Procuri mi slavina u kupatilu. Pozovem servis POMOĆ U KUĆI.
– Dobar dan, ja sam taj i taj, imam takav i takav problem, a stanujem tu i tu!
Majstor kaže da je takav kvar za njega mačiji kašalj, i da on to rešava za pet minuta. Treba samo promeniti gumicu.
– Da li da kupim gumicu?! – pitao sam.
– Ni govora! – bio je izričit. – Uvaliće vam neko kinesko đubre, a ja stavljam najkvalitetnije, Dureksove gumice!
Dureksove?!… Ko zna, možda proizvode i vodovodne, prolete mi kroz glavu.
– Kada dolazite?! – bilo je moje sledeće pitanje.
– Vidi, rode, ne isplati mi se da dolazim za sitnicu! Tri intervencije su minimum. I ne mora da budu vodoinstalaterski radovi. Znam elektriku, mehaniku, optiku, elektroniku, moleraj, hoblovanje parketa, istresanje tepiha, a završio sam i maserski kurs.
Predložio sam da promeni gumicu, istrese tepih i izmasira moju ženu. Pristao je za 50 evra.
– I kada dolazite?! – ponovio sam pitanje.
– Danas je Sveti Sisoje Velikomučenik, slava svih vodoinstalatera, i to je neradni dan. Sutra sam u Murtenici, postavaljam spomenik pokojnom teči. Može preksutra u deset sati.
Preksutra me pozvao nešto pre deset i saopštio da će zakasniti pola sata. Ide kod svastike, zapušio joj se odvodni kanal pa samo da prodžara.
Tih pola sata oteglo se do četiri popodne.
– Izvolite u kupatilo! – poželim mu dobrodošlicu.
– Nema ništa od posla…
Zgranem se.
– Skočili mi trigliceridi i holesterol! Jeo sam kod svastike suvu slaninu, i sad moram da spustim masti na normalu.
– Imate li lekove?!
– A imaš li ti pivo?! – odgovorio je na pitanje pitanjem.- Pivo je zakon, čisti krvne sudove kao sona kiselina kanalizacione cevi! Ako nemaš, trči u prodavnicu i donesi pet flaša od po dva litara!
Šta ću, donesem mu spasonosnu dozu. Seo je na VC šolju i počeo kuru odmašćivanja. Posle sat vremena pivska ambalaža je bila prazna, a moj majstor je bio mortus pijan. Ukokoljio oči, pevuši nerazgovetno, i kad – kad štucne.
– Slušaj, rode, ja kad malo popijem ne radim! – zaplitao je jezikom. – Nego daj ti pidžamu da ja legnem kao čovek…
– Molim!…
– Ne misliš, valjda da posle pet piva vozim! Znaš li ti koliko je to kaznenih poena ako me murija natrapa!
– Voziću vas ja!
– Ne može! Kola i ženu ne dajem nikome!
Posle kraćeg ubeđivanja pristao je na taksi, pod uslovom da mu unapred platim masažu, istresanje tepiha i zamenu gumice. Pristanem.
Od tada je prošlo nedelju dana a majstor nikako ne dolazi. Ne može da nađe slobodan termin za mene…
Autor: Ljubomir Ilić
SVAKODNEVNE LAŽI? Gospodin ΛV nema dana, a da ne zamajava svoju glasačku mašinu- penzionera enormnim povećanjem penzija i to iznad dve cifre. Ipak on zaboravlja da naši penzioneri imaju u proseku najnižu penziju u regionu i šire. Još je on doprineo da prosek penzije od iznad 60% prosečne plate, kada je zasedao u fotelju koju i dan danas ljubomorno čuva, sada je taj prosek oko 40% proseka plate. Takođe, otimanjem dela penzije (otimao je četiri godine oko 800 miliona evra, a još je zadužio državu za dvadeset milijardi evra), spasio(?) je Srbiju, a ne seti se da vrati otetog, oteto je prokleto kažu. Penzije početkom godine je povećao za 12,1%, a troškovi života su porasli za više od 20%. U zemlji 25% stanovništva (i milion penzionera) gladuje ili je na pragu siromaštva. Laži o nenormalnom porastu standarda njegovih glasača nekom će se obiti o čelenki, a da to ne budu bedni penzioneri. Ako ne može drugo da uradi, ne mora ni da laže. Sada će poćnu sa prenošenjem njegove laži njegovi klimoglavci Brnabić, Mali. Penzionere glava zaboli od svih tih laži. Prvi je plagirao ideju ΛV je svakako poznati Siniša Mali. On i šef povećavaće penzije tokom cele godine, te i subotom i nedeljom. Koji idiotizam, neviđeni, svakodnevno povećavaju penzije i na kraju zamažu im oči na kraju godine, onima koji prežive dotle!