Master Toma, počasni neurohirurg

0
910

1234501-620x330Odluku Udruženja neurohirurga Srbije da za svog počasnog člana izaberu Master Tomu Bajčetinskog s jedne strane i ministra zdravlja Zlatibora Lončara s druge strane, pokazuje svu impotentnost i poltronizam vrhunskih specijalista, koji bi trebalo da vam spasavaju život u kriznim situacijama.

Inače, oštro sam protiv toga da se političari (pa čak i resorni ministri) proglašavaju za bilo kakvog počasnog člana bilo čega osim svojih sopstvenih stranaka.

Kada sam pročitao vest da je Master Toma Bajčetinski postao počasni neurohirurg, preseklo me, da vam iskreno kažem. Čak mi se i um pomračio za trenutak.

Ali, onda sam shvatio da je struka – ipak – u pravu.

Ne postoji to udruženje već 92 godine bez razloga. Nemamo mi uzalud kliniku za neurohirurgiju već 77 godina u centru Beograda.

Kad znate da je Voljeni im Veliki Vođa poznat i kao Aleksandar Reformatorski izjavio „smanjenje penzija – samo preko mene mrtvog“, „pretplata za RTS – samo preko mene mrtvog“, „nezavisnost Kosova – samo preko mene mrtvog“, došlo mi je da se zapitam kako je živ?!

A odgovor mi je sve vreme bio pred očima:

Za to je zaslužan Master Toma Bajčetinski koji je uspešno izvršio neurohirurške zahvate, pa nam premijer, bogu hvala, još uvek diše i hoda.

Malo se, doduše, Aleksandar Reformatorski povremeno zanese, pa kaže da nešto ne da.

Eto – pre dva dana reče čovek – „MMF mi odobrio da povećam plate i penzije, a ja – ne dam“.

Tako je to kad neurohirurg previše petlja po glavi.

Kad još bolje razmislim, i Master Toma Bajčetinski i Aleksandar Reformatorski su – zapravo – najveća dostignuća moderne svetske neurohirurgije.

I pri tom ništa ne vređam, moliću lepo!

Da Vas podsetimo:  ŠIBICARSKA VLADA?

Naprotiv! Hvalim nauku!

Jer, izvinite, ali ja drugačije ne mogu da shvatim: Kako od jastrebova Srpske radikalne stranke i četničkih vojvoda nastaju preko noći – golubovi mira i zagovornici Evrointegracija, pa i po cenu da nas ista ta Evropa (izvinite na izrazu) zajebava?

Kad se malo vratim unazad, nekih sedam i po godina, čini mi se da je prvo na intervenciju otišao (tada srednjoškolac) Toma Bajčetinski, četnički vojvoda u pokušaju. Do tada je isti pretio, psovao u parlamentu, pretio, i s ponosom nosio bedž svog kuma Voje. Koji mu inače kum nikad nije bio.

Tada, kad je Toma otišao na intervenciju, nastao je preokret: rešio je da ode iz radikala. Da postane Evropljanin. Da štrajkuje glađu i mirno demonstrira. Da moli papu za usluge. I što je najvažnije, rešio je da završi fakultet. Bilo koji. Pa da postane master. Bilo čega. Pa da piše naučne radove. O upravljanju političkim pokretima i strankama. Ali, da piše onako, narodskim jezikom.

Čim se vratio sa te intervencije rekao je svom političkom pastorku Aleksandru da mu je baš super i da bi i on mogao da proba. I Aleksandar ga je poslušao, pa je odmah posle intervencije i on rešio da više ne preti kako će pobiti 100 muslimana za jednog Srbina, a prelepljivanje tabli u bulevaru Zorana Đinđića nalepnicama na kojima je pisalo Bulevar Ratka Mladića nije mu više padalo na pamet!

I on je postao Evropejac, ali se nije bavio naučnim radom, niti je išao na izradu mastera i doktorata.
I šta će mu: On se bavi eksperimentom. A iz toga će Master Toma kasnije da napiše doktorat. Pod nazivom Koliko kontinuiranih mentalnih koitusa mogu da izdrže jedinke homo erectusa na prostoru poznatom po imenu Republika Srbija.

Da Vas podsetimo:  Pred Srbijom burna godina: Na pragu smo izolacije i sankcija

Samo nek nam da bog zdravlja. Da kod lekara ne moramo da idemo.

Živeli. I zdravi bili.

Aleksandar Bećić

Kolumnista

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime