Medijska omča za klir ili „Ko krade u Hramu Svetog Save“

0
1617

Da li su se pojedini crkveni krugovi dostavljajući informacije vezane za smenu u Hramu Svetog Save poslužili medijima, ili su se svetski moćnici instrumentalizujući medije poslužili bratskom sujetom i omrazom da potkopaju položaj Crkve?

nj-p1
Neimenovani izvori iz vrha SPC i mediji pod inostranom kontrolom već danima sablažnjavaju opljačkane Srbe kako su za njihovu bedu krive i njihove duhovne vođe, koje na sumnjiv način zarađuju i troše novac dobijen od priloga vernika. Pod plaštom nezavisnog, slobodnog novinarstva i profesionalnog izveštavanja pojedini mediji su pišući o „muljanju“ i „mlaćenju“ para u Hramu Svetog Save koje je prošle nedelje rezultiralo „čistkom“ (medijski žigosani sveštenici po „kazni“ su premešteni u prigradske parohije) počeli najozbiljnije da se takmiče u tome ko će ružnije i mračnije naslikati današnju situaciju u SPC. Reč je o najbezočnijoj propagandi, u vremenu velikih istorijskih i sudbinskih iskušenja pred srpskim narodom, čiji je zadatak da uruši jedinu nacionalnu ustanovu koja pod svoje krovove okuplja političko i državno podeljeno srpstvo, a svetost je čini prestižnijom u odnosu na sve druge organizacije u Srba.

IZVEŠTAJI IZ NOVINARSKOG PODZEMLjA

Posle prve objave o smenama u Hramu Svetog Save, ne bilo kom hramu, i ne bilo koga već viđenijih i uglednih sveštenika SPC, tek radi preventivne galame, usledile su teške optužbe. Dušebrižnici su upoznali srpsku javnost da je novac sakupljen tokom Vaskršnje liturgije i obreda dočeka Blagodatnog ognja iz Jerusalima aprila ove godine nestao u džepovima sveštenika (Ljudi su davali ogromne novčane priloge, a devetoro sveštenika strpalo je novac u svoj džep, tvrdi „Kurir“), tačnije šest paroha i tri đakona, te da je reč o 30.000 evra.

„Kurir“ ne ostavlja mesta sumnji već navodi da proterani popovi i njihovi sledbenici šire priču da je sve ovo zapravo smena sveštenika tradicionalista da bi se na njihovo mesto doveli „modernisti“, što njihov izvor u SPC demantuje ističući da je pljačka vernika jedini razlog za čistku.

Za one koji ne znaju da ovim smenama nije prethodio nikakav crkvenosudski ili disciplinski postupak, deluje da su optužbe potkrepljene neoborivim dokazima. U najmanju ruku, kao da su uporedo sa sveštenosluženjem, optuženi širili svoje kriminalno-poslovne imperije, uz obilatu pomoć. Čiju, koga, u ime koga, ostaje da se nagađa.

Sve je, dalje ide priča, počelo u kabinetskoj zavetrini patrijarha Irineja kada mu je neko, u ime nečije, došapnuo da korvana sa ikona u Hramu Svetog Save nestaje u džepovima hramovskih starešina.

Kao da se među pojedinim kliricima SPC uselio vatikansku duh velikog inkvizitora, u dve crkve je, ako je verovati medijima, postavljeno po šest kamera, i to u blizini crkvene kase i ikona na kojima vernici ostavljaju prilog.

I ako nadležni organi nisu dobili nikakve krivične prijave za eventualno krivično gonjenje, iz beogradskog novinarskog podzemlja („Kurir“) stižu tvrdnje da je u proneveru novca umešan i protojerej-stavrofor Radivoje Panić, starešina hrama koji se oporavlja od teške saobraćajne nesreće u kojoj je izgubio suprugu i dvoje dece.

Patrijarh zasad nema nameru da ga kažnjava zbog pljačke koja se desila u hramu iako nije sporno da je on kao starešina hrama umešan, navodi novinar „Kurira“.

Da Vas podsetimo:  Najbolje ubijaju, a samo najgori ćute

I što je dramaturgija u pomenutim tekstovima veća, utoliko je izraz kolektivne bedastoće i dezorijentacije vidljiviji, paškvile mizernije, a njihov rezultat vulgarniji.

IDEJA GVOZDENE METLE

kurir-panic-1Tekstovi koji zveče od idejne i kreativne praznine prave atmosferu linča. Izvor iz vrha SPC upozorava: Trebalo bi ispitati rad Saborne crkve i Crkve Ružice na Kalemegdanu. Mnogi sveštenici su već u strahu zbog svega što se dogodilo i žure da prikriju tragove finansijskih malverzacija koje su činili.

Stiče se utisak da je reč o finansijskoj oligarhiji podeljenoj u interesne grupe, u okviru kojih svako svakome viri u novčanik, a ne o monaštvu i sveštenstvu koje se zavetovalo pred živim Bogom. Šta se nameće kao zaključak, šta pravoslavna pastva može da pretpostavi sem da u hramovima i crkvama SPC starešine i sveštenoslužitelji imaju strašan mandat, gotovi merkantilni – da budu i opstanu na glavnom toku novca. Bar dok epoha krađe u SPC koja je krenula sa optužbama protiv vladike Artemija, i ostalih smenjenih vladika za finansijske transakcije, traje. Otkuda bi inače oživela ideja gvozdene metle, i to tamo gde su odnosi u poslednjih 2000 godina zasnovani na ikonomiji i praštanju, a ne gonjenju i proskripciji.

Priča o smenama sveštenika u Hramu Svetog Save nudi više pravaca za razmišljanje. Prvi je kako je u strogo hijerarhizovanoj organizaciji kakva je Crkva smelo da se dogodi da procure informacije do medija pre nego što je episkop, brinući o ugledu svešteničkog čina, sproveo podrobnu crkvenosudsku istragu i na osnovu izvedenih dokaza doneo oslobađajuću ili osuđujuću presudu?

Pravni istoričar dr Zoran Čvorović ističe da prvo Beogradsko- karlovačka episkopija nije smela da dozvoli oticanje informacija ka nedobronamernim medijima. Drugo morala je, kada se već to dogodilo, da zbog zaštite ugleda svešteničkog čina reaguje na takva pisanja. Treće, premeštanje u drugu parohiju sveštenika Hrama Svetog Save bilo je moguće samo na osnovu crkvenosudske presude jer se radi o crkvenoj kazni iz člana 55 Krivičnih pravila SPC, a korišćenje crkvenog novca i drugog crkvenog imetka u ličnu korist predstavlja crkveno krivično delo iz člana 34 istoga akta.

Vrh SPC nije posle medijske hajke obavestio javnost štiteći ugled Crkve i sveštenika koji su ostali u službi ali u drugoj parohiji o tome šta se zapravo dogodilo, da li je bilo suđenja, i da li za delo neovlašćenog korišćenja crkvenog novca. Sve ovo budi sumnju da se postupalo protivno crkvenom pravu. Ovaj slučaj liči na još jedan oblik revolucionarne osude bez sprovedenog sudskog postupka, a na osnovu kolektivne odgovornosti što priliči revolucionarnom „sudu“.

Položaj uklonjenih sveštenika, smatra Čvorović, otežan je i prethodnim presedanima protivkanonskog uklanjanja episkopa i višegodišnjom medijskom artiljerijskom pripremom u kojoj je planski iskonstruisan lik nemoralnog sveštenika. Po njegovom mišljenju prosečnom Srbinu skromne svesti i znanja o duhovnom životu i ustrojstvu i misije i Crkve, a pritom planski opljačkanom, lako je mogla da se plasira optužba o navodnim finansijskim malverzacijama srpskih episkopa. Istovremeno se, smatra on, na jedan posredan način uspostavljao znak jednakosti između Vatikana iSrpske Crkve, jer do cilja unijatskog jedinstva se dolazi i tako što se brišu razlike koje su oduvek u svesti pravoslavnih vernika udaljavale Crkvu Pravoslavnu od Vatikana.

Da Vas podsetimo:  Važni medijski trenuci 2023. iz perspektive Raskrikavanja

„A nemoral i raskoš vatikanskog pseudosveštenstva u odnosu na obrazac pravoslavnog narodskog sveštenika, u liku popa Mića iz Gorskog vijenca jeste bila jedna od tih trajnih razlika.“

U nevidljivom frontu odavno pokrenutom protiv SPC, njene organizacije i njenog ugleda, mediji su najvidljiviji. No postavlja se pitanje ko stoji iza medija, ko je taj ekskluzivni izvor koji bira informacije delom za patrijarha, delom za medije.

NATEGNUTA IKONOMIJA

kurir-panic-2Dolazimo do drugog pravca za razmatranje koji bi mogao da se tiče borbe između tradicionalista i modernista, budući da se među novom garniturom koja će se naći u Hramu Svetog Save ističu oni prepoznati po svom ekumenističkom učenju, pa se postavlja pitanje da li je ova obnova po meri beogradske nadbiskupije ili SPC.

Podsetimo, u dužem vremenskom periodu jedan od ključnih ciljeva dolaska preporoditelja države i nacije na vlast jeste „osvežavanje Crkve“ ili, tačnije, njeno usmeravanje u pravcu „demokratskih interesa“. To je značilo da bi SPC trebalo da se povinuje unijatskoj ideji. Na tim i takvim osnovama odrađivao se zadatak selekcije vladika i projekat njihovog penzionisanja. No, umesto modernističkog i demokratskog čišćenja u redovima SPC, dobili smo podeljenu Crkvu sa klirom poljuljanog ugleda.

Čvorović ističe da kada govorimo o sadašnjoj koordiniranoj hajci i čistki protiv sveštenika Hrama Svetog Save, treba se zaista vratiti u 2010. godinu. Tada je započelo crkvenom ustrojstvu nepoznato kadrovsko osveženje koje je u petooktobarskom stilu najavio u neprimerenom istupu jedan arhijerej.

„To kadrovsko osveženje počelo je da se realizuje na protivkanonski način jer revolucija, pa i ova crkvena verzija petog oktobra, ne zna za pravo, postupak i pravdu. Rezultat je bila smena pet episkopa uklonjenih sa svojih katedri protivno Ustavu SPC i kanonima Crkve u roku od samo pet godina, što je presedan u istoriji pravoslavnihPomesnih Crkava. Zajedničko za sve ove slučajeve je to što su ranije stigmatizovani episkopi kao nepopravljivi branitelji predanja Crkve i neprilagodljivi duhu vremena uklonjeni na osnovu medijskih optužbi nikada dokazanih u crkvenosudskom postupku.“

Konačno ako su episkopi kao glave jerarhije u episkopocentrično organizovanim pomesnim Pravoslavnim Crkvama uklonjeni protivno kanonima i Ustavu SPC na osnovu nikad dokazanih optužbi uz saradnju sa medijima, onda šta čeka sveštenstvo koje po svom položaju mora da bude poslušno svom episkopu?

„Odgovornost onih arhijereja SPC koji su nekakvom nategnutom ikonomijom pokušavali da opravdaju protivkanonske čistke episkopa u poslednjih pet godina, kanonski gledano je danas vidljiva po plodovima deoba i sve tanjeg autoriteta klira. Time se potvrdio stav prvog kanona Svetog Kirila Aleksandrijskog u kome jasno stoji da samo postupanje po kanonskom poretku ne može proizvesti nikakav nemir a oslobađa nas od ruženja nekih, a pohvalu nam donosi od dobromislećih, jer, kako se navodi u istom kanonu, ko neće odobriti bespristrasni sud i kako će biti vredno svake hvale kada se pravo i zakonito sudi. Svi arhijereji SPC su bili tada dužni da javno ustanu u zaštitu anđeoskog obraza episkopskog čina od bezočnog javnog ruženja kojem su srpski neprijatelji u medijima udarili na neke od njihove sabraće… Umesto da se u tišini Crkve sproveo valjan dokazni postupak u kome bi se prikupili svi dokazi u kojem bi i optuženi po principu kontradiktornosti imali pravo na kanonima predviđenu odbranu, donete su kanonski neutemeljene odluke, političkog karaktera, o uklanjanju pojedinih episkopa. Time su stvoreni izvori potencijalnog raskola na radost naših neprijatelja, a pritom javno raširene sumnje u navodne finansijske malverzacije nisu ni potvrđene ni opovrgnute, pa su ostale da lebde, ne iznad glava uklonjenih episkopa već iznad celokupnog klira SPC. Tako su se protivkanonske smene vratile kao bumerang samoj Crkvi, njenom autoritetu i ugledu što je bio glavni cilj planera hajke. Jednom rečju nisu se pojedini crkveni krugovi poslužili medijima već su se svetski moćnici instrumentalizujući medije poslužili bratskom sujetom i omrazom da potkopaju položaj Crkve.“

Da Vas podsetimo:  Kako su u kampanji izveštavali Pink, Hepi, Prva i B92 - apsolutna dominacija liste "Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane"

ZA ISTINU NIKADA NIJE KASNO

kurir-panic-3Ako nečiji cilj jeste da poljulja položaj Crkve, da li to znači da će Srbi vreme koje dolazi dočekati bez ustanove koja ima najveći duhovni, kadrovski, materijalni i svaki drugi potencijal?

Čvorović misli da je cilj da se stvori opšti ambijent besporetka i antivrednosti. U takav planirani haos treba uvući i Srpsku Crkvu kao ustanovu koja je rodonačelnica filozofije poretka i vrednosti kod Srba.

„Ako besporedak i antivrednosti zacare u Crkvi, onda će se Srbi od boraca za smisao pretvoriti u nemoćno roblje besmisla kojim upravlja belosvetska plutokratija. Tada će biti kasno da Srbi vrate film kako je sa pričama o vladikama i popovima lopovima započelo u stvari njihovo uvlačenje u mračni haos programiranog besmisla. Međutim, pravoslavni hrišćani znaju da se svim ovim udarima narušava autoritet klira, ali ne i Crkve svetih Srba koja će preteći ova vremena i dočekati kraj istorije. Pošto Crkvu pravoslavnu čini i klir i narod, pravoslavni Srbi, koji su u uslovima okupacije ćutke predavali svoju zemlju i imovinu, ne smeju ćutke da gledaju kako pod vidom kadrovske obnove i kadrovskog preobražaja vatikanska agentura menja predanjski lik Srpske Crkve i urušava kanonski poredak. Nadu uliva nezvanična informacija da se parohijani Hrama Svetog Save, kao udovi Crkve, spremaju da na najnoviju čistku pruže svoj kanonski i neraskolnički odgovor.“

Treći i ne najbezazleniji pravac za razmišljanje jeste da se ovde ne radi o bilo kom već najznačajnijem srpskom hramu, čije oslikavanje i mozaik finansira Ruska Federacija.

No, pre nego što se sklope sve kockice i dođe vreme da Srbi premotaju film, treba konstatovati da je huškanje na zaveru urodilo plodom. Formira se stereotip i svako lice u crnoj mantiji u očima vernika potencijalni je krivac, a sve zbog toga što je vrh SPC kako bi se prilagodio duhu vremena odustao od tišine među zidovima i drevnim kanonima.

Na kraju treba reći i to da svako ko posumnja da je neko od sveštenika ukrao korvanu (označava u Starom zavetu prilog božanstvu ili svetilištu, hramu), najpre neka preturi po sopstvenim džepovima. Za istinu nikada nije kasno…

Nataša Jovanović

Dopuna naslova i oprema: Stanje stvari

(Pečat/Borba za veru, 27. 11. 2015)

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime