članica EU i NATO.

Bešlin je izneo mnoštvo netačnosti o ruskoj ulozi u balkanskoj istoriji. Primer toga je način na koji je predstavio austrijsko-rusko razmatranje plana Grigorija Potemkina o obnovi carstva u Konstantinopolju osamdesetih godina XVIII veka. Ovo razmatranje je nazvao „podelom Balkana“. Međutim, osnov pomenute ideje nisu bili „imperijalni interesi“ Austrije i Rusije, već davna težnja grčkog naroda za oslobođenjem od otomanske okupacije. Ideja oslobađanja pravoslavnih hrišćana od Osmanlija je renesansnog porekla. Osnov ove ideje znatno je stariji od doba koje Bešlin pominje. S idejom oslobađanja pravoslavnih hrišćana Balkana je Ruse još početkom XVI veka upoznao Maksim Grk[21], a u doba o kojem Bešlin govori Rusija nije s Austrijom uopšte razmatrala pitanje svog teritorijalnog proširenja na Balkan. Šta više, bilo je planirano da obnovljenim carstvom vlada posebna dinastija. Najzad, Austrija i Rusija su vrlo brzo odustale od ove ideje, ali je ideja obnove carstva ostala živa u grčkom narodu i pod nazivom „Velika ideja“ (Μεγάλη Ιδέα). „Velika ideja“ je u XIX veku zaista počela proces nacionalnog oslobođenja Grčke, kao i hrišćanskih naroda Balkana od Osmanlija.

Bešlin govoreći o „ruskim pritiscima“ na Brozovu Jugoslaviju sasvim propušta činjenicu da se SFRJ pristupajući Balkanskom paktu[22] u jeku Hladnog rata 1953. godine de facto svrstala uz NATO. Izneo je neistinitu tvrdnju da se u SSSR 1968. godine „rodila ideja o razbijanju SFRJ“ i nije ničim argumentovao tu tvrdnju. Osnov razbijanja Jugoslavije dokumentovan je u Predsedničkoj direktivi Ronalda Regana iz 1983. godine[23] kojom je naloženo ostvarenje vojnog prisustva SAD u našoj bivšoj državi. Uostalom, svi pamtimo činjenice o tome ko je naoružavao, a potom priznavao separatističke jugoslovenske republike-države i pružao podršku separatističkim pokretima u SFRJ. Pamtimo i da je NATO 1999. godine izvršio agresiju na SRJ i da je potom ogromna većina članica ovog vojnog saveza protivno međunarodnom pravu priznala separatistički pokret na Kosmetu kao nezavisnu državu.

Nejasno je u čemu Bešlin vidi „ruski uticaj“ u aktivnosti RISI u Srbiji nakon 2013. godine. Mišljenje o srpskoj istoriji i politici sme da ima i izražava bilo ko, a sloboda naučnog rada i izražavanja stavova spadaju u nesporna ljudska prava u svakom demokratskom poretku. Osim toga, iza RISI sigurno ne stoji kapital kojim su finansirani Jozef Mengele i drugi nacistički eugeničari. Ne sarađuju sa separatistima na Kosovu i Metohiji, a ne meša se ni u unutrašnju politiku Srbije. Bešlin je nao primer „ruskog uticaja u Srbiji“ naveo „proruske medije“, ali je izričito naveo samo jedan: Sputnik. Međutim, Sputnik nije proruski, već ruski medij. Taj ruski medij ima i srpsku redakciju, poput nekoliko evroatlantskih medija koji takođe emituju program na srpskom jeziku (Woice of America, Deutsche Wälle i Radio Free Europe). Međutim, za razliku od programa navedenih medija iz SAD i Nemačke, program Sputnika se ne prenosi po srpskim televizijama sa nacionalnom frekvencijom. Najzad, urednica srpskog izdanja Sputnika[24] je tokom devedesetih godina bila glavna urednica zvaničnog glasila DS (časopis Demokratija) kojom je tada rukovodio Zoran Đinđić. Bešlinova LSV je dugo godina bila i još uvek je u koaliciji sa Demokratskom strankom.

Da Vas podsetimo:  PAVLE SE VRATIO IZ KINE, PA POKRENUO JEDINSTVENI BIZNIS: Inovator iz Čačka jedini u Evropi pravi ovo!

Bešlin je u svom istupanju naveo mnogo opštepoznatih istorijskih događaja kojima je objašnjavao „ključni motiv Rusije njen državni interes“. Može li biti ičega spornog u tome što je ključni motiv neke države njen vlastiti interes? Međutim, tokom Prvog svetskog rata je Rusija u interesu Srbije učinila ogromne stvari, vođena pre svega ključnim interesom opstanka Srbije. Ličnim zalaganjem cara Nikolaja II Rusija je objavila rat Austrougarskoj kako bi zaštitila Srbiju od austrougarskog uništenja osvajačkim ratom u koje se ova država upustila nagovorom Nemačke 1914. godine. Ruski car je ultimtivnim pismom 1915. godine prinudio Zapadne saveznike da spasu srpsku vojsku nakon povlačenja preko Albanije 1915. godine. Međutim, Bešlin ove činjenice uopšte ne navodi, pošto se ne uklapanju u njegov stav o ruskoj politici.

Čijim interesom bi Rusija trebala da se rukovodi umesto sopstvenog državnog interesa? Čiji interes bi trebao današnjoj Rusiji da bude „ključni“ povodom Srbije? Možda interes kapitala familije Rokfeler? Bešlin tvrdi da „Ruska politika pruža iluziju mogućnosti revanša“. To je poptuno neistinit stav, zasnovan ni na čemu, Bešlin ga ničim nije ni argumentovao. Srbija i Srbi proteklih decenija nisu videli ničeg korisnog, dobrog i lepog u onome što Srbiji pružaju interesi SAD, EU i NATO, već samo mnoštvo iluzija koje su činjenice davno razotkrile. Te činjenice su svakome u Srbiji očigledne: pomaganje separatističkih pokreta i bandi, bombardovanje, oružana agresija, priznavanje separatističkih tvorevina, opšte napredovanje siromaštva, zaduženost stanovništva, izuzimanje pripadnika NATO od srpskih zakona, uništenje domaće industrije i poljoprivrede, finansiranje Zapadnih investitora programima evroatlantskih srpskih vlada koje plaćaju srpski poreski obveznici, depopulacija, besperspektivnost, hronična nezaposlenost, hronična korupcija, autošovinizam, socijalna beda, pad socijalnih davanja, ozakonjenje zulumćara u formi „izvršitelja“, a u najavi je i rasprodaja zemlje strancima.

Pažnje vredan je Bešlinov nalaz o „ruskom uticaju“ koji u Srbiji vrši Nikita Bondarjev: „Bondarjev je protiv Jugoslovenstva“. Nisu li raspad Jugoslavije pomagale upravo vodeće države EU i NATO? Čini se da Bešlin ne prihvata činjenicu da se Jugoslavija odavno raspala i da jugoslovenstvo već dugi niz godina kao činjenica ne postoji. Jugoslovenstvo je danas opstalo tek kao politički sentiment onih koji beznadežno žive u prošlosti. Brozova SFRJ je još početkom šezdesetih godina XX veka bila ekonomski, politički i bezbednosno nesamostalna država koja je opstajala dok je trajao državni interes NATO članica da je podržavaju, finansiraju i obezbeđuju. Odmah po raspuštanju Varšavskog ugovora i SSSR-a je taj interes nestao i oni koji su SFRJ izdržavali preduzeli su sve da se Jugoslavija uništi na najkrvaviji mogući način, kako bi što pre zaradili na njenoj propasti.

Zaključno izlaganje Bešlina je predstavljalo selektivni navod nekoliko negativnih podataka o Rusiji sa „jedne liste“. Ni taj izvor nije imenovao. Posebno je naveo indeks „depresije i beznađa“, pojave depopulacije i želje Rusa za emigracijom, pad rublje i BDP-a Rusije. Međutim, Bešlin je pokazao izuzetno nepoznavanje „činjenica“ kojima je zaključio svoje istupanje. Nije naveo kako je prosečna plata u Rusiji danas jednaka prosečnoj plati u Evropskoj uniji, a stopa nezaposlenosti dvostruko niža (u Rusiji 5.8% dok je u EU 10.4%). Plate u Rusiji već deset godina rastu. Stopa rasta BDP-a EU već dve godine stagnira na 0.3%, ali je taj nivo friziran sprovođenjem preporuke EU da članice uračunaju prihode sive i crne zone u bilanse (prihod od prodaje narkotika, prostitucije, i drugih ilegalnih poduhvata[25]). Da ovo nije sprovedeno, stopa rasta BDP-a EU bila bi niža od ruske (-0.57%) koja ne uračunava ilegalne prihode u svoj BDP. Međutim, prihod ruskog realnog sektora ubrzano i neometano raste (rudarstvo, građevinarstvo, poljoprivreda, industrija, saobraćaj). Za pad BDP-a Rusije zaslužan je pre svega pad prihoda spekulativnog sektora. Zaduženost EU u odnosu na BDP (sa prizakonjenim prihodima) je 91%, dok zaduženost Rusije iznosi svega 17% BDP-a. Još važnije, nivo pada BDP-a u Rusiji izazvan je naglim padom učešća administracije u BDP-u. Međutim, Rusija je uspela da obori poresko opterećenje poslovnim subjektima sa 25% na 20%, što u EU nikako ne uspeva. Pad cene rublje jeste značajan, ali ga izazivaju dva faktora. Prvi je spoljni i radi se o udruženom pritisku SAD i EU (uvođenje sankcija Rusiji uz sinhronizovano obaranje cena nafte). Drugi faktor je oslobađanje Rusije od vezanosti svoje valute za vrednost američkog dolara[26] i predstavlja cenu obnove finansijskog suverentiteta Rusije. Ipak, uprkos padu rublje, snabdevenost finansijskog tržišta Rusije novčanim agregatima M0, M1 i M2 raste brže nego u EU. Jednostavno, u odnosu na EU u opadanju, Rusija je ekonomska sila u usponu. Pričati srpskoj javnosti o depopulaciji Rusije je pre svega neistina, pa tek onda neznanje. Od 2009. godine ruska populacija raste, za razliku od svih zemalja istočne Evrope koje su manje-više evroatlantski integrisane i već 25 godina u stanju hronične depopulacije i u panici zbog najezde stotina hiljada migranata iz Azije i Afrike. U istinite pokazatelje je moguće uveriti se iz javno dostupnih američkih podataka[27].

Ni jedna ozbiljna analiza odnosa ne može da pokaže ma kakvu izvorno srpsku mitotvornu svest o Rusiji. Bešlinovo istupanje je prost izraz psihološkog mehanizma prenosa problema na drugog i ignorisanja činjenica koje se ne uklapaju u evroatlantsku propagandu o Rusiji. Daleko je to od one sofisticirane psihologije manipulisanja svešću koju poznajemo pod nazivom „meka moć[28]“.

Da Vas podsetimo:  Zašto je Beograd izgubio najlepšu kolekciju?

Jedina „mitotvorna svest“ koja u Srbiji postoji o Rusiji može biti Zapadnog porekla. Njen istinski izvor je agitprop evroatlantskih interesa, u kojem rokflerovske brigade imaju sve važnije mesto. Oni proizvode propagandu kojom uveravaju Srbe da im je sve bolje i bolje dok nas dave u zagrljaju evroatlantskih integracija. Sve se razvija istim smerom kojim je „Mit dvadesetog veka“ Alfreda Rozenberga sledila gebelsovska propaganda, i rasistička eugenika. Otud i nije čudo što se kao sponzor antiruske propagande kojom evroatlantisti zaluđuju Srbe u odlučujućem trenutku otvoreno pojavio i rokfelerovski kapital.

Uprkos usmenoj najavi Milivoja Bešlina, nismo čuli ni jedan jedini argument, a kamo li činjenicu o postojanju „rusifikovanog srpskog nacionalizma“. Svojim fabuloznim istupanjem na konferenciji CEAS politički savetnik LSV je dokazao srpskoj i ruskoj javnosti samo da je Liga socijaldemokrata Vojvodine glavna politička brigada crnog barona na teritoriji Vojvodine. Međutim, Vojvodina se ne nalazi između ušća reka Hadson i Ist River u Atlantik, već između tajgi i britanskih mora.

Dušan Kovačev

FSK

___________

[1] Novo rukovodstvo LSV, RTV, 25. 1. 2013. g.

[2] Intervju, TV B 92, 22. 8. 2008. g, 19.00h.

[3] Beta – Sa lečenja SMS-om napredujemo na lečenje Jutjubom, Blic, 23. 2. 2016. g.

[4] Kovačev, Dušan – Rokfelerove brigade protiv rusko-srpskih interesa u Vojvodini, FSK, 15. 1. 2016. g.

[5] Cvejić, B – Vučić i Jahjaga iza zatvorenih vrata, Danas, 10. 10. 2014. g; Lična stranica Bojana Kostreša člana nadzornog odbora srpskog odseka East-West Bridge za Srbiju.

[6] Avramov, dr Smilja – Trilateralna komisija: Svetska vlada ili svetska tiranija, Veternik-LDIJ, 1998. g.

[7] Berkman, Gene – The Trilateral Comission and The New World Order, www.antiwar.com, 1993. g. O Rokfelerovoj neposrednoj ulozi u kreiranju Trilateralne komisije videti zapisničke beleške Komisije: The Trilateral Commission (North America) Records.

[8] North American Rockefeller Fellows Aplication process, The Trilateral Commission.

[9] Popadić, Jelena – Kako zaraditi 45.000 dolara preštampavanjem starih tekstova, Politika, 26. 2. 2016. g; Antonić, Slobodan – SAD i finansiranje antisrpstva, FSK, 12. 1. 2016. g

[10] Kovačev, Dušan – Rokfelerove brigade protiv rusko-srpskih interesa u Vojvodini, FSK, 21. 15.2016. g.

[11] Živanović, Maja – Protest paora i pokrajinske vlade u Beogradu, RTV, 23. 12. 2015. g.

[12] Kovačev, Dušan – Bitka za zemlju ili „Fensi paori“ protiv poljoprivrednika Vojvodine, NSPM, 13. 2. 2016. g.

[13] Rujević, Nemanja – Tenis – klanica svinja, fabrika skandala, DW, 2. 10. 2014. g.

[14] Novo rukovodstvo LSV, RTV, 25. 1. 2013. g. Uvid u organizacione podatke sajta LSV pokazuje da je Milivoj Bešlin i dalje član političkog saveta LSV.

[15] Camp Bordel, Wollheim Memorial; Herbermann, Nanda – The Blessed Abyss, Wayne State University Press, Detroit, Michigan, 2000; Nazi Sex Slaves: New Exhibition Documents Forced Prostitution in Concentration Camps, Der Spiegel, 15. 1. 2007.

[16] Sakrij ćerku od ruskog vojnika, Telegraf, 20. 12. 2014. g.

[17] Širokov, Aleksandar – Crvena armija: oslobodilac ili okupator? Ruska reč, 26. 10. 2014.

[18] Bešlin, Milivoj – Revizionizam kao platforma ekstremizma, Fašizam uvek vreba, Helsinška povelja, str. 5-6, decembar 2014.

[19] Edwin Black – Eugenics and the Nazis — the California connection, SFGate, 9. 11. 2003.

[20] Ravenscroft, Trevor – The Spear of Destiny: The Occult Power Behind the Spear which pierced the side of Christ, Sphere Books Limited, 1972.

[21] Medlin, Willian K – Renaissance Influences and Religious Reforms in Russia, Etudes de philologie et d’histoire, Librarie Droz, Geneve, 1971.

[22] Ugovor o prijateljstvu i saradnji između FNRJ, Kraljevine Grčke i Republikie Turske, 1953. g (dostupno na sajtu Vlade R. Srbije).

[23] U.S. Policy Toward Yugoslavia (NSC-NSDD-133), Ronald Reagan Library (NLS).

[24] Tasić, Jelena – Srbija gleda svet očima Zapada (intervju s Ljubinkom Milinčić), Danas, 25. 11. 2014. g.

[25] Joshua Abramsky & Steve Drew – Changes to National Accounts: Inclusion of Illegal Drugs and Prostitution in the

UK National AccountsOffice for National Statistics, 29. 4. 2014; Drugs and sex trade lift Spain’s GDP by €9 billion, The Local/AFP, 25. 9. 2014; Sex, drugs and GDP, The Economist, 31. 4. 2014; German GDP swells on sex, drugs and weapons, DW, 14. 8. 2014. Ishaan Taylor – Why Europe’s governments are fixated on sex and drugs, The Washington Post, 26. 9. 2014; EU: All Members Must Include Drugs, Prostitution, In Official GDP By September, Larouchepac, 9. 6. 2014; Fero, Shane – Drugs And Prostitutes Help Bring Italy Out Of Recession, Busines Insider, 15. 11. 2014.

[26] Shapiro, Robert – Floating Ruble vs Currency Board, Gold Eagle, 15. 1. 2015.

[27] Primer iz kojeg je moguće upoznati se s referentnim pokazateljima je američki sajt www.tradingeconomics.com. Uporediti pokazatelje o Evrozoni i Rusiji. Osnivači Trading Ecopnomics su Antonio Susa i Ana Fedek iz Njujorka.

[28] Nye, Joseph S., Jr – Soft Power, Foreign Policy, No. 80, Autumn, 1990, 153-171.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime