Ludima je milo, a ostalo je stid…

0
1090
Foto: printscreen (Kolumnista)

-Alo brate, samo kad glasaš slikaj mobilnim i pusti mi na wiber, ajde ljubi te brat…

-hoću, nego nezgodno mogu da me vide…

-ma ne zajebavaj brate, u biračkom odboru su naši ljudi, ti malo zakloni, ne zbog odbora, nego dolaze ljudi, ima ovih Djilasovih pedera znaš…

-oću, aj videću nekako…

-aj ne zajebavaj, esmo rekli i sina i ćerku da ti zaposlimo, videćemo za neko ministarsvo da nose poštu, ili katastar, poreska uprava…ma biće to rešeno, al jebiga, aj i oni neka slikaju pa mi pusti to sve…

-oću, al nezgodno mi decu da teram nije zgodno…

-pa brate el oće poso? Znaš kakva je frka sad, nema ugovora za stalno, al videćemo da im damo Ugovor o privremenim i povremenim poslovima, plata za početak 35 iljade, al kad brat Brnaba ukine ovu Uredbu ma umuvaćemo ih za stalno, samo moraju da budu aktivni, da idu na mitinge kad ih pozovu, pa jebiga nema ništa džabe…
-znam al, vidi kako bre plata samo 35 iljade, pa ćerka mi završila Megatrend, a ovaj mali ima još dva ispita na Industrijskom menadžmentu u Paraćinu, imaju bre diplome…
-brate to je za početak, al kad se pokažu pa ih prime za stalno, biće više, a znaš bre da ovi što su primljeni neki i ne idu na poso, samo im legne lova na račun…

-dobro, videću sa njima, pa ti šaljem to…

-ajde, ljubi brat…
Kažu da je bilo na hiljade ovakvih razgovora. Pričali mi neki ljudi, da su od nekakvih tipova uzimali listić, ubacivali ga u glasačku kutiju, a tom istom tipu vraćali prazan i za to dobijali dve crvene.
Ovakva ponašanja predstavljaju krivično delo po Krivičnom zakoniku Republike Srbije, glava petnaesta –Krivična dela protiv izbornih prava od člana 154. do člana 162., a za sva ova dela propisana je zatvorska kazna. Rekoh i ispunih svoju moralnu obavezu. Nije ni ovo doveka, nekad će se valjda uvesti red…
I ništa mi u razgovoru koji sam naveo na početku teksta nije jasno. Državni organi puni su „stranačkih kadrova“. Nemaju posao za stalno, a plate su im na nekim mestima nešto veće od minimalca, a negde bogami goli minimalac. Sa takvim zaposlenima poslodavac može kad god hoće da ne produži ugovor, čime oni ostaju bez posla. I svi oni osim svog posla, imaju stranački zadatak-doneti odredjeni broj sigurnih glasova, fotografisanje glasačkog listića, učestvovanje u takozvanom „bugarskom vozu“, spontani odlazak na razne skupove…
Mlade lepe žene zaposlene po beogradskim opštinama i javnim preduzećima, pozivaju da ometaju konferencije za novinare koje organizuje opozicija, te da od recimo mog druga Miše Bjedova, inače jednog miroljubivog i pristojnog čoveka, štite gradske i državne institucije, koje niti Miša, niti bilo ko drugi ima ideju da napada. U tim akcijama saborac tih žena je Sima Spasić, osudjeni silovatelj i nasilnik. Dakle, sve to za minimalac…
Za to vreme, oglasa za posao za tu istu platu, koliko hoćeš. Nezaposleni, mladi i stari, pohrlili su kod poslodavaca po belom svetu. Kod onih poslodavaca kod kojih rade za desetak puta veću platu, a nakon isteka radnog vremena nisu u obavezi da se javljaju mesnom odboru bilo koje organizacije, a tipovi poput Sime su tamo ili u zatvoru ili u ludnici.
Ako neko odluči da ostane ovde, treba da za sebe izabere manje lošu varijantu, ako se već varijanta sa pridevom „bolja“ ne nudi.
Manje loša varijanta je uvek ona u kojoj te niko za platu od oko trista evra ne tera da vršiš krivična dela, da smaraš familiju i prijatelje sa „sigurnim glasovima“ i da se družiš sa Simom Strahotom…
I što je najvažnije, manje loša varijanta je kad ne moraš da ližeš dupe nikome, a možeš da misliš svojom glavom…
Bratislav Marković
Izvor: bratislavmarkovic.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime