Luča krvavih mojkovačkih badnjaka

0
1238

crna-gora-prvi-svetski-rat-vojskaOtac mi je pričao, a ti njemu, da su te baš negde u ove sate saborci i saplemenici sneli kroz smetove s Bojne njive do kakve zavetrine gde su u krvavom snegu žene vidale prostreljene mojkovačke stradalnike.

Kolko su i čime mogle, sirote, pošavši za vama u planine da se vučice nađu svojim vucima…

Koja “sretnija” da svojega nađe “tek” osakaćenog, koja da truplo svojeg uprti u krpe i odvuče za sobom šrkopeći suzma krvavi sneg tog Božića 1916. više Mojkovca.

Za poginulima se, kažu, nije naricalo, jer ima li šta svetije nego pasti pred vrletnom “Vitlejemskom pećinom” pričešćen krvavim badnjakom u slavu Hrista, Crne Gore i Srbije?!

Pričao je otac i da si tog zimnog jutra ’53. pojeo tek nekoliko kašika cicvare, umio se onom lednom vodom što još bije o točak više kuće, obukao nošnju ne dozvolivši da te ko pridrži pa poštpajući se o bukov bastum obišao sva četiri međaša imanja, vratio se svetoj kamenjari, prekrstio pod ikonom Arhangela Mihaila i legao u postelju jeknuvši: “Zbogom Crna Goro, došlo vrijeme mreti”…

Nisi te zime stigao do Bojne njive ko toliko zima ranije, odgovorili su te, nije u tebi bilo snage da uzjašeš Ćetana i obiđeš međe koje bi o Božiću krvarile dok si guslama držao opelo paloj mojkovačkoj braći…

Evo gusala ćute na zidu, do ikone.

Ćute a zbore, Mijailo moj, jeknu nemo liturgiju o Božiću kada ni mrtvi nisu padali već vakta vaskrsavali da ustave “Irodove” krvoloke po cenu da se zatru pragovi crnogorski ali da doveka živi vera u Gospoda i bratstvo Crne Gore i Srbije!
U koju bi goru danas pošao, Mijailo Đurov Medenice, i o čiji bajonet sakatio prsa kad jednako krvari sneg s Bjelasice, ali na amanet lovćenski ne udara tuđin no tuđ u našemu?!

Da Vas podsetimo:  Albanska golgota najveća je podvala Srbima koja je do danas proslavljena kroz udžbenike.

Rasrbljuju ti nesoji i Crnu Goru i Srbiju jednako, jednaki, isti- “položajnici” jada i temeljaši neke nove vere mimo one zavetne Svetog vladike Nikolaja: “Da ne beše krvavog Božića na Mojkovcu, ne bi bilo ni srpskog vaskrsenja na Kajmakčalanu”!
Trebe Boju njivu ne bi li papratištem izgnali iz nje srpske krvi, jednako koliko i u Srbiji nalažu cerovinu nadajući se da će lažnim badnjacima potpaliti čitav Cer- da plane i nestane u pepelu, pa da ga vetrovi razveju Drinom, a Drina da presuši kad alavi razjape vilice verujući da je istina tek kaplja vode…

Lažno vas slave a iskreno preziru jer po cenu života niste dali ono što oni rasprđuju u bescenje!

mojkovacka-bitka-engOprosti mi Bože, znam da danas nije dan za jed, ali ne mogu povazdan da skrećem pogled s prađedovih gusala što bi da me ustave i upitaju: “Jesmo li se zalud krvlju ispovedili Božića 1916.”?!

Niste, sveta javorovino, niste- ne mogu nesoji da puste korenje dublje nego što krv može da pričesti zemlju!

Zemlju Nemanjića o kojoj je tvoj Mijailo pevao prteći na Ćetanu više Mojkovca da o Božiću raportira mrtvoj straži s Bojne njive rečima kralja Nikole pred boj: “Živjeli mili moji Crngorci! Živjelo naše milo srpstvo! Živjela naša moćna zaštitnica Rusija” i tužbalicom gudala: “A, oj Srbi braća naša draga, već je njina iznemogla snaga. Svi imaju nadu i oslonce u nas- njinu braću Crnogorce! Što imamo snage i možemo treba braćo, da im pomožemo! Gusle moje od suva javora, od najljepšeg ljudskog razgovora! Gusle moje od javora suva- vas je Srbin pet vjekova čuva”!

medenica

Mihailo Medenica

www.nedeljnik.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime