Mi nismo taj svet

0
275

Mi smo neki drugi svet, sasvim različit od vašeg, svet koji počiva na Zakonopravilu Svetog Save i Njegoševom poznaniju, a ne na gaženju prava, na podvali i zloupotrebi, na podmetanju, na lažnim zastavama i svedocima


Nije se borila protiv neprijatelja nego se celog života borila za život – eto, to saznajemo o Milunki Savić, najvećoj srpskoj ratnoj heroini svih vremena i najodlikovanijoj ženi na svetu, u jednom iz serije TV spotova, koje ambasada SAD u Beogradu plasira u ideološke i propagandne svrhe. Spot, u stvari „klip“, kratki igrani narativ prožet elementima naročite propagande poznate iz povesti medija (daleki prethodnik bila je serija Zašto se borimo 1942–1945), ozbiljno pripreman negde u Vašingtonu, namenjen je isključivo srpskoj publici. Upravo ova namena nas duboko uznemirava.

Kako je moguće, naime, da ozbiljni ljudi zaposleni u aktuelnoj američkoj administraciji – političari, diplomate, psiholozi, medijski timovi sa najvišim univerzitetskim zvanjima i uopšte svet regrutovan za obaveštajno-propagandno-subverzivna dejstva koja se danas nazivaju hibridnim – ne čitaju, ne prate, ne uvažavaju, dakle uopšte ne fermaju masovno negodovanje srpske javnosti povodom emitovanja ove tvorevine, koju pompezno i pretenciozno nazivaju Vi ste svet, a koja počinje sa „Jedan od vas…“, kako i piše u priručnicima za planetarno ispiranje mozgova. Trebalo bi, dakle, da ih zanima recepcija ovog medijskog preduzeća. Sve društvene mreže i ovdašnji mediji (s izuzetkom onih kojima rukovodi bivši prvi čovek CIA, onih, dakle, koji uporno i učestalo vrte ovaj klip) puni su raznih reakcija, protesta, gnevnih pisama, neretko i neugodnih reči upućenih na adresu tvoraca i dostavljača ovog proizvoda, što, naravno, proizvodi efekat suprotan očekivanom, zbog njegove očigledne namere da menja srpsku svest putem „prekompozicija“, tj. izvrtanja i krivotvorenja činjenica iz naše prošlosti i sadašnjosti.

Postorvelovski univerzum u kome živimo duboko je prožet hibridnim ratovanjem i sva resetovanja masovne svesti odavno su, nažalost, postala legitimna. Uzrok ovolikog narodnog besa na sasvim je drugoj strani: zar je moguće da stvarno mislite da smo toliki idioti? Ne samo što nam prodajete rog za sveću nego nam vređate i elementarnu inteligenciju. Možda je u pitanju neki naročit vid provokacije: ispitati dokle može da ide ovakav izazov, tj. koliko običan Srbin može da istrpi u ovolikoj medijskoj agresiji? Najradije bih odmah upotrebio sočnije srpske izraze, ali ne smem, zbog stila međusobnog uvažavanja i poštovanja, koji ste nam nametnuli u ovom terminu i sve to bez obzira na lična razočaranja. (Takođe, neću ni pominjati šta iza svega stoji, što svi dobro znamo, a znamo da i vi znate da znamo; i uopšte, znamo se.)

Da Vas podsetimo:  Srpkinja iz Gračanice: Šta sve možemo da izdržimo, samo kada bi naša država bila uz nas

Zlo proleće 1944.

Ideja o srpskoj zastavi na Beloj kući na četvorogodišnjicu austrougarskog napada na Srbiju, 28. jula 1918., i ulozi prijateljstva Mihajla Pupina sa američkim predsednikom Vudroom Vilsonom, kojim je počela ova serija, činila se na početku zanimljivom i obostrano korisnom, jer je tačna i važna. Ona je zaista bila simbol iskrenog prijateljstva, koje je srpski narod gajio prema Americi, tamo negde do zlog proleća 1944. godine, kada je sve to iznenada počelo da se ruši, survava i nestaje u prašini nove realnosti, čiji se kontinuitet održavao do 1999., u stvari do dana današnjeg.

Kao neko ko je uobrazio da poznaje i, posle svega, poštuje američki narod, pitao sam se: šta li sad hoće s ovim spotovima? Kakva je svrha ovih sladunjavih baletskih medaljona u trenutku kad su nam odnosi nikakvi, gotovo neprijateljski, što se čita iz samo jednog gesta sadašnjeg predsednika SAD, koji je u zvaničnoj poseti Srbiji, usred službenog protokola pred Palatom Srbija, 16. avgusta 2016., prošao pored srpske zastave kao pored turskog groblja, kao da ne postoji, iskazujući time zvaničan američki stav prema domaćinu, s kojim se američki narod zajedno borio u oba svetska rata. Samo se još nije čuo njegov odlučni narativ iz 1993: „Sve Srbe treba staviti u nacističke koncentracione logore. Srbi su nepismeni degenerici, ubice beba, kasapi i silovatelji.“

Američki potpredsednik Džo Bajden i premijer Srbije Aleksandar Vučić tokom svečane ceremonije dočeka američkog gosta ispred Palate Srbija, Beograd, 16. avgust 2016. (Foto: Snimak ekrana/Jutjub/Ruptly)

Tako je o Srbima govorio kod Larija Kinga na Si-En-En-u sadašnji predsednik Amerike, što nikada nije opovrgao, i tu ne pomažu specijalne misije zamenika pomoćnika državnih sekretara i udvarački digitalni džinglovi sa nacionalnim veličinama poput Pupina, Borislava Pekića i Milunke Savić. Tim pre što se ubrzo ispostavilo da su i sami ti klipovi smišljeni sa zadnjom namerom da hotimično unize naše elementarno samopoštovanje.

Da Vas podsetimo:  Značaj NATO agresije za Srbiju i svet

Resetovana Milunka

Vrhunac je poslednje dostignuće iz ove serije koje se trenutno emituje na N1 i drugim Šolakovim (čitaj: Petreusovim) medijima. Opet je u glavnoj ulozi Milunka Savić, sublimni znak naše epopeje na Kajmakčalanu 1916. i drugde. Vidimo Milunku u strašnoj bici na Gorničevu, gde je život položila plejada srpskih heroja. Ona gađa pijane Bugare, koje oficiri pištoljima nateruju na srpske rovove, smuči joj se, zaključi da je grehota ubijati te beslovesne jadnike koji se teturaju, pevaju i padaju i – prestaje da puca. Hajde što odbija vojničku dužnost, nego viče na svoje drugove i spušta im oružje. Onda se, razoružana, ispne na rov i dobacuje nešto ostrvljenim Bugarima. I zamislite, ne pogađa je metak (kao devet drugih, krvavih slučajeva, od kojih je jedan mogao biti letalan!) nego za takav „podvig“ dobija Ratni krst sa zlatnom palmom, koji joj francuski general stavlja na grudi pored zlatne Karađorđeve zvezde! A ni prvo, ni drugo, ni treće, ni četvrto – nije tačno!

Na kraju Milunka kaže da se, u stvari, nije borila protiv neprijatelja nego za – život. Za čiji život se borila najveća srpska ratna heroina, komandir udarne jedinice bombaša, koja je četvrtastom „Vasićevom bombom“ sa četrdeset metara udaljenosti pogađala usred mitraljeskog gnezda Bugara (inače, današnjih američkih saveznika) prestravljenih od same njene pojave (da ne opisujemo kako ih je, 25. septembra 1916., sama na buljuke zarobljavala i terala motkom u pozadinu)! Ne samo što su u pitanju četiri ružne besmislice, ne četiri lagarije – nego četiri jadna falsifikata!

Prvo, Milunki Savić nikada nije padalo na pamet da obustavlja borbu, pogotovo ne na Kajmakčalanu, dok je njen puk zauzimao Gorničevo, što bi se moglo smatrati i ultimativnom uvredom „naše Jovanke Orleanke“. Drugo, naravno da nikad nije vikala na svoje drugove što vode borbu na život i smrt protiv neprijatelja u nastupanju. Treće, nikada se nije – osim puškom i „Vasićevom bombom“ – obraćala neprijatelju drugačijim nekim porukama; njeno se znalo i ostalo za pokolenja. Četvrto, zlatna Karađorđeva zvezda i francuski Ratni krst sa zlatnom palmom nisu se mogli dobiti ni za kakav pacifizam i lažno mirotvorstvo, nego za neposrednu borbu sa neprijateljem, prsa u prsa, u samom vatrištu boja. To nije propustio da naglasi admiral Geprat, koji joj je najviši francuski ratni orden predao u Bizerti. Ni treći Milunkin ratni komandant Gvozdenog puka „Knez Mihailo“ Dimitrije Milić, koji je pre nego što je kao i dva prethodna komandanta poginuo, ponesen Milunkinom hrabrošću na Kolubari, sa svojih grudi skinuo tu istu Karađorđevu zvezdu i zakačio je njoj na grudi. Obojica su, kao i cela njihova vojska, znali zašto i krošto odlikuju Milunku Savić i to je vremenom uraslo u našu ratnu tekovinu.

Da Vas podsetimo:  Putinova poruka Srbima, ili: Hil i Žiofre postrojavaju Vojsku Srbije

Nju hoće da na svaki način unize, prekomponuju – resetuju – sredstvima obmane i prevare, zloćudne patvorine kojom se trude da nam promene svest. To je trajna strategija, koju je obelodanio još „Vikiliks“ (06 BELGRADE 842) u depeši ambasadora Polta iz 2006. godine, a koja hvali rešenost tadašnjeg načelnika srpskog Generalštaba, generala Ponoša, „da promeni stanje svesti oružanih snaga, a naročito oficira“. Ali ne, mi nismo taj svet i kod nas to ne prolazi. Kao što nismo svet koji počiva na ucenama, sankcijama i bombardovanjima, na pretnjama bez kraja i konca i teroru koji drži u napetosti celo čovečanstvo.

Detalj iz spota o Milunki Savić u okviru kampanje američke ambasade „Vi ste svet“ (Foto: Snimak ekrana/Jutjub/Vi ste svet)

Mi smo neki drugi svet, sasvim različit od vašeg, svet koji počiva na Zakonopravilu Svetog Save i Njegoševom poznaniju, a ne na gaženju prava, na podvali i zloupotrebi, na podmetanju, na lažnim zastavama i svedocima, na Račku i Rambujeu, na filantropiji „trinaest ratova koje ste vodili i vodite po belom svetu u poslednjih trideset godina“, kao što reče oskarovac Oliver Stoun, „pod firmom humanitarne intervencije i zaštite demokratije“ i koje ste spremni da opet povedete već koliko sutra.

Molim vas, prestanite bar sa ovakvim glupostima. Ne trebaju više ni vama ni nama.

Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub/Vi ste svet

autor:Božidar Zečević

https://standard.rs/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime